Stari čovek i telo (2)

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Ako živite po telu, umrećete.
Ali, ako Duhom usmrćujete telesna dela, živećete.

(Rimljanima 8:13)

Postoje dve smrti o kojima govori novi zavet. Obe smrti su divno predstavljene u istoriji Izraela. Faraonova vojska je u momentu bila potopljena u Crvenom moru. To je slika smrti starog čoveka. Ko je to učinio? Bog. Bog je razapeo našeg starog čoveka na krstu. Zatim su Izraelci prešli Jordan, što govori o drugoj smrti. Mi prihvatamo naše raspeće sa Hristom tako što razapinjemo naše telo sa njegovim požudama. Oni koji su Hristovi imaju takav stav prema svojim požudama. Požude su još uvek prisutne i divovi još uvek vladaju zemljom. Međutim, Isus Navin i Izraelci su odlučili da ih jednog po jednog poubijaju. Mi smo ti koji trebamo da usmrtimo naše požude – jednu po jednu – kako bivamo iskušavani. Sâmi moramo usmrćivati dela tela – silom koju nam Duh daje (Rim.8.13). To se veoma razlikuje od Egipatske vojske koju je Bog praktično u momentu potopio.


Pismo je veoma precizno kada dolazi do primene ovih stvari u novom zavetu. Ako se otvorimo za Svetog Duha, On će nam otkrivati te skrivene stvari. Biblija je uzbudljiva knjiga. Ona je potpuno savršena i tačna u starozavetnoj tipologiji novozavetnog života. Starozavetni pobožni ljudi u to vreme nisu mogli sve to razumeti, ali mi danas možemo razumeti na čega su ti događaji ukazivali. Hananska zemlja simboliše naše telo nad kojim su mnogo godina vladali divovi raznih požuda. Međutim, mi smo zauzeli sledeći stav prema tim divovima: „Smatraću sebe mrtvim grehu!“ Isus je rekao da treba svakodnevno da uzmemo svoj krst. To nije usmrćivanje starog čoveka. Stari čovek je već razapet. Uzimati svoj krst znači svakodnevno usmrćivati sopstvenu volju (koju Biblija naziva „telom“) silom Duha.


Ako zauzmeš mlak stav prema grehu u svom životu, postoji mogućnost da ponovo obučeš svog starog čoveka. (Ef.4:22). Osoba koja nastavlja da živi po telu će duhovno umreti – iako je nekad bila živa. Reč iz Rim.8:13 – koja je pisana vernicima – je kristalno jasna po ovom pitanju. U knjizi Isusa Navina tipologija je sledeća: mi usmrćujemo požude našeg tela. Dakle, duhovna tema knjige Isusa Navina jeste „Nadvladavanje greha“. Knjiga nas ohrabruje da budemo pobedonosni u borbi protiv svojih požuda.


Vođa Izraelaca u ovoj bitki bio je Jošua. Jošua je na jevrejskom jeziku Isus. Isus je engleska reč. Jevrejska reč je Jehošua koja znači „Gospod je Spasitelj“. Matej 1:21 kaže: „Nadeni Mu ime Isus, jer je On Spasitelj koji će spasiti svoj narod od njihovih greha.“ Mojsije nije mogao da vodi Izraelce u Hanan, a tipologija toga jeste činjenica da nas Zakon nije mogao uvesti u život pobede nad grehom.


Naš vođa koji nas vodi u ovoj bitki jeste Isus koji je sâm u svemu bio iskušan kao i mi (Jevr.4:15). Jošua nije sedeo u svom šatoru i govorio Izraelcima da idu u bitke. Ne. On je išao napred, borio se i govorio: „Sledite me“. To isto je Isus učinio. On je Kapetan našeg spasenja (Jevr.2:10). On je prošao pre nas i zato nam kaže da trčimo tu hrišćansku trku „gledajući na Isusa koji je u svom zemaljskom životu izdržao krst, ne mareći za sramotu, pobedio greh i Sotonu i seo sa desne strane prestola Božijeg.“ (Jevrejima 12:1,2). U našoj današnjoj bitki, kada smo iskušavani, moramo gledati na našeg Kapetana koji je prošao kroz sve to pre nas i reći: „Gospode, Ti si bio iskušavan upravo kako sam ja sada momentalno u iskušenju i Ti si pobedio. Daj mi blagodat da i ja mogu pobediti.“ Ne može biti poraza kada sledimo našeg Kapetana. Mi smo poraženi jedino kada ne sledimo našeg Kapetana.