Solomunove početne godine (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„A Solomun je voleo Gospoda
hodajući po uredbama oca svojega Davida,
samo što je na visinama prinosio žrtve i kadio.“

(1. Carevima 3:3)

Čitamo da je Solomun ‘voleo Gospoda’, samo što je na visinama prinosio žrtve i kadio (1.Car.3:3). Kakva protivrečnost! Solomun je na kraju uništio sebe zbog takvog kompromisa. On je živeo dvostrukim životom. Jednim životom je živeo u hramu, a drugim životom u privatnosti. Nažalost, isto tako žive mnogi hrišćani danas. Oni šalju mnoge glasne izražaje ljubavi prema Gospodu; ali u privatnom životu žive u nepravednosti i grehu. Na kraju njihovo postepeno udaljavanje od Gospoda postane preveliko i uništi ih.


Ipak, Bog je bio dobar prema Solomunu i želeo je da ga promeni. Jedne noći mu se objavio i rekao: „Šta god poželiš daću ti“ (stih 5). Solomun je odgovorio: „Daj sluzi svojem srce razumno da može suditi narodu tvojemu i raspoznavati dobro i zlo“ (stih 9).


Gospod je bio srećan zbog toga šta je Solomun tražio i rekao mu je: „Pošto nisi tražio dug život, bogatstvo ili život svojih neprijatelja, dajem ti mudro srce i razumno da takvog kakav si ti ni pre tebe nije bilo niti će posle tebe nastati“ (1.Car.3:10-13).


Velika potreba među hrišćanskim vođama danas jeste rasuđivanje, a to nam jedino Bog može dati. Vođama je potrebno rasuđivanje o pravom stanju braće i sestara u njihovoj crkvi – naročito kada se radi o raspodeli odgovornosti za njih. Ako je Solomun to dobio tražeći od Boga, zašto i mi to ne bismo dobili? Zar Bog nas koji smo u novom zavetu ne voli mnogo više? Zar On nema daleko veću brigu za Crkvu koju gradimo nego za Solomuna koji je vladao Izraelom? Sigurno da.


Dakle, ako nam nedostaje rasuđivanje, možda je to zbog toga što smo u našoj samodovoljnosti propustili da tražimo to od Njega.