21 Miran i uređen život

Razmišljanja

Ruka koja ljulja kolevku

Da je blagoslovena ruka svih žena!
Anđeli čuvaju njihovu snagu i čar.
U palati, kolibi, nastrešnici
O, bez obzira na kom mestu;
Bure je nikada neće savladati,
Duga će uvek blago sijati;
Jer ruka koja ljulja kolevku
Jeste ruka koja vlada svetom.
Detinjstvo je nežan izvor
Snaga teče sa lepotom,
Majka najpre usmerava puteve
Na kojima duše neumorno rastu…
Rastu u dobru ili zlu,
Teku vedro ili su zaglavljeni u zlu;
Jer ruka koja ljulja kolevku
Jeste ruka koja vlada svetom.
Ženo, kako je božanska tvoja misija
Ovde na našoj niskoj zemlji!
Čuvaj, o uvek čuvaj malo srce,
Učini ga otvorenim za Božiji dah!
Svi pravi trofeji vekova
Potiču od usađene majčinske ljubavi,
Jer ruka koja ljulja kolevku
Jeste ruka koja vlada svetom.
Da je blagoslovena ruka svih žena!
Očevi, sinovi i ćerke viču,
A sveta pesma se dižeuz klanjanje do neba…
Duga još uvek sijaJer ruka koja ljulja kolevku
Jeste ruka koja vlada svetom.

William Wallace (1819-1881)

Miran i uređen život

I mir će biti delo pravde, što će pravda učiniti biće pokoj i bezbrižnost doveka.
I moj će narod sedeti u mirnom stanu i u šatorima pouzdanim,na počivalištima tihim”

Isaija 32:17,18

U ovom Biblijskom odlomku postoji divan tok misli koji verovatno izražava cilj svakog iskrenog roditelja koji čita ove reči – miran uređen dom. Ako budeš pročitao prethodne stihove shvatićeš da se to neće desiti “dokle se ne izlije na nas duh s visine” (Isaija 32:15). Ova privlačna ilustracija, naslikana za nas Duhom Svetim, jeste plod Duha. O, da bi Bog izlio svog Duha na naše porodice i transformisao naše domove u “tiha počivališta”. U ovom tekstu vidim motivišuće napredovanje istine. Duh se izliva na nas, a to proizvodi prave Božije puteve u našim životima. Dok hodamo tim blagoslovenim putevima oni proizvode mir u našim životima. Taj mir je pre svega unutrašnji mir, pa onda mir koji se pokazuje u našem svakodnevnom životu. Spoljno delovanje unutrašnjeg mira proizvodi tihu unutrašnju sigurnost koja automatski utiče na naše domove. Naši domovi postaju stabilni i bezbedni, počivališta reda i odmora – da, malo nebo na zemlji. “Neka dođe carstvo tvoje, o Gospode, kao što je na nebu.”

Znam da je pomalo teško zamisliti to stanje tihosti i reda u našim američkim domovima. Živimo u jako brzom ritmu. Neki su to cinično nazvali “trkom pacova” misleći na pacova koji beskrajno trči po krugu. Da li si se nekada tako osećao? Ja jesam. Iako društvo ide sve većom brzinom postoji način da usmeriš svoj dom prema luci odmora i osveženja za sve koji uđu i žive u njemu, čak i ako živiš u gradu. Međutim, moraš želeti da preuzmeš kontrolu nad svojom okolinom.

Ovo poglavlje nije namenjeno za učenje o destruktivnim (štetnim) uticajima u domu, ali pitam se šta bi se desilo ako bi se rešili svih kućnih “ozvučenja” kao što su TV, radio, bubnjevi, kompjuterske igrice, pa čak i telefon koji sve vreme zvoni. Tišina treba da bude bez šuma, čak i u svetovnom domu. To nije glavna misao u ovom poglavlju, ali siguran sam da sve to može uticati na duh tvog doma.

