Ljudski način i Božiji način (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„A kad je Gospodnji kovčeg ulazio u Davidov grad,
Mihala, kći Saulova gledala je s prozora i videla je
kako car David skače i igra pred Gospodom,
i zato ga prezre“

(2.Samuilova 6:16)

Kasnije je David doneo kovčeg u Jerusalim na ispravan način, na ramenima Levita. Ovog puta on je bio toliko pun radosti da je svom snagom plesao pred Gospodom (2.Sam.6:14). To je bio jedan od načina na koji su u to vreme ljudi izražavali svoje slavljenje Boga. Nisu samo koristili instrumente, pljeskali rukama i klicali, nego su i plesali. Međutim, kako se David približavao gradu, njegova žena Mihala (Saulova ćerka) je videla kako pleše i naljutila se (stih 16). Prezrela ga je u svom srcu. Prezrela je pomazanog Božijeg slugu koji je slavio Boga na način koji ona nije cenila. Danas isto postoje ljudi koji slave Boga na način koji ti ne ceniš. Ne treba da ih imitiraš, ali ne treba ni da ih prezireš. Mihala nije trebala da počne da pleše kao David, ali nije trebala ni da prezre svog muža. Nikada ne treba da zamišljamo da je način na koji mi slavimo Boga jedini ispravni način.


Mnoge hrišćanske zajednice osećaju da određeni način na koji oni slave Boga nedeljom jeste jedini ispravni način, i onda zahtevaju od drugih da isto tako rade. U nekim zajednicama svi sede tiho nedeljom kao da je u pitanju sahrana. To me ne privlači, jer nedeljna služba ne sme biti poput sahrane. To mora biti vreme radovanja, jer mi slavimo činjenicu da je grob prazan, da je Isus pobedio srmt i da je ustao iz mrtvih. Međutim, posmatrajući takve službe, pomislili bismo da je Isus još uvek mrtav! Zatim imamo druge hrišćane koji odlaze u drugu krajnost. Oni osećaju da je Sveti Duh prisutan na sastanku jedino kada buka dostigne određen nivo decibela, i tako podižu svoju buku i emocije da bi „doveli Svetog Duha u svoju sredinu“. To je prevara. Sveti Duh ne dolazi na sastanak kada se pojačava zvuk na zvučnicima, već je sa onima koji imaju čistu savest!


Ja ne želim da prezrem nijednu od ovih grupa, ali ne želim ni da ih imitiram. Slobodan sam da slavim Boga na svoj način. Nemoj prezirati način na koji druga osoba slavi Gospoda i nemoj zamišljati da je način na koji ti slaviš Boga jedini ispravni način. Daj drugima slobodu! Bog gleda na srce, a ne na spoljašne izražaje.


U 2.Sam.6:20 kaže da se David vratio kući da blagoslovi svoj dom. Kako divna stvar, naročito kada se uzme u obzir da je došao iscrpljen nakon plesanja kilometrima! Voleo bih da svaki muž kada dođe kući nakon iscrpljujućeg radnog dana blagosilja svoj dom, umesto da stigne neraspoložen i da stalno nešto zahteva od žene. David je imao zanovetajuću ženu Mihalu, ali to nije ugasilo njegovu radost u Gospodu! Čim je ušao na vrata, ona je počela da mu prigovara, da viče na njega i da ga kritikuje što je plesao kao obični ljudi, umesto da se ponaša dostojanstveno kao kralj. Šta je David odgovorio? Rekao je da se neće uznemiriti zbog njenog mišljenja, već će nastaviti da pleše pred Gospodom do kraja svog života (stih 21). Gospod je kaznio Mihalu pošto je prezrela svog muža i tokom celog svog života je bila nerotkinja.