Važnost dobrih vođa (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Nakon što je celo to pokolenje pomrlo, 
dođe novo pokolenje koje nije znalo ni za Gospoda, 
ni za ono što je On učinio za Izrael.“

(Sudije 2:10)

Istorija hrišćanstva u poslednjih 2000 godina je prepuna brojnim primerima ljudi koje je Bog podizao da započnu crkvu ili pokret koji je doneo probuđenje tokom njihovog života. Međutim, čim je osnivač umro, njihova crkva (ili pokret) je nazadovala baš kao i crkve i pokreti pre njih. Nova generacija je držala istu doktrinu kao njihov osnivač i istu teoriju posvećenja, ali oni nisu bili sveti kao što je bio njihov osnivač. Mnogi od njih su ispovedali da imaju isto „krštenje Svetim Duhom“ kao što je imao njihov osnivač, ali njihov život i služba nisu imali isto pomazanje. Nešto je nedostajalo. Osnivač je poznavao Boga, a sledbenici su poznavali samo osnivača. Iz tog razloga Bog je morao da podigne drugog čoveka i da započne nešto novo.


Bog je uvek činio svoj najveći posao u crkvi kroz individualce koje je podizao u različitim generacijama i različitim zemljama. Oko takvog čoveka Bog je okupljao nekoliko ljudi koji su bili zabrinuti ne toliko za brojeve koliko za kvalitet – za čisto svedočanstvo za Boga u njihovoj generaciji. Ja verujem da je Srbiji potrebno mnogo takvih ljudi i žena. U Knjizi o sudijama, kada Bog nije mogao da nađe takvog čoveka, On je našao ženu – Devoru. To je ohrabrenje za sve sestre. Kad god Bog može da nađe potpuno predatog čoveka, On će početi da ga koristi srazmerno njegovom predanju. Nisu sve vođe istog kvaliteta, zato što nisu svi jednako predati. Knjiga o sudijama opisuje određene vođe koje je Bog podigao, ali niko od njih nije bio kvaliteta Mojsija ili Isusa Navina. Gedeon je, na primer, bio dobar i pomazan čovek kada je započeo, ali pri kraju svog života se klanjao idolima. Tako vidimo da knjiga o sudijama ima vrlo relevantnu poruku za naše vreme.