Malo kasnije ću objasniti da srećan brak ukida konflikte, a to će sigurno uticati na tvoje “tiho prebivalište”. Međutim, pošto razmišljamo o vaspitanju dece u ovim poglavljima, molim te da sa mnom pogledaš olakšice i korist tog urednog života – korist za tvoj dom i tvoju decu.

Na kome je odgovornost?

Tipičan američki dom nalazi se daleko od uopštenog reda. Jedva da ponekad jedemo zajedno. Članovi porodice ustaju iz kreveta u različito vreme, jedu u različito vreme itd. Dom je jednostavno postao kuća, usputna stanica pre sledećeg zakazanog posla, mesto gde noću položiš glavu da bi uhvatio šest sati spavanja pre rasporeda za sledeći dan. Zaista, “trka pacova” je u centru pažnje u takvim domovima.

Mi smo izabrali da naš dom uredimo drugačije. Ako želiš da eliminišeš stvari koje razaraju porodicu, najbolje je da to počneš dok su deca mala. Naučio sam da deca ne prosperiraju i da se ne osećaju sigurno kada nemaju neki svakodnevni raspored. Ne prosperiraju kada im se dozvoli da budu u centru pažnje u svom životu. Shvatio sam da ta istina važi za jako malu decu i skroz do njihove mladosti. Uređen život je najplodonosniji.

Oko ovog uređenog života nedavno je bila rasprava. Postoje ekstremi sa obe strane spektra. Rasprava se vodila oko mališana. Koliko se reda može očekivati od njih i koliko brzo? Mogu da razumem zašto se ta rasprava usredsredila baš na tu stvar, jer su deca jako mala. Međutim, taj red se primenjuje tokom celog života deteta. Mi smo uvek davali dobru i zdravu strukturu za život dece i imali smo dobre rezultate.

Suština cele rasprave jeste u ovom pitanju: “Na kome je odgovornost?” Da li beba ili tek prohodalo dete treba da bude u centru pažnje majke i da živi u stalnim zahtevima za svoje potrebe? Ili je majka u centru pažnje, pa ona uređuje život svoje bebe tako da se usput može pobrinuti i za sve ostale stvari u životu: ostatak doma, ostalu decu i svog muža?

Primećujem da mala beba ima neke posebne potrebe koje se trebaju zadovoljiti, ali u isto vreme potreban je red. Verujem da što više uspostavljaš rutinu sa bebom, kasnije će biti potrebno manje vaspitanja. Ovo će neke možda iznenaditi, ali mala beba može da nauči da radi mnogo više nego što misliš. Čini mi se iz svog proučavanja da je majka Wesley to znala i da je imala tihi dom kome su se ostali divili.

Blag i tih autoritet

Bog je decu postavio potpuno pod autoritet roditelja. To je vrlo jasno. Za dete je to mesto od ogromnog prosperiteta. To je takođe mesto njihove izobilne slobode. Sva deca treba da slušaju svoje roditelje i biće im dobro u svim njihovim danima. Naučio sam iz svojih iskustava, kao roditelj, da Bog čudno radi iza scene da bi uspostavio i utvrdio taj autoritet. Ne verujem da roditelji treba da nameću svoju važnost da bi zadobili taj autoritet. Oni ga već imaju i treba samo da ga pouzdano primenjuju. Postoji nekoliko načina da se uspostavi taj autoritet. Pogledajmo neke od njih:

– Prvo, pošto ti je Bog već dao taj autoritet, jednostavno treba da ga praktikuješ. Vodi svoju porodicu putem kojim treba da ide. Dopusti mi da iskoristim primer policajca. Kada dobiješ tu odgovornost, jednostavno ćeš početi da budeš policajac. Nećeš trebati da se dereš ili da pucaš u vazduh. Imaćeš uniformu i to će biti to. Samo ćeš trebati da se ponašaš u skladu sa onim što već jesi. Isto tako Bog je pozvao sve vas da budete roditelji. Onda jednostavno idi i pouzdano i tiho to radi. To će utvrditi tvoj autoritet više od bilo čega što bi možda pokušavao da radiš.

