Voda iz udarene stene

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)

“…a ti ćeš udariti po steni i iz nje će poteći voda da narod pije.“ 
(2.Mojsijeva 17:6)

U poglavlju 17 vidimo Izraelce kako nailaze na još jedno mesto gde nije bilo vode za piće. Sinusoida je opet u donjem položaju i oni ponovo počinju da gunđaju. Gospod im ponovo pokazuje rešenje koje se nalazi pred njihovim očima. On kaže Mojsiju: “Pogledaj stenu što je pred tobom. Udari je.” (stih 6). Mojsije je udario stenu i vode su počele da teku. Kada sam prvi put čitao ovaj odeljak, zamišljao sam sliku male stene i malog mlaza vode koji izvire iz nje, i sve ljude kako piju. Međutim, da li znate koliko ljudi je bilo žedno tamo u pustinji? 600.000 ljudi, između 20 i 60 godina. Zatim, bilo je mnogo starijih ljudi, mlađih ljudi, i žena i dece. Tamo mora da je bilo najmanje dva miliona ljudi. Šta mislite, koliko vode za piće je potrebno za dva miliona ljudi? Da li je to bio samo mali mlaz? Ne! Moralo je biti mnogo reka koje su tekle u različitim pravcima, ako je bilo neophodno da dva miliona ljudi na brzinu zadovolji svoju žeđ. Da su tih dva miliona ljudi trebali da čekaju u redu da bi popili vode sa malog mlaza, mnogi bi umrli od žeđi pre nego što bi stignli na red! Ne. Bile su to reke u pustinji koje su plovile iz udarene stene. To je slika koju je Isus dao u vezi Duhom ispunjenog života koji teče iz raspetog čoveka (“udarene stene”) u Jovanu 7:37-39.

Kada je Isus bio udaren na Golgoti, to je pripremilo put za Pentakost. Golgota uvek prethodi Pentakostu. Kada smo kršteni u Duhu Svetom, reke žive vode ne počinju odmah da teku iz nas. Ako smo iskreni priznaćemo to. Bog treba da učini delo udaranja i raspeća u nama da bi nas slomio, pre nego što bi reke mogle da teku iz nas da bi blagoslovili druge. Bog traži obične, ni za šta sposobne, slabe, bezumne ljude poput tebe i mene koje On može učiniti blagoslovom milionima na licu zemlje. Međutim, sve zavisi da li ćemo dopustiti Bogu da nas udari i slomi, ili ne.

Odmah nakon što su reke potekle, čitamo u stihu 8: “Tada je došao Amalik.” Amalik je slika našeg tela, u celom Starom zavetu. Duh i telo su u konstantnom konfliktu. Čim su reke počele da teku, Amalik se pripremio da se bori protiv Božijeg naroda. Čim je Isus bio pomazan Svetim Duhom, Sotona je došao da ga kuša (Luka 3:22; 4:1,2). Amalik je konačno bio poražen zajedničim delovanjem Mojsija i Isusa Navina. Mojsije je podigao svoje ruke u molitvi na vrhu brda, a Isus Navin se borio protiv Amalika u dolini. Samo takva kombinacija će i nas osposobiti da nadvladamo telo – mač Duha (Božija Reč) korišćen direktno za neprijatelja (kao što ga je Isus koristio u pustinji) i naše podignute ruke u molitvi Bogu (prepoznavanje naše slabosti i bespomoćnosti).

Kada su se Mojsijeve ruke umorile, Aron i Or su mu pridržavali (17:12). Nama su takođe potrebni Aroni i Orovi da nam pomažu kada smo slabi i umorni. Jedna od velikih istina koju sam otkrio u mom hrišćanskom životu jeste ovo: Ne mogu to postići sâm. Potrebni su mi vernici u telu Hristovom. Ako danas ovde stojim bez da sam odlutao na stranputicu pre mnogo godina, i bez da sam pravio kompromis sa ličnim presvedočenjima, jedan od razloga jeste da imam braću i sestre koji su me ohrabrivali i stalno se molili za mene i podržavali me. Imam mnogo Arona i Orova koji su godinama držali moje ruke u visini i naučio sam da ih neizmerno vrednujem. Aron i Or nisu bili toliko darovani kao Mojsije i nisu poznavali Boga na način kako Ga je Mojsije poznavao, ali oni su ipak bili potrebni Mojsiju. Aron je u najmanju ruku bio vođa, ali Or je bio nepoznat čovek koji se ne pojavljuje ni na jednom mestu više u Bibliji! Međutim, Mojsiju, velikom Božijem čoveku, bila je potrebna pomoć ovog nepoznatog čoveka.

Nikada nemojte prezirati slabu, nepoznatu braću u telu Hristovom. Potrebni su ti, čak ako si i najveći Božiji čovek u svetu. Čak je Isus tražio od klimavih Petra, Jakova i Jovana da mu pridrže ruke u Getsimaniji! “Kao što ni Glava (Hrist) ne kaže nogama (najnižim udovima Tela), ne trebate mi!” (1.Kor.12:21).