Sedam praznika (2)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“…a sedme godine neka bude subota potpunog odmora za zemlju, Gospodnja subota. Tada nemoj sejati svoju njivu i obrezivati svoj vinograd. 

(3. Mojsijeva 25:4)

Najvažnija tri praznika na koja su svi muškarci trebali da idu u Jerusalim bili su praznik beskvasnih hlebova, praznik Pedesetnice i praznik šatora.


Osim ovih praznika, postojale su takođe razne druge Subote. Svake sedme godine trebala je da bude odmorna godina za zemlju tokom koje Izraelci nisu sejali svoja polja i orezivale svoje vinograde (3.Mojs.25:4). Gospod ih je upozorio da će ih kazniti ukoliko ne budu poštovali taj zakon, tako što će dozvoliti njihovim neprijateljima da ih zarobe, te će njihova zemlja tokom ropstva uživati svoje odmorne godine (26:34,35)! Izraelci nisu poštovali ovu Božiju zapovest u periodu od 490 godina i Bog ih je poslao u ropstvo u Vavilon na tačno 70 godina, kako bi njihova polja dobila predviđenih 70 odmornih godina (2.Dnevnika 36:20,21)! Ako ne shvatamo Božiju Reč ozbiljno, trpićemo posledice.


U poglavlju 27 nalaze se uputstva onima koji žele da daju dobrovoljni dar Gospodu, ili da načine poseban zavet Gospodu, ili da posvete nešto Gospodu (stih 2). Do tada u Levitskoj knjizi Gospod je zapovedio Izraelcima da Mu prinose specifične žrtve koje su bile obavezne. Međutim, Gospod im je takođe dao privilegiju da Mu prinose dobrovoljno, dobrovoljne žrtve, žrtve zahvalnosti. Mogli su da daju svoju kuću Gospodu (stih 14), ili deo imanja svojih predaka (stih 16), ili polje koje su kupili (stih 22) ili životinje. Ako bi kasnije želeli da to ponovo otkupe, Gospod im je dao uputstva kako to mogu učiniti. Obično su trebali platiti 20% više od stvarne vrednosti da bi se ta stvar vratila u njihovo vlasništvo (stihovi 15, 19, 27, 31).


U poslednja tri stiha knjige (27:32-34) čitamo nešto interesantno što je imalo za cilj da oslobodi Izraelce od lakomstva. Desetina njihovih stada trebala je da se dâ Gospodu. Sve njihove životinje su trebale da prođu ispod pastirskog štapa, jedna po jedna, pred sveštenikom. Svaka deseta životinja je trebala da pripadne Gospodu. Međutim, ako je ta deseta životinja bila stvarno dobra, ugojena, nije bilo dozvoljeno da se zameni nekom bolesnom!! Kako su prebrojavali životinje, broj deset bio je Gospodnji, bilo da je u pitanju zdrava ili bolesna životinja! Na taj način nisu mogli da budu hladni, proračunljivi i škrti u svom davanju Bogu. Trebali su da budu bogati Bogu i da Mu daju dragovoljno, jer Gospod im je vraćao mnogo više nego što im je ranije dao.