– Drugo, treba da hodaš sa Bogom. Ako hodaš sa Onim koji je odredio da budeš roditelj On će utvrditi tvoj autoritet. On će to učiniti isto kao sa Isusom Navinom kada je Mojsije trebao da napusti scenu. Autoritet je Božiji posao. Pouzdaj se u Njega da će raditi u tvom domu dok budeš upravljao u Njemu.

– Treće, izgrađuj odnos sa svojom decom. U tom smislu roditelj je drugačiji od policajca. Ako budeš blizak deci utvrdićeš svoj autoritet. Nakako ćeš zaraditi to pravo da te slušaju. To se ne odnosi na decu. Ona te moraju slušati zbog tvoje pozicije. Ali mi, kao Božiji predstavnici u domu moramo izgrađivati poverenje dok vodimo svoj dom.

– Četvrto, moraš biti istrajan u svom upravljanju i disciplini. Deca su vrlo oštroumna. Ona vrlo brzo otkrivaju tvoje ispravne pravce. Budi istrajan u svemu što želiš da ostvariš i imaćeš uspeh. Baš ovde jako dolazi do izražaja detetova volja. Ako tu dobiješ pobedu, pobedio si u većini ostalih aspekata vaspitanja deteta.

Sve ovo se radi na blag i tih način. Nema potrebe da namećeš svoju važnost jer sve što radiš Bog je utvrdio u svojoj Reči. Mnogi roditelji su spori da čine ovo. Tada, kroz zanemarivanje stvari izmiču kontroli i oni emocionalnom snagom tada pokušavaju da stave stvari pod svoju kontrolu. U nekim domovima taj scenario se stalno ponavlja. Deca polako uče da je to autoritet i onda stvari tako idu. Ona brzo to shvate i po tome žive dok mama dođe do tačke gde “vežba svoj autoritet.”

Sve ovo je pogrešno. To je totalni falsifikat Božijeg originalnog plana. Čak šta više, deca kroz to dobijaju krivu sliku o Božijem autoritetu. Ako si uhvaćen u tom emocionalnom trapu i deca “se igraju” sa tobom na svoju korist, strogo te ohrabrujem da uspostaviš pobožan autoritet u svom domu. To ćeš ostvariti kada budeš stavio sebe u centar pažnje svog doma – kada budeš stao pred decu sa istrajnom disciplinom i počeo da ih tiho usmeravaš putevima kojim želiš da idu. Bog ti je dao tu obavezu i On ti je obećao pomoć. Jednostavno preuzmi odgovornost. Deca će brzo primetiti promenu reda i prilagodiće se tome.

Pozitivan red ili negativna opomena

Najjasniji izražaj ovog autoriteta vidi se kada roditelji preuzmu aktivnu, vođstvenu ulogu u domu. Oni upravljaju decom. Ako Bog kaže deci da slušaju svoje roditelje tada On ima na umu da im mi govorimo šta da rade. Znam da ovo zvuči prilično glupo. Svi smo to znali. Ali, mnogi roditelji nisu aktivni u predvođenju svoje dece u domu. Oni nekako misle da biti autoritet znači karati decu. Jednostavno puštaju da stvari idu same, a kada deca upadnu u nešto što je izvan protokola, oni iz karaju.

Dopusti mi da ti postavim pitanje na koje već znaš odgovor. Koja od ove dve varijante zahteva više batina? Ako vodiš decu u svom domu i ispunjavaš njihove dane dobrim aktivnostima, biće im dovoljno vrlo malo batina i imaćeš tihi dom. To je Božiji način: blag, tih autoritet koje je najviše izražen u pozitivnom smeru, sa povremenim opomenama zbog neposlušnosti. To je autoritet koji je u kontroli i koji usmerava dečije aktivnosti na dobre i prave staze. Dete koje odrasta sa takvim prioritetima uči da predaje svoju volju tim pozitivnim uticajima. Dragi roditelji, a posebno majke, to je sloboda, blagoslovena sloboda i za dete i za roditelja. Takvo dete hoda u aktivnostima koje će mu koristiti u svim njegovim danima. Ljubazni roditelji predvode njegov život.

