Milost za nenamerne grehe

Zac Poonen
(preveo Milenko Isakov)

„Izaberite nekoliko gradova da vam budu gradovi utočišta,
u koja može da pobegne čovek koji je nekog ubio slučajno

(4.Mojsijeva 35:11)

U 26.poglavlju čitamo o drugom popisu. Ovde vidimo Božiju upornost u tome da ponovo vraća Izraelce u Kadis Varniju i da im daje drugu priliku da uđu u obećanu zemlju. On je Bog druge šanse. Ovo je divno ohrabrenje za one koji su pali. Zapravo, On je Bog milionite šanse!! On nam iznova i iznova oprašta i daje nam mnogo prilika da uđemo u pobednički život.


U 4.Mojs.27:15-23 vidimo kako Mojsije traži od Gospoda da odredi novog izraelskog vođu koji će ih uvesti u Kanan. Mojsije je imao dva sina, ali nije želeo da njima preda vođstvo Božijeg naroda – za razliku od mnogih današnjih hrišćanskih lidera. On je bio Božiji čovek. Nije imao interesovanje da započne sopstvenu kraljevsku dinastiju. Tražio je Božiju volju i Bog mu je rekao da imenuje Isusa Navina („čoveka u kome je Duh“ – stih 18) za sledećeg izraelskog vođu. Mojsije je odmah to učinio.


U 28. i 29.poglavlju nalaze se još neki zakoni u vezi prinosa, a u 30.poglavlju zakon u vezi zaveta. Ovde čitamo nešto interesantno. Otac je mogao da poništi zavet koji je bezumno učinila njegova ćerka, i muž je mogao da poništi zavet koji njegova žena bezumno načini. Međutim, ako otac i muž čuju zavet i ne kažu ništa, tada zavet važi. Ovo pokazuje koliko je važno da vežbamo naš autoritet nad decom kao očevi da ne bi išli bezumnim putevima, i da kao muževi budemo glava naših domova da naše žene ne bi odvele naše domove na stranputicu nekim bezumljem.


U 32.poglavlju čitamo o kompromisu Ruvimovog i Gadovog plemena. Kako su bili enormno bogati stokom, stalno su posmatrali dobre pašnjake za svoja stada. Kada su videli dobru zemlju u Galadu, sa istočne strane Jordana (ne u Kananu), tražili su od Mojsija dozvolu da se tamo nastane. Odbacili su Božiji poziv da uđu u obećanu zemlju. Čak i nakon 40 godina lutanja nisu naučili lekciju. Šta Bog čini sa ljudima koji su više zainteresovani za svoj biznis i bogatstvo nego za pobednički život? On im dozvoli da idu svojim putem. Tako im je Mojsije dozvolio da se tamo nastane. Oni su slika mnogih vernika koji su izabrali svetsko bogatstvo iznad duhovnih vrednosti.


Mojsijeve reči njima su peckav ukor mnogim današnjim vernicima koji vole udobnost života: „Zar vi da sedite ovde dok vaša sabraća idu u rat?“ (32:6).


Na kraju su se složili da pomognu ostalim plemenima da zaposednu Kanan; ali su nakon svega preferirali da se vrate nazad i nastane u toj prosperitetnoj zemlji istočno od Jordana.


U 4.Mojs.35 čitamo kako je Bog odredio šest gradova utočišta gde bi ljudi koji ubiju iz nehata mogli pobeći i izbeći gnev rođaka mrtvog čoveka. Slučajni ubica se ne može svrstati u kategoriju ubica i stoga je Bog obezbedio zaštitu za takve ljude, za razliku od pravih ubica. U svim zakonima koje je Bog dao vidimo da On ne štedi one koji namerno greše, već uvek obezbeđuje milost za nenamerni greh. Videli smo to u našem proučavanju 3.Mojsijeve i sada takođe u ovoj knjizi. Zaista je zadivljujuće da tako sveti Bog toliko milostivo oprašta nama koji smo toliko često grešili namerno. Slava Bogu za Njegovu blagodat i milost prema nama.