35 Borba za sledeću generaciju

Razmišljanja

Vaspitanje hrišćanskih vojnika

Mali Samuel, četvorogodišnjak, sav spreman da krene u zadobijanje duša u grad New York.U ruci ima staru bakinu Bibliju koja je velika otprilike kao on,i neke drvene krstiće koje je napravio za vreme školskih aktivnosti.Sva deca odrastaju učeći od malena da suočavaju ljude sa evanđeoskim traktatima.

Borba za sledeću generaciju

“A slugu svojega Haleva, u kojem beše drugi duh i koji se sasvim mene držao,Njega ću odvesti u zemlju u koju je išao, i seme će je njegovo naslediti”

4.Mojsijeva 14:24

Dok se približavam kraju moje dugačke studije o domu osećam da me Gospod poziva da vas opet izazovem sa vizijom. Do sada smo obuhvatili puno stvari i mnogi su možda u iskušenju da se obeshrabre. Neka Gospod iskoristi ovo poglavlje o Halevu i neka podigne oči vašeg srca. Vi možete to učiniti. Bog će vam pomoći baš kao što je i njemu pomogao.

Halev je jedan od mojih heroja u Bibliji. Želim da budem kao on. Stih na početku ovog poglavlja relativno je kratak, ali je od vrlo velikog značaja. Bog je izjavio te reči baš za vreme Mojsijeve posredničke molitve za Izrailjski narod. Nisu mogli ući u Obećanu Zemlju zbog neverstva. Međutim, Halev je bio drugačiji.

Bog je rekao da je u Halevu vladao drugi duh i da se po tome potpuno razlikovao od svih ostalih ljudi. U Halevu je prebivao duh vere i pobede. On je bio pionir u kome je vladao duh borbe. Gospod je rekao: “On se sasvim držao mene – ne polovično. On je bio dosledan punini otkrivenja koju sam mu dao”. U Halevovom svedočanstvu postoji tajna i za nas.

Svi mi koji želimo da napredujemo u svom hrišćanskom životu moramo biti kao Halev. Moramo imati duha vere koji će reći: “Hajde idemo. Bog će nam pomoći. Hajde da uđemo i osvojimo zemlju. Daj mi tu goru! Ona je moja, želim je i imaću je”. Takve reči izražavaju stav Halevovog srca. Gospod je dao Mojsiju proročko obećanje u vezi Haleva. Rekao je: “Ja ću ga dovesti u zemlju”. Bog je Halevu obećao zemlju koju je video i prema kojoj je išao. U knjizi Isusa Navina vidimo da se ta zemlja nije zadobijala bez borbe, a isto je tako i danas u našem hrišćanskom životu.

U istom stihu Gospod je izrekao još jednu rečenicu obećanja za Haleva. Ona u sebi sadrži pokretačku inspiraciju za nas roditelje. Bog je rekao: “I seme će je njegovo naslediti”. Danas ovo obećanje ima izvanredne primene za naše domove.

Naša deca će posedovati ono za čega smo se mi borili

Da smo u ranim danima Knjige Isusa Navina otišli da posetimo Hevron, goru koju je Halev osvojio, čuli bi zvukove bitke. Osetili bi pritisak rata i slušali bi mnoštvo molitava. Videli bi Haleva, ratnika, koji tamo predvodi druge ljude u bitki za taj posed. Čuli bismo kako Halev govori: “Bog je rekao da će mi dati tu zemlju. Neka je blagosloven Bog, uzeću taj posed Njegovom blagodaću”. On je tada imao osamdeset i pet godina, ali je bio pun snage, žara i revnosti za porodicu – kao mlad čovek. Njegova vera u Boga i želja da se pobrine za svoju porodicu pokrenula ga je da ustane kao ratnik i da se bori. Nama je potrebno isto takvo srce, kada razmišljamo o svojim domovima.

Ali, da smo dvadeset godina kasnije otišli da posetimo Hevron pronašli bi sasvim drugačiju scenu. Na toj gori bi videli Halevovu decu i unučad kako rade na poljima i žive u miru. Oni bi bili tamo, brali bi masline sa maslinovog drveća, brali bi grožđe, napasali stada na bregu, skupljali med i muzli koze. Oni su uživali sve te stvari koje je Bog rekao da će naći u zemlji u kojoj teče mleko i med.