Zamisli pokušaj osnivanja kompanije sa vrlo malo vođstva i reda. Zamisli da neko samo pošalje radnike u radionicu da rade “nešto” i da tada ostatak dana provodi u rešavanju problema, ispravljanju grešaka i odgovaranju na pitanja. Ne, hvala. Taj posao ne bi dugo trajao. Nikada ne bi napravili profit i radnici bi brzo dali otkaze zbog nervoze. Niko to ne bi radio; svi znamo za bolje. Uredili bi raspored dana, postavili različite radnike za različite zadatke. Naučili bi radnike da znaju šta se očekuje od njih itd.

Neke majke dopuštaju da njihovi domovi funkcionišu dosta disfunkcionalno. Njihovi životi su puni nervoze, a ponekad se nalaze u iskušenju da se predaju. Siguran sam da to nije baš takav ekstrem kao što sam naveo malo pre, ali mnogo toga je ipak tu. Deca kojoj se daje suviše mnogo “slobode” ulaze u veće probleme, postaju nezadovoljnija, a time im je potrebno više batina.

Zaustavi se i razmisli za trenutak o tvom domu. Kako je uređen tvoj dom? Možda bi ti pomoglo da predveče sedneš zajedno sa svojom suprugom i proceniš o tome. Pitajte se: “Kakva je bila atmosfera danas u našem domu?” Sada ću navesti četiri kategorije doma da bih ti pomogao da to utvrdiš. U koju kategoriju spada tvoj dom? Kakav je red u tvom domu?

– Pro-aktivni: Akcije se rade unapred, radi suočenja sa očekivanim teškoćama. Ovo je dom u kome roditelji aktivno vode svoju decu na ono što je dobro i ispravno. Podrazumeva se planiranje i razmišljanje unapred.

– Re-aktivni: Povratne akcije bazirane na teškoći koja se pojavila. Roditelji u domu su vrlo iskreni i žele da njihova deca idu pravim putem. Međutim, oni su više na strani ispravljanja loših stvari. Deci je dopušteno više “slobode”. Roditelji tada iz brige opominju decu kada učine nešto pogrešno.

– Neaktivni: Pasivna osobina prema teškoćama. Ovi roditelji ignorisanjem ili bezbrižnošću prepuštaju decu samu sebi. Oni kažu: “Deca će biti deca” i druge takve rečenice, pokazujući svoje neaktivno stanje. Ovim roditeljima je potreban poziv probuđenja od Gospoda pre nego što požnju žetvu svoje ravnodušnosti.

– Ekspolozivni: Nervozna, visoko emocionalna reakcija na teškoću. Ovi roditelji imaju pobrkanu motivaciju. Oni teže za samocentričnošću. To su ili glupi, nedisciplinovani Hrišćani, ili totalno izgubljeni ljudi. Kako god bilo, ovi roditelji zanemaruju svoju decu i dopuštaju im suviše mnogo slobode. Kada ta deca izraze svoju prirodu, roditelji eksplodiraju u nervozi. Visoke emocije, grube reči mržnje i slično tada se koristi radi uspostavljanja reda u njihovom domu.

Ja zastupam pro-aktivno roditeljstvo zato što je ono najsličnije Biblijskom principu za podizanje pobožne generacije. Od nabrojanih opcija, pro-aktivno roditeljstvo pruža najmirnije iskustvo roditeljstva. Očigledno je da ćeš imati najbolje rezultate ako započneš život svog deteta sa takvim usmerenim redom. Međutim, želim na brzinu da kažem da svaki put kada pređeš na “proaktivni režim” tvoja deca će prosperirati. Prvo ću primeniti taj pro-akrivni prilaz prema deci, a onda ću načiniti neke praktične primene za decu svih uzrasta.

