Svetost Božija

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“Zato posvećujte se, i budite sveti, jer sam ja Gospod Bog vaš.

(3.Mojsijeva 20:7)

Ovo je zaista jedna od najtežih knjiga za proučavanje iz koje se može dobiti nešto za naša srca, ali ona je nadahnuta Reč Božija. Dakle, Bog ima nešto u njoj za nas.

 

Levitska knjiga je knjiga koja govori o Božijoj svetosti. To je knjiga čija je glavna tema svetost.

 

Svetost je reč koje se mnogi vernici boje. Međutim, mi moramo hrabro objavljivati standarde Božije Reči, jer su oni realni i dostižni.

 

Svetost je sâma Božija priroda. Duh koga nam Bog daje jeste Sveti Duh. Kada je Isaija dobio viziju Boga, On Ga je ugledao u Njegovoj svetosti, a sebe je video kao nečistog čoveka.

 

Svetost je poput zdravlja. Koliko vas bi se plašilo da čuje propovedi na temu perfektnog zdravlja? Da li se bojimo dobrog zdravlja? Ne. Zašto bi se onda bojali savršenog zdravlja u našem duhu, što je mnogo važnije nego zdravlje našeg tela? Greh je poput bolesti. To vidimo u Levitskoj knjizi. Gospod u njoj daje pravila u vezi svetosti i zdravlja. Te dve stvari su slične, jedna se tiče duha, a druga tela. Svetost za telo jeste ono što nazivamo zdravlje. Zdravlje za duh i dušu jeste ono što nazivamo svetost. Dakle, treba da se oslobodimo tog straha od svetosti i moramo doći do stanja da želimo svetost u potpunosti, više nego što želimo zdravlje u potpunosti. Baš kao što želimo da budemo u potpunosti oslobođeni od svake bolesti u našem telu, moramo želeti da budemo u potpunosti oslobođeni od svakog greha koji nas skrnavi.

 

Ne smemo greh više tolerisati od bolesti. Tolerisati nečiste misli jeste poput tolerisanja tuberkuloze ili gube. Tolerisati gnjev opravdavajući se da je to tvoja slabost i tvoj temperament i time ga dopuštati u svom životu, jeste poput dozvoljavanja side ili sifilisa u svom telu. Greh i bolest su vrlo slični.

 

Na primer, U Levitskoj knjizi Bog je rekao Izraelcima kako da postupaju sa osobama koje imaju gubu ili slične kožne bolesti. To je tip greha u ovoj knjizi, i zakoni po tom pitanju koji se nalazi u ovoj knjizi odnose se na to kako treba da postupamo sa grehom. 

 

Reči „svetost“ ili „svet“ pojavljuje se u ovoj knjizi približno 100 puta, čime se potvrđuje da je to njena glavna tema. Knjiga od 27 poglavlja gde se svetost spominje 100 puta za sigurno mora biti važna knjiga. Međutim, u ovoj knjizi ne postoje priče, kao što je to slučaj u drugim knjigama Biblije. Nema ni mnogo interesantnih stihova ili obećanja, ali ima mnogo opisivanja prinosa, praznika i stvari sličnih tome. Ja želim da iznesem neke važne delove ove knjige i da ih vam objasnim. Takođe, želim da objasnim neke prinose i praznike koji su opisani u ovoj knjizi i da pogledamo kako se to može primeniti na nas u novozavetnom dobu. Mi znamo iz poslanice Jevrejima da je Bog završio sa svim prinosima i žrtvama, ali te žrtve su ukazivale na Hrista i na nas, i zato je dobro da pogledamo kako se to može primeniti na nas i šta to simboliše, slično kao što smo videli u slučaju Šatora od sastanka u prethodnoj knjizi.