Ovo je divna ilustracija, ali nje ne bi bilo da se nije našao čovek po imanu Halev koji je želeo da se bori za svoje nasledstvo. Želeo je da se bori za ono što je Bog rekao da oni mogu imati. Da nije bilo Haleva ne bi mogao videti svu tu decu koja su živela i uživala dobra te zemlje. Njegova deca su dobila ono za čega se on borio. Isto je tako i sa nama danas. Halev je bio pionir. Postoji nešto vrlo izazovno kada si pionir. Postoji nešto što daje čoveku motivaciju za avanturu. Postoji nešto jako avanturističko ako si prva generacija Hrišćana koja može da pogleda u prošlost i kaže: “Neka je blagosloven Bog, ja ću se u svemu boriti radi dece koja žive u mojoj kući. Želim da ona započnu svoje živote sa daleko višeg tla nego što sam ja započeo.”

Znam da nisu svi prva generacija Hrišćana. Prva generacija Hrišćana su oni koji nemaju hrišćansko nasledstvo. Bili ste izgubljeni, u tami. Niste mislili na Boga. Tada ste se u realnosti suočili sa Bogom. Vaše oči su se otvorile i vi ste se nanovo rodili. Upravo tako smo moja žena i ja započeli pre trideset godina. Stojali smo na dobroj strani reke Jordana posmatrajući tu zemlju. Oh, ona je bila tu! Cela ta zemlja! Mi bismo imali ništa – apsolutno ništa – ali smo bili nanovo rođeni. Dok smo posmatrali Hanansku zemlju videli smo jako mnogo stvari. Videli smo divnu zemlju disciplinovanog života. Videli smo divnu zemlju Hristovog karaktera. Posmatrali smo i videli divnu zemlju srećnog braka i pobožnog doma i naša srca su rekla: “Ja želim tu goru.”

Na našem putovanju postojali su propovednici koji su govorili: “Možete je imati! To je Božija volja! Idite i uzmite je!” Počeli smo naš hrišćanski život vrlo nedisciplinovano u skoro svakoj sferi. Brak nam nije dobro funkcionisao. Nismo znali kako treba biti dobar muž ili žena. Nismo znali kako da ispravno postupamo prema svojoj deci. Rukovođenje je bilo grozno. Imali smo probleme sa finansijama. Mogao bih da ti navedem dugu listu grešaka sa kojima smo trebali da započnemo rast, kada smo pre trideset godina posmatrali tu zemlju.

Deca u mom domu su spašena i oslobođena od mnogo čega. Starijoj deci su poznate bitke i borbe koje smo imali, ali mlađoj ne – sve što ona znaju jeste srećna mama i srećan tata. Sve što ona znaju je red u domu. Sve što ona znaju je slatko zajedništvo za stolom. Sve što ona znaju jeste red, disciplina, upravljanje i zajedništvo. Ona čak ne znaju da je nekada postojao rat da bi se zadobile te stvari, a rat je zaista postojao za svaku pojedinačnu stvar. Borili smo se sa neprijateljem za sve što sada posedujemo. I Božijom blagodaću smo se izborili za to. Danas deca u mom domu poseduju sve za čega smo se mi nekada borili. Mališani odrastaju u domu gde vlada slatki duh ljubavi i blagosti. Ona ne znaju ništa o gnjevu i prepirkama. Ne poznaju te stvari već jednostavno odrastaju u slatkom duhovnom domu.

Ali braćo i sestre, te stvari se nisu dešavale slučajno. Mi smo se borili za svaki delić toga, što znači da smo se rvali sa Bogom. Rvali smo se sa sotonom. Rvali smo se u molitvama. Rvali smo se međusobno. Nekada smo se i prepirali. Nije uvek išlo onako kako treba, ali smo videli deo te zemlje. Znali smo da Bog želi da to posedujemo i znali smo da će nam dati zemlju ako budemo nastavili da se borimo. Danas Božijom blagodaću posedujemo tu zemlju. Deca odrastaju u tome, kao da je to nešto što je oduvek bilo kod nas. A to je baš onako kako Bog i želi da bude. Bog želi da naša deca odrastaju na tihim počivalištima. Da, možemo im kazati: “Nije uvek bilo tako”, ali ona nikada neće znati za tu neslogu, borbu, bitku i probleme kroz koje smo prolazili zato što su već bezbedno rođena u stvarima za koje smo se mi izborili. Koja divna istina! Koja pokretačka misao za moju dušu!

Mi uređujemo bitku

Kada posmatram bitke u poslednjih trideset godina setim se napora. Mislim o tome kako je neprijatelj pokušavao da nas obeshrabri i uništi. Sećam se njegovih pokušaja da odvrati naše oči od Gospoda. Ali, Bog nas je godinama čuvao. Usmeravao je oči naših srca na tu divnu zemlju. Videli smo zemlju srećnog braka, sloge u domu, disciplinovanog života i žive molitve. Videli smo zemlju pobožnog karaktera i ljubaznih stavova. Videli smo je i rekli: “Ja želim to! Imaću tu goru!”