Počni od malena

“Neko može da uredi život i raspored malog deteta”. Za mnoge roditelje ovo je totalno nova misao pošto smo se često sretali sa frazom “hitne potrebe bespomoćnog deteta”. Namerno sam stavio akcenat na te reči jer mnogi tako misle. Međutim, možda baš ono što mi smatramo hitnim potrebama jesu zapravo hitni zahtevi samocentričnog deteta. Ako su potrebe ustvari hitni zahtevi, svaki put kada udovoljavamo plakanju deteta mi vaspitavamo sebično, zahtevno dete.

Malo dete se može dovesti u uređen život. Ono ne mora da jede svaki put kada zaplače. Ne treba da se drži ili ljulja svaki put kada zaplače tražeći pažnju. Ohrabrujem vas da stanete i razmislite o ovome što pišem. Možda je to strana misao. Zato je potrebno da se razmišlja o njoj. Ako je sebičan zahtev, to nije mala stvar.

Pitanje je: da li detetov život treba da bude uređen pažljivom roditeljskom ljubavlju ili njegovim sopstvenim željama? Možda će te ovo iznenaditi, ali malo dete može da se nauči da sačeka pola sata pre nego što dobije da jede. Nije ništa strašno što mu je prazan stomak, ništa mu se neće desiti ako ne jede tačno na vreme. U nekim slučajevima, dete je tako vaspitano da ako ne dobije hranu na vreme (pri prvom osećanju gladi), ono izražava nervozu ili čak gnjev. Osećam da je to pogrešno.

Majke, pomislite kako bi bilo kada bi vaša beba naučila da spava šest ili sedam sati svake noći. Kako bi drugačije izgledao vaš dan! Nije ništa pogrešno ako je stomak prazan. Svi mi ujutro prekinemo post posle dvanaest sati bez jela. Ustvari je dobra ta kratka pauza funkcionisanja našeg tela. To neće povrediti dete. Treba dosta da se radi da bi se dete dovelo u takvo stanje, ali to se može učiniti lakše nego što misliš. Zapravo, ti možeš doći do predvidive rutine za dete, a to će doneti mnogo mira i blagoslova tvom domu. Hajde da pogledamo listu mogućih aktivnosti koje su majke uredile za svoje dete.

– Dete može naučiti da jede onda kada mu se ponudi hrana u toku dana. Ono može naučiti da bude strpljivo i da sačeka dok se mama ne spremi da ga hrani.

– Dete može naučiti da mirno uzme krpicu u određenom periodu dana. Kako je ugodno kada položiš svoju bebu u krevetić i ona se sklupča i zaspi. Čak ako i ne može odmah da zaspi, ona će mirno ležati u krevetiću.

– Dete može naučiti da tiho uživa u roku od pola sata za vreme dana. Tada često dopuštamo našoj deci da slušaju Bibliju sa kasete.

– Dete može da nauči da se igra sâmo svaki dan i da bude zadovoljno sa tri ili četiri igračke.

– Dete može da nauči da prespava celu noć. Ako se i probudi noću, jedna reč ga može poslati nazad na spavanje.

– Dete može naučiti da se raduje u posebnim periodima igranja sa mamom, kada se izgrađuje odnos. Ono napreduje sa tom vrstom usredsređenog vremena.

Ovo su samo neki primeri dobrih pomoćnih aktivnosti koje će biti na korist svima. Ovako vođeno dete biće zadovoljno, bezbedno i vrlo prijatno. Dom u kome to dete živi biće mirno počivalište. Siguran sam da se svaka majka koja ovo čita slaže da bi to bilo lepo. Ali, kako da to postignemo? To se može uraditi; to se mora uraditi. Voditi svoje dete u ono što je pravo, vaspitavati ga da predaje svoju volju dobrim stvarima – stvarima koje će naučiti da voli i radosno očekuje. Takođe, dodaj još nekoliko dece u ovaj uređeni dom i opet ćeš lako videti koliko bi to pomoglo. Istina, puno dece pravi mnogo posla mami, ali ako je to uređeno i kada je sve na svom mestu, život ide mnogo bolje.

