Davidov veliki pad (1)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„U proleće, u vreme kad carevi odlaze u rat,
David je poslao Joava sa svojim slugama i sa svim Izrailjem.“

(2.Samuilova 11:1)


U 2.Sam.11 vidimo priču o Davidovom velikom padu. Svi možemo naučiti lekciju iz njegovog pada. „Desilo se u proleće u vreme kada carevi idu u bitke…“ Carevi nisu išli u ratove zimi kada je hladno, već u proleće. U svim ratovima David je uvek bio vođa koji je vodio vojske Izraela u borbama protiv njihovih neprijatelja, ali ovog puta David je osećao da treba da se odmori. Kada prestanemo da se borimo, i odmaramo se tokom borbe, tada počinjemo da grešimo. Kada nismo na mestu gde nas Bog želi, tada upadamo u greh. Davidovo mesto je bilo na bojnom polju, a on je umesto toga spavao u svojoj palati. Da je bio na bojnom polju tog dana, možda nikada ne bi tako nisko pao.


Kada nam stvari idu dobro i kada prestanemo da se borimo u Gospodnjim bitkama i počnemo da šaljemo naše juniore da rade Gospodnje delo, tada imamo probleme. Mnoge hrišćanske vođe sede poput kraljeva u svojim palatama i šalju svoje juniore da rade ceo težak posao na terenu.


Uvek želim da budem brat junior u Božijoj crkvi, do kraja mog života. Želim da budem na terenu, radeći i boreći se za Gospoda iako budem imao 90 godina. Želim da budem na bojnom polju do kraja svog života. Nadam se da i vi to želite. Nema duhovne opasnosti na bojnom polju. Takve opasnosti su u palati. David je bio savršeno bezbedan sve dok je boravio na bojnim poljima. Njegova prava opasnost je bila kada je ostao u palati.


Da li padamo u greh kada se suočavamo sa probom, pritiskom, bolešću i finansijskim teškoćama? Ne. Kada nam stvari postanu lagane i kada imamo mnogo novca, kada naši poslovi napreduju i kada niko u kući nije bolestan – tada upadamo u greh. Zato u to vreme moraš biti još oprezniji.