Sećam se kakav sam bio pre obraćenja. Mrzio sam decu. Nisam ih trpio. “Sklanjajte ih sa mojih očiju. Ne želim decu oko sebe! Ona su glasna i dosadna. Samo prave probleme”. Zamisli da moja deca poseduju takve stavove, ali ona ne znaju ništa od toga. Ona čak nisu ni znala da je to postojalo kod mene dok im nisam rekao. Mrzio sam i stare ljude. Nisam mogao da im poklonim svoje vreme, a sada su mi najdraži ljudi. Izborio sam se za taj deo zemlje, a moja deca ne znaju ništa od one prošle zemlje. Moj život je bio ispunjen nesigurnošću i negativnošću. Takav sam bio. Tako sam posmatrao život. Nisam želeo da pokušam ništa novo. Bio sam pun negativnosti. Moja starija deca znaju šta je to, ali mlađi nemaju pojma. Oni su odrasli u zemlji poverenja u Boga, sa pozitivnim stavovima i sa podižućim naslućivanjem onoga što Bog danas može uraditi. To je sve što oni znaju zato što sam godinama unazad u svom hrišćanskom životu želeo da se borim za taj deo zemlje.

Pavle je pisao Timotiju o napredovanju u hrišćanskom životu u 1.Tim.4:15. Rekao je: “U ovome se poučavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj pokaže u svemu”. Možda bi ovo mogli nazavati “zauzimanje višeg tla.”

Želeo bih da pogledamo jednu reč u tom stihu. To je reč napredak. Ta reč znači “pionirsko napredovanje”. Pionirsko napredovanje jeste zauzimanje višeg tla. To je hodanje stazama na kojima još nikada nisi bio. Tamo postoje kola, pored tebe je mama i dvoje male dece pozadi koji posmatraju ogromnu divljinu ispred sebe. O, ti možda sanjaš o Kaliforniji koju još nisi video, ali si čuo o njoj. To je kao da stojiš na ivici divljine sanjajući o Kaliforniji sa druge strane planine i kažeš: “Idemo za Kaliforniju. Koliko god da nas košta”. To znači pionirski napredak. To je zauzimanje višeg tla na kojem još nisi bio. To znači ta reč napredak. Pogledaj kontekst te reči u 1.Tim.4:12-16.

“Niko da ne postane nemarljiv za tvoju mladost, nego budi ugled vernima u reči, u življenju, u ljubavi, u duhu, u veri, u čistoti. Dokle dođem pazi na čitanje, utešavanje i učenje. Ne pusti u nemar dar koji ti je dan po proroštvu metnuvši starešine ruke na tebe. U ovome se poučavaj, u ovom stoj, da se napredak tvoj – pionirsko napredovanje – pokaže u svemu.”

Pavle je rekao Timotiju: “Nemoj ostati tu gde si sada. Budi primer vernima u svakoj sferi svog života. Učestvuj u čitanju i utešavanju. Učestvuj u nauci. Šta smatram pod učestvovanjem? Razmišljaj o tome. Šta smatram pod razmišljanjem? Neprestano misli o tome. Predaj svoje celo srce stvarima o kojima razmišljaš da bi svako mogao videti da napreduješ u svom hrišćanskom životu – da zauzimaš više tlo na kojem još nisi bio”. Dok predajemo svoje celo srce Rečima iz Svetog Pisma mi ćemo se menjati i svi će to znati.

Pioniri

U našem hrišćanskom životu mi uvek gledamo napred. Ne znate šta će biti u budućnosti, ali čitate Bibliju i vidite da ima još mnogo poseda koji se mogu osvojiti. Tako sediš u malim kolima sa ženom pored sebe i par dece pozadi, gledaš unapred i kažeš: “Idemo za tim”. Vi muževi pogledate na svoju ženu i kažete: “Draga, hajdemo za tim. Hajde da ne ostanemo ovde. Hajde da idemo. Hajde da napredujemo. Hajde da se razvijamo. Hajde da idemo i osvajamo. Hajde da idemo i uzmemo tu malu goru tamo”. Možda sada vaš brak ne funkcioniše baš najbolje. Brate, sestro, postoji zemlja! To je divna zemlja i Bog želi da promeni vaš brak. Radi tih dvoje dece pozadi u kolima kreni u osvajanje celim svojim srcem! Možda postoji haos u tvom domu. Postoji nered, nesloga i sukobi. Radi te dece treba da gledate napred. Borite se za taj deo zemlje. Vaša deca će odrastiti u toj divnoj zemlji mleka, meda, voća i grožđa. Ona mogu odrastiti u tome ne poznajući ništa drugo, ako vi budete želeli da istrajete u borbi. Ne treba da ostane tako kako je sada.

