Samuilov neuspeh u ulozi oca (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„…ali njegovi sinovi nisu išli njegovim stopama:
poveli su se za nepoštenim dobitkom,
primali mito i izvrtali pravdu.“

(1.Samuilova 8:3)

Isto to se desilo mnogim hrišćanskim vođama koji su dobro započeli kada su bili mladi. Međutim, kada su ostarili, prestali su da slušaju šta Bog govori zato što su bili pristrasni prema svojoj deci, čak i kada su ona bila nepobožna.


To je upozorenje za sve nas. Ne treba da sudimo nikog drugog, već sebe i da se naučimo iz tog primera. Evo pitanja za one koji su u službi propovedanja: Da li ste toliko zauzeti u svojoj službi da nemate vremena da odgajate svoju decu Božijim putevima? Postoji danas mnogo Božijih slugu čija deca ne hodaju putevima Gospodnjim. Nemojte ih suditi. Možda ne znate ništa o pritiscima pod kojim te sluge Gospodnje žive i rade. Ne znate ništa o tome koliko su oni i njihove porodice mete Sotoninih napada. Ja ih nikada ne bih sudio. Ako želite da učinite nešto za njih, rekao bih: „Molite se za njih!“ Ako se ne molite za njih, u najmanju ruku nemojte ih suditi, već uzmite ovo upozorenje za sebe lično.


U 1.Tim.3:5 jasno kaže da čovek koji ne može da kontroliše svoju decu (kada žive sa njim u njegovoj kući) neće biti sposoban da kontroliše Božiju decu u Njegovom domu, i zato ne treba da bude postavljen kao starešina crkve. Takva osoba ne bi trebala ni da propoveda Božiju Reč drugima, jer ako ne može ispravno da vodi svoj dom, kako može da poučava druge? Kada jednom njegova deca odrastu i napuste dom roditelja, ona će trebati da se odluče da li će slediti Gospoda. Njihovo stanje nakon izlaska iz kuće roditelja neće diskvalifikovati oca da bude u službi Gospodu, ali dok su deca u kući, njihovo dobro ponašanje u kući je osnovan zahtev da bi njihov otac mogao biti starešina u crkvi.