19 Otac: pomazani učitelj

Razmišljanja

Večni graditelji

Graditelj je sagradio hram;
Načinio ga je znanjem i veštinom.
Stubovi, vrata i svodovi,
Sve je usklađeno da funkcioniše po njegovoj volji.
Dok su gledali njegovu lepotu, ljudi su rekli:
“Hram nikada neće znati za propast;
Velika je tvoja veština, o graditelju!
Tvoja slava će trajati zauvek.
”Otac je sagradio hramljubaznom i beskrajnom brigom,
Planirajući svaki svod strpljenjem,
Polažući svaki kamen molitvom.
Niko nije hvalio njegov neprestani trud,
Niko nije znao za njegov čudesan plan,
Jer hram koji je otac gradio
Bio je nevidljiv očima ljudi.
Graditeljev hram je prošao,
Srušen je do praha;
Nisko leži svaki dostojanstveni stub,
Postao je hrana za uništavajuću rđu.
Ali hram koji je otac sagradioTrajaće vekovima,
Jer taj divni nevidljivi hramBila je besmrtna duša deteta.

Prilagođeno,
nepoznat autor

Otac: pomazani učitelj

I neka ove reči koje ti ja zapovedam danas budu u srcu tvom.
često ih napominji sinovima svojim,
i govori o njima kad sediš u kući svojoji kad ideš putem,
kad ležeš i kad ustaješ

5.Mojsijeva 6:6-7

Oče, ti si učitelj. Ti si glava svog doma. Ti si vođa, a to te čini učiteljem. Pojmovi “učitelj” i “vođa” su toliko povezani da je teško reći da čovek može biti vođa ako nije učitelj. Baš kao što je Bog Avrama nazvao “ocem mnogih naroda” (1.Mojs.17:5), tebe je nazvao učiteljem. Gospod je pozvao svakog oca da u svom domu propoveda i uči. Sposobnost da bi se ispunio taj zadatak nalazi se u samom pozivu; Gospod je Bog. Kada je Bog rekao: Često ih napominji sinovima svojim”, podrazumeva se da On onda i daje sve što je potrebno da bi se to činilo. Da li veruješ ovo? Draga braćo, mi radimo sa Bogom – “(Sa Bogom) koji oživljuje mrtve, i zove ono što nije kao ono što jeste” (Rim.4:17b). Pitam se da li razumemo taj život vere u koji smo svi pozvani da hodamo. Prema Bibliji, bez te takve vere “nije moguće ugoditi Bogu” (Jev.11:6a).

Zašto govorim tako čvrsto i pouzdano? Objasniću. Većina ljudi koje sam sreo, a koji su pokrenuti zbog potreba svojih domova, kažu da ne mogu da uče. Plaše se da počnu zato što misle da nemaju sposobnosti za to. To apsolutno nije tačno. To je kao da gledaš u žir i kažeš da od njega ne može da postane hrastovo drvo. Ali, oni koji veruju, staviće žir u zemlju i gledati kako raste. Vera funkcioniše na isti način. Video sam mnoštvo ljudi “koji nisu mogli da uče”, a koji su posle ipak postali efektivni propovednici, učitelji u svojim domovima i čak za propovedaonicom. Verom gledamo u žir i kažemo, “Ti si hrastovo drvo”. Upravo tako i vera funkcioniše u vama ljudima. Ti si učitelj.

Kada je Bog pozvao Jeremiju za proroka rekao mu je: “Pe nego te sazdah…za proroka narodima postavih te” (Jer.1:5). Bog tako radi. Jeremija je rekao: “Ne znam govoriti, jer sam dete” (Jer.1:6b), ali Bog nije mogao da sluša taj izgovor. Braćo, Bog neće slušati ni naše izgovore. On je rekao Jeremiji: “Ti si prorok”, a Jeremija je rekao: “Ja sam dete”. Ko je bio u pravu, Jeremija ili Bog? Braćo, treba da se podignemo, da verujemo Bogu i “da stanemo u vodu” počevši da učimo svoju decu. Većina ljudi koji “ne mogu da uče” u svom detinjstvu nisu bili učeni; očevi im to nisu prosledili. Moramo pokidati lanac neposlušnosti i proslediti nasledstvo učenja sledećoj generaciji. Verujem da će te Bog susresti u tvojim trenutnim potrebama, ako se pouzdaješ u Njega i poslušaš Njegovo uputstvo za učenje. Biblija je puna ljudi koji su se osećali neadekvatnima za ono na čega ih je Bog pozivao, ali su ipak napredovali pouzdavajući se u Boga. Zato su i opisani u Bibliji, pošto su se uzdali u Boga.

