Čekati na Božije vreme (1)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Tridest godina beše Davidu kad se zacari,
i carova četrdeset godina.“

(2.Samuilova 5:4)

U 2.Sam.2:1 je zapisano: „David upita Gospoda…“ Kao što smo videli ranije u 1.Sam.23:2-4 i 30:8, Davidova konstantna navika bila je da traži Gospodnju volju u svemu. U 2.Sam.5:17-25 čitamo o dve bitke protiv Filistejaca u kojima je David tražio volju Božiju. Drugi put Gospod mu je rekao da promeni strategiju i da ih napadne od pozadi. Svaki put je Gospod menjao strategiju. David je bio ratnik, ali uvek je dobijao strategiju od Gospoda i zato je uvek pobeđivao. Kada je bila glad u zemlji, on je pitao Gospoda za razlog (2.Sam.21:1). Međutim, postojale su neke stvari u Davidovom životu u vezi kojih nije tražio Božiju volju. Tri primera toga su:


  1. Kada je oženio šest žena (2.Sam.3)

  2. Kada je pozvao Vitsaveju u svoj dvor (2.Sam.11)

  3. Kada je prebrojavao narod (2.Sam.24)


Za svaku od ovih grešaka je platio veoma visoku cenu, ali kad god je čekao na Božije vođstvo, nikada nije zastranio. To je lekcija i upozorenje za sve nas.


On je bio čovek po Božijem srcu, ali je veoma nisko pao. Opis njegovih padova takođe nas ohrabruje jer tu možemo naučiti da Bog može koristiti ljude koji su pali. Padovi Božijih ljudi koji su opisani u Bibliji ohrabruju nas mnogo više nego opisi njihovih uspeha – jer i svi mi smo mnogo puta razočarali Gospoda u mnoštvu raznih situacija. Svi mi grešimo, padamo i činimo bezumne stvari, naročito dok smo mladi – jer kada smo mladi, puni smo revnosti, ali imamo veoma malo mudrosti. Činimo i govorimo mnoge stvari na vrlo nemudar način u našoj mladosti, ali Bog je milostiv. On izabira ljude poput nas koji smo padali i još uvek nas čini ljudima i ženama po svome srcu.


Judino pleme je došlo i pomazalo Davida za kralja najpre samo nad domom Judinim. Kasnije je David bio pomazani kralj nad celim Izraelom (5:3-5). Imao je 30 godina kada se zacario nad Judom i trebao je da čeka još sedam i po godina pre nego što je dobio vladavinu nad celim Izraelom. Tako je sve ukupno trebao da čeka više od 20 godina pre nego što mu je Bog ispunio svoje obećanje. Čekao je skoro toliko koliko je čekao Avram, ali David je čekao strpljivo. Pozvani smo da sledimo primere takvih ljudi koji verom i strpljenjem nasleđuju Božija obećanja. David se nikada lično nije grabio za tron. Čekao je na Boga i Bog mu je to dao u Njegovo vreme. Da je imao isti takav stav kada se radilo o Vitsaveji, kako bi bila potpuno drugačija priča.


Ako želiš da budeš čovek po Božijem srcu, nauči da se ne grabiš. Jakov je bio grabljivac i sve dok je bio grabljivac nije mogao postati Izrael.


Deca se rađaju na svetu sa zatvorenim pesnicama. Ako staviš prst u bebinu šaku, ona će odmah zgrabiti tvoj prst. Kako odrasta, dete uči da grabi igračke i druge stvari. To je ljudska priroda – grabiti stvari za sebe. Mi provodimo celokupan svoj život grabeći stvari za sebe. Grabimo se za poziciju, čast, novac i mnoge druge stvari. Isus je bio drugačiji. On se nikada ni za šta nije grabio. Njegove pesnice nisu bile zatvorene. Njegove šake su uvek bile otvorene prema svim ljudima. Na kraju je otvorio svoje šake da bi ga razapeli na Golgoti. To je primer koji svi treba da sledimo. Predaj se! Odreci se svojih prava! Daj drugima i Bog će ti obilno uzvratiti. Sâm Bog će ti dati službu, poziciju i sve ostalo što ti je potrebno – ako samo čekaš na Njegovo vreme. Daleko je bolje dobiti stvari od Boga, nego ih grabiti za sebe. Jakov nije trebao da se grabi za svoje prvenaštvo time što je lagao svog oca. Trebao je da čeka na Boga da mu to dâ, kao što je to David učinio, i Bog bi mu to dao. Svaki put kada grabimo nešto za sebe izražavamo svoj nedostatak vere u Boga.


Pretpostavimo da vam se sviđa neki momak ili devojka sa kojom želite da stupite u brak. Mogli biste da počnete da razmišljate ovako: „Ako je ne ugrabim brzo, neko drugi će je uzeti.“ To je nevera. Ako se pouzdaješ u Boga, nećeš biti nestrpljiv i nećeš se grabiti. Umesto toga, reći ćeš: „Gospode, ono što si Ti sačuvao za mene, definitivno ću dobiti. Niko ne može oženiti osobu koju si ti rezervisao za mene.“ Isti princip se primenjuje za bilo koju službu koju je Bog isplanirao za tebe. Niko ti je ne može ugrabiti. Bog će te uvesti u tu službu ako čekaš na Njega.