Da li si hrišćanin pun sile odozgo? (1)

nepoznat autor

„I gle, ja ću poslati obećanje Oca svojega na vas;
a vi sedite u gradu Jerusalimskom dok se ne obučete u silu s visine

(Luka 24:49)

Sila odozgo” (Luka 24:49) nije poverena svakom detetu Božijem. Ona jeste obećana svakom detetu, no prečesto neke prepreke sprečavaju primanje tog dara. Ponekad dete Božije nije prikladno primiti puninu blagoslova.

Kad se izgubljeni sin vratio kući, otac ga nije pozvao da sedne za sto u svim onim njegovim dronjcima i prljavštini. To ne bi bilo ispravno ni prikladno.

Taj dobar otac mogao je pasti oko njegovog vrata i izljubiti ga u onim njegovim krpama i jadu. To delo nežne ljubavi dovelo je suze na oči grešniku. Bilo je to predivno. Ali imati sina za stolom u dronjcima – nikada!

Tako postoji i zajedništvo sa Bogom koje ne može uživati niko ko nije zaodenut plaštem pravednosti (Isaija 61:10). Otac nije očekivao da će izgubljeni sin osigurati svoju vlastitu odeću. Odeća mu je bila dana.

Tako je i sa nama – Bog se pobrinuo za sve što je potrebno za našu svetost. Zašto je naš Gospod obećao “silu”? Šta je ta sila trebala učiniti, postići? Ta sila nerazdvojiva je od Duha Svetog. Sila je to Duha Svetog koja dolazi na nas. Sila nam se nikada ne daje; ta sila jedino radi kroz nas.

Šta je veliko poslanje Duha Svetog? On ima samo jedan cilj – da proslavi Hrista. Naš Gospod je rekao: “On će me proslaviti” (Jovan 16:14). Svako delo Duha Svetog časti Gospoda Isusa. Budimo potpuno sigurni u činjenicu da ako on, Duh Sveti, dođe kako bi prebivao u mom srcu u svoj punini svoje snage, to će biti samo sa jednom svrhom – da proslavi Isusa Hrista!

Je li to moj cilj? Je li moj jedan jedini cilj u životu doneti slavu Gospodu Isusu? Je li to jedini razlog zašto tražim snagu sa visine? Ako nije, onda ću tražiti taj blagoslov uzalud. Neka nam to bude potpuno jasno! “Svetost” sama u sebi nije kraj.

Bog nam kaže: “Budite sveti”, jer zna da jedino svetost može svedočiti u korist njegove slave. Pozvani smo ne da budemo rezervoari, nego kanali. Rezervoar pun vode je apsolutno bezvredan dok voda ne poteče.

Ko me veruje… iz njegova tela poteći će reke žive vode” (Jovan 7:38). „Jer smo njegov posao, sazdani u Hristu Isusu za dela dobra” (Ef.2:10). Punina blagoslova nikada ne dolazi samo da nas učini srećnima ili svetima. Bog nikada ne daje “silu sa visine” da bismo mi mogli biti slavljeni, da bi drugi mogli govoriti o nama i reći kako smo divni propovednici, ili učitelji, ili radnici.

Kad se lepota svetosti predstavi našem umu, Sotona nas odmah počinje kušati pogrešnim motivima. Mnogi tražioci ne uspevaju naći taj veliki blagoslov jer misle na svoju vlastitu blagoslovenost, ili mir, ili zadovoljstvo, ili radost, ili korisnost. Tako smo skloni razmišljati kako bi bila slavna stvar da smo hrišćani puni sile! Kako bi naš život bio osvedočavajući; kako bi stvari postale lagane; kako bi poteškoće i otpor brzo bili odneseni sa našega puta! Možemo biti prilično iskreni dok smo nesvesno prilično sebični, jer na dnu tih ambicija je naš ja. Bog ne može poveriti puninu sile sebičnim ljudima.

Naš blagosloveni Gospod – naš primer – posvetio se da bi drugi mogli biti posvećeni. Poslušajte njegove reči: “Ja posvećujem sebe za njih, da i oni budu osvećeni istinom” (Jovan 17:19). On nas posvećuje jedino da bismo mogli pomoći drugima.

Obećanje “sile” dolazi zajedno sa spremnošću za svedočenje: “… i bićete mi svedoci” (Dela 1:8). U vezi sa svakim darom postoji prirodni zakon koji glasi: Koristi ga ili ćeš ga izgubiti. Tu stvar sile s visine uzalud ćemo tražiti ako tražimo nešto što bi trebalo završiti u nama samima.