Kada je Bog želeo da Mojsije napravi šator u pustinji, On je određene ljude ispunio duhom i osposobio ih za gradnju. Pozvao je Veseleila da predvodi taj posao. Pogledaj šta je Bog uradio za njega. Bog je rekao: “Napunih ga duha svetoga, mudrosti i razuma i znanja i svake veštine” (2.Mojs.31:3). Na taj način bio je sagrađen šator gde je Bog mogao da prebiva.

Bog i danas isto radi. On svojim Duhom gradi sebi prebivalište. To nije više fizički šator, nego duhovna zgrada, jer “Najviši ne živi u rukotvorenim crkvama” (Dela 7:48) nego u srcima ljudi i žena koji su se odlučili za Njega. Mi kao očevi pozvani smo na taj večni zadatak. Bog će nam dati sposobnost za taj zadatak, baš kao što je to učinio i starima.

Ako želiš da se tvoja deca odluče za put koji Bog želi od njih, treba da postaneš učitelj. To nije opcija, to je zapovest. Moje breme na početku ovog poglavlja jeste da stvorim u tebi želju. Ne treba da budeš vešt učitelj. Ne treba da studiraš za učitelja. Sve što je potrebno jeste da imaš želju da usadiš Reč Božiju u srca svoje dece. Ako zaista budeš imao to breme, Bog će te naučiti da budeš učitelj.

Hajde opet da se podsetimo porodice koju sam upoznao u Kanadi. Kada sam ih posetio dobio sam viziju koja je promenila moj život. Bog je u meni usadio želju i breme da se vratim kući i vaspitavam svoju decu. Otac te porodice nije seo pored mene i učio me šta sve treba da radim kada odem kući. Video sam pobožnu porodicu koja je imala pobožan uticaj i rekao sam: “Gospode, želim to! Hoću to da imam. I tvojom blagodaću, imaću to.”

Otišao sam kući sa tom željom i započeo posao. Nisam bio dobar učitelj, ali sam počeo. Pravio sam mnogo grešaka, ali sam počeo. Pošto sam imao želju išao sam napred sa ciljem. Bog me je naučio da učim svoju decu.

Dopusti mi da ti objasnim ko treba da uči. To je vrlo važno pitanje u našem modernom američkom društvu. Verujem da otac treba biti primarni učitelj Reči u domu. Ako pomno proučavamo Reč, to je jasno. Kada sam počeo da pišem, mislio sam u sebi: “Da li otac sve to radi?” Ne, nije on koji daje sve instrukcije porodici.

Majka takođe treba da bude aktivna u učenju svoje dece. To se može videti u Solomunovim Pričama. Ona treba da sledi muža u učenju dece. Pošto je više u kući, žena može učiti decu čak i više od muža. Ona je u ulozi podrške, pomoćnica svom mužu.

Danas postoji mnogo surovih mišljenja koja kažu da ženi više odgovara odnos sa decom u smislu učenja. To je jako pogrešno i ima opasne posledice. Bog, koji je stvorio čoveka i ženu, zna ko je najsposobniji da se pobrine za taj najvažniji zadatak.

Bogom - data vrata mogućnosti

U prethodna dva poglavlja nekoliko puta sam spomenuo prirodnu želju dece da ugađaju mami i tati. Bog je usadio tu želju sa posebnim vaspitnim ciljevima na umu. Dok razbuktavamo plamen tih želja gradeći bliske odnose sa decom, Bog želi da ih ozbiljno učimo da nam ugađaju. Data su nam otvorena vrata mogućnosti. Svevišnji Bog je dao taj specijalan period blagodati nama i našoj deci. To je Njegov plan. Pogledaj neka jasna obeležja tog posebnog perioda blagodati:

Želja da ugađaju svojim roditeljima

Postoji prirodna želja u srcu dece da ugađaju svom ocu i majki. Ona se hrane našim odobravanjem i žive da bi nas videli nasmejane zbog onoga što oni rade. Već sam govorio o ovoj blagoslovenoj želji. Kada već žele da nam ugađaju, zašto da ih ne učimo kako da to rade?