Blagosloven red za svaki uzrast

Možda je za tebe previše da zamisliš malu bebu koja se uklapa u takav raspored. Dobro, onda sačekaj da napuni četiri ili šest meseci. Što pre se roditelji direktno uključe u život deteta biće bolje za njega. Što duže čekaš, biće više posla sa sebičnijim zahtevima.

Čak i ako se nalaziš baš usred podizanja porodice, nije suviše kasno da uvedeš taj princip. Stavi sebe u centar pažnje i počni da ih vodiš pravim putem. Uredi njihov dan. Isplaniraj ono što želiš da urade.

Sećam se kada sam sedeo i pravio listu dobrih aktivnosti za mališane. Mislim da sam imao oko petnaest različitih stvari za decu koja puze, dok je Jackie upravljala školovanjem. Sa tom listom Jackie nikad nije bila u nedoumici u vezi upravljanja.

Ohrabrujem te da uspostaviš uređen život na nedelju dana ili dve, pa da vidiš da li rezultati nisu ugodni. Ako kreneš u tom pravcu, verujem da će biti manje zanovetanja, a i retke opomene i batine.

Pogledaj takođe rezultate koje dobijamo kada priđemo maloj deci sa jasnim zahtevima i imamo brigu za njih. Kada stavimo nekoliko primera zajedno, lako je videti kako sebičnost može jačati u srcu deteta.

– Ako hraniš dete kad god to ono zahteva plakanjem, tada dete uči da plakanjem dobija sve što želi. Kada majka ima takav mentalitet, a potrefi se da ne može brzo da dođe do deteta, tada ono počinje da plače glasnije i napadnije. To ojačava njegovu samocentričnost. Mnogo puta dete možda ne treba da se nahrani, ali mi smo se ukalupili da ga hranimo kad god zaplače. Siguran sam da se stvara kontraefekat od tog prehranjivanja.

– Ako se dete uzme u ruke i drži svaki put kada zaplače radi pažnje, ono tada uči da se time pridobija pažnja. Svako dete radije voli da se drži, nego da se igra ili da jednostavno sâmo leži neko vreme. Tako dete sve više plače i sve više dolazi u ruke roditelja.

– Ako počneš sa praksom da ljuljaš svoje dete svaki put pre spavanja tada će dete zahtevati da to stalno radiš. Ako ne, svojim lošim ponašanjem staviće ti do znanja šta treba da radiš.

– Kada je jednom nešto uspostavljeno u razumu deteta, zahtevi će se povećavati kako dete odrasta. Zamisli šta će ono sve raditi da bi izrazilo svoje nove zahteve? Ono će plakati, a ponekad se čak derati da bi dobilo ono što želi.

Mnogi roditelji su nevino dopuštali da se u njihovoj deci formira ta priroda zahtevanja. Dok su meseci prolazili volja deteta je postajala sve jača i zahtevnija. Između osmog i desetog meseca iskreni roditelji su shvatili da je dete u potrebi. Pošto nisu bili svesni šta se dešava, mislili su kao i obično da je, dok dete raste, to normalno ponašanje. Tako su počeli da primenjuju opomene i vaspitanje. Video sam roditelje koji se počeli da tuku svoju decu zato što su videli tu željnu samocentričnost, a želeli su da iskorene to pre nego što bude prekasno. Dragi roditelji, postoji bolji način da se radi sve ovo. To malo dete ne shvata sva ta karanja. Treba brzo da se uključiš u stvar upravljanja. Povedi svoje dete putevima pravednosti umesto da ih opomenama navodiš na to.

Molitva

Oče na nebu, molimo te za mudrost da bi razumeli nešto novo. Otvori naše razume da bi mogli zaviriti u realne stvari sa našim mališanima. Molim se za ove roditelje. Daj im mudrosti. Neka im tvoj tihi, mali glas svedoči dok razgledaju haos svojih domova. U Isusovo ime. Amin.