Lutanja i gunđanja (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“Ne gunđajte kao što su neki od njih gunđali, 
pa izginuli od Onoga koji ubija.“

(1.Korinćanima 10:10)

U 4.Mojs.9:15-23 čitamo kako je Gospod vodio svoj narod stubom oblaka i ognja. Oblak je obezbeđivao zaklon od sunca u toj vreloj pustinji, a oganj im je pokazivao put noću. Kad god bi se oblak podigao, Izraelski narod se spremao na put, a kada se oblak zaustavljao, oni bi se utaborili. Ponekad bi se oblak zadržavao nekoliko dana, a ponekad i mnogo meseci (stihovi 19,22). Ako bi se oblak zadržao samo tokom jedne noći, kada bi se ujutro podigao, oni bi kretali na put (stih 21). Uveče bi se ulogorili, a ujutro bi već trebali da kreću dalje. Pomislite na praktičnu neugodnost toga! To su bili ljudi koji su putovali sa malom decom, svojim šatorima i životinjama – i trebali su da razapnu svoje šatore kada bi se oblak zaustavio kasno uveče. Trebalo im je nekoliko sati da razapnu svoje šatore pre nego što bi mogli da idu na odmor te noći. U zoru sledećeg jutra čuli bi viku u logoru da se oblak ponovo podiže. Mogu da zamislim iritaciju koja prožima logor – pošto su sve ponovo trebali da pakuju i kreću na put. Tako ih je Bog učio da imaju strpljenje i da Ga slušaju iz trenutka u trenutak!


Istinski Božiji sluga se nikada neće žaliti kada mu Bog kaže da čini nešto što je neugodno. Bog će mu možda reći da ide negde i zatim da se vrati. On momentalno to sluša, kao nebeski anđeli.


Stub ovde predstavlja sliku Svetog Duha. Možeš biti rođen od Duha i kršten u Duhu, a ipak ne biti vođen Duhom u svom svakodnevnom životu. Samo oni koji su „vođeni Duhom“ jesu sinovi Božiji (Rimlj.8:14).


Postoji razlika između deteta i sina. Sin je zreo i odrastao. Sinovi su oni koji su vođeni Duhom u svakodnevnom životu.


Bog je bio vrlo striktan po pitanju gunđanja i žaljenja koje je čuo u taboru Izraelaca. Izraelci koji su roptali (gunđali) u pustinji „izginuli su od Onoga koji ubija“ (1.Kor.10:10). U sledećem stihu kaže da je to zapisano kao upozorenje za nas da ne bismo roptali i gunđali (1.Kor.10:11). Mi svetlimo kao svetla u svetu koji je pun gunđanja i žaljenja, uglavnom življenjem takvim načinom života u kome „činimo sve bez gunđanja i žaljenja“ (Fil.2:14).


Gunđanje i žaljenje su bile karakteristike Izraelaca tokom 40-ogodišnjeg lutanja u pustinji i to je bio najjasniji dokaz da takva osoba još nije ušla u Hanansku zemlju (pobedonosni život). Hrišćanski vođa koji gunđa i ropće ne može povesti druge u pobedonosni život. Jedan od najjasnijih dokaza da smo završili sa „lutanjem u pustinji“ jeste da smo prestali da gunđamo i da se žalimo u svojim domovima i svugde, i da smo počeli da se zahvaljujemo uvek i za sve (1.Sol.5:18, Ef.5:20).