U tome postoji nešto što pokreće i nešto što izaziva na avanturu. Kada posmatram tok mog hrišćanskog života shvatam da ima još mnogo zemlje koju treba da osvojim. Želim da moja deca žive u svakom dobru za koje sam se ja borio. Kada bude bilo njihovo vreme da uzmu svoja mala kola, želim da gledaju napred i kažu: “Da je blagosloven Bog za svu zemlju koju smo dobili od mame i tate, ali hajde da ne ostanemo ovde. Hajde da nastavimo da napredujemo”. Znam da je najbolje kada iz svog primera učim decu da se bore i osvajaju zemlju. Nećemo ostati na obalama reke. Postoje mnoge divne stvari koje Bog želi da nasledimo. Nećemo ostati na obalama. Nastavićemo sa napredovanjem.

Kažem ti da je svaki deo zemlje dostojan borbe. Pomisli sa mnom, Božija je volja da naša deca odrastaju u onim stvarima za koje smo se mi borili. Hajde da bude tako. Neki od vas su tek nedavno stupili u brak. Idite za tim. Čuvajte sve što zadobijete. Borite se za sve što možete dobiti. Vaša deca će odrastiti u onome što vi zadobijete. Neće znati ni za šta drugo. “Borba? Šta je to? Gnjevne reči? Ne znam šta je to”. Vaša deca mogu odrastiti u stvarima za koje ste vi želeli da se borite. Ja ne znam koje su to stvari u pitanju. Možda u vašoj kući postoji sukob? Bog želi da osvojite bolju zemlju. Možda postoji haos? Nemojte se zadovoljiti time. Možda si nedisciplinovana, lenja osoba? Ne dozvoli svojoj deci da odrastu u tome. Hajde učini nešto da bi tvoja deca odrasla u vrednom domu. Ona mogu odrastiti ne poznajući ništa drugo. Sve to je danas u tvojim rukama.

Treba da imaš srećan brak. Dostojno je da se boriš za to. Vredan je napora i truda. Vredan je da plačeš za njim. Biće vredan svake borbe i sve energije koju uložiš za to. Biće vredan svakog sata koji provedeš razmišljajući kako treba da izgleda taj srećan brak. Biće dostojan svakog sata koji provedeš u molitvi, razmišljajući i suočavajući se sa svojim potrebama. Biće dostojan svega kada ga budeš posmatrao u svetlu dece koja će jednostavno odrastiti u takvom srećnom domu.

Sada ćemo završiti sa Halevovim rečima. On je boravio usred Božijeg naroda. Čuo je šta ostali govore. Oni su se zadovoljili sa manjim stvarima u odnosu na ono što je Bog želeo da im pokloni. Uplašili su se divova. Žalili su se da im je teško. Čak su spominjali Egipat. Govorili su: “Možda bi bilo bolje da nismo ovde. Možda bi bilo bolje da nismo sledili Gospoda.”

Halev, koji je bio pobednik i koji je imao veliko srce, rekao je zajedno sa Isusom Navinom: “Zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. Ako smo mili Gospodu, on će nas odvesti u tu zemlju, i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mleko i med. Samo se ne odmećite od Gospoda, i ne bojte se naroda one zemlje; jer ih možemo pojesti; odstupio je od njih zaklon njihov, a s nama je Gospod, ne bojte ih se” (4.Mojsijeva 7b-9).

Dozvoli mi da primenim Halevove reči na nas danas. Sva zemlja koju nam Bog obećava u vezi naših domova je tu. Hajde da uđemo i osvojimo. Nemojte se predati tim obeshrabrujućim mislima u vašim razumima. Nemojte slušati te demone, te lažne duhove koji dolaze da lažu i ispunjavaju srce neverstvom, sumnjom i obeshrabrenjem. Oni govore kako to nije dostojno tvog truda i kako je to nemoguće imati. Nemojte ih slušati. Ako je Gospodnji blagoslov na vama, ako je nebo otvoreno nad vama, ako je Božija blagodat nad vama, On će vam sigurno dati svu tu zemlju – svu zemlju koju želite.

Šta želiš? Šta ti je treba? Za čega želiš da se boriš da bi tvoje deca mogla odrastiti u dobroj zemlji? Ono za čega budeš želeo da se boriš jeste nasledstvo koje ćeš ostaviti svojoj deci.

Nisam li ti zapovedio: budi slobodan i hrabar? Ne boj se i ne plaši se;
Jer je s tobom Gospod Bog tvoj kuda god ideš.

Isus Navin 1:9

Molitva

Dragi Nebeski Oče, u Isusovo ime pomozi svakom roditelju. Pokrsti ih verom i hrabrošću. Ukloni od njih sve lažne i neverne duhove i pomozi im da veruju. Pomozi svim roditeljima da mogu smatrati sebe vojnicima i da krenu u borbu. Amin!