Želja da uče

Kod dece postoji prirodna želja da uče. Deca ulaze u život neznajući ništa, ali teže da prikupljaju informacije i sposobnosti. To je najprikladniji period njihovog života za učenje. Kada puze, žele da nauče da hodaju. Kada progovore, žele da nauče da čitaju. Treba da iskoristimo priliku i da ih učimo i vaspitavamo sa svime što imamo.

Ona ne vide naše potrebe

Za vreme prvih godina njihovog života, pošto su neuka, deca ne vide naše potrebe. Potrebe postoje, ali njima nisu poznate. To umnožava njihovu ljubav prema nama i ona su vrlo otvorena da prime sve što ih učimo. Sećam se kada je Elizabeth imala oko deset godina. Osetio sam potrebu da priznam porodici svoju grešku za vreme našeg bogosluženja.

Elizabeth mi je kasnije prišla i rekla: “Tata, ne treba da radiš to. Ti nikada ne uradiš nešto pogrešno. Ti si najbolji tata na celom svetu!”

Samo sam joj se nasmejao i rekao, “Dobro Elizabeth, kada malo porasteš, imaćeš drugačije mišljenje u vezi toga.”

To je takođe istina za mnoge slučajeve u Čikagu. Tata je pijanica i ostavio je decu. Mama pije i šiba ih u gnjevu. Ipak, deca su još uvek ponosna na njih. Priče kažu, “Slava sinovima su oci njihovi” (17:6b).

Ona imaju brze, oštre umove

Mala deca imaju sposobnost da uče jako brzo. Njihovi razumi su oštri, sveži i impresionirajući. Ona sa lakoćom pamte razne stvari.

Ona imaju umove oslobođene od zbrke

Njihovi umovi nisu opterećeni brigama i zbunjenošću, a žele da probaju da čine razne stvari. Um koji je čist od svega toga može vrlo lako da uči. Proces razmišljanja i primene kod njih prirodno dolazi.

Ona su majstori za imitiranje

U ovo se uklapa i mala izreka: “Majmun vidi, majmun čini”. Pošto te jako vole i zbog slobode mimike i učenja iz primera, deca žele da budu baš kao ti. Hajde da im damo nešto da kopiraju.

Ona su lakoverna

Ona će progutati sve što im daš. Ona veruju u tebe i ona veruju tebi. Možeš ih učiti šta god želiš i ona će ti verovati. Besmislene bajke su dobar primer toga. Zašto to ne iskoristimo da usadimo u njih ono što je istina?

Mislim da sam nabrojao dovoljno primera da bih stavio akcenat na ono što sam želeo. Podarena su nam posebna vrata mogućnosti. Ne bi trebali obići ta vrata i činiti druge stvari. Ona su samo kratko vreme otvorena. Nisam dečiji psiholog i nemam takvo obrazovanje. Međutim, iz svojih proučavanja i zapažanja čini mi se da je dete u tom stanju otvorenosti oko desetak godina. Ako roditelji urade svoj zadatak za vreme tog prelomnog perioda, srce deteta ostaje otvoreno i vaspitni proces se nastavlja. Čak i ako si propustio te godine, nemoj žaliti. Bog je na tvojoj strani i na strani tvog deteta. Samo napred. Ovde samo navodim ideal, radi učenja i radi roditelja koji tek počinju.

Kada sve te prirodne, Bogom date želje staviš zajedno, to je izvanredno. Koju mogućnost Bog daje nama roditeljima! Razmišljaj sa mnom. Imaš dete koje želi da ti ugađa – uči ga i vaspitavaj Božijim putevima. Imaš dete koje te voli, koje veruje u tebe i ne vidi ništa pogrešno u tebi – ispunjavaj to srce istinom i pravdom. Imaš dete čiji razum je kao prazan list papira – provodi svoje dane pišući na pločama njegovog srca “sve reči ovog života” (Dela 5:20b). Imaš dete čiji bistri razum može pamtiti mnoštvo stvari – uči ga da pamti Reč Božiju i to će ga učiniti naprednim. Konačno, imaš dete koje voli da te imitira – živi pred njim takvim primerom da te može slediti, a uzvraćaj mu učenjima iz Biblije.

Dragi roditelji, u ovome ne možemo pogrešiti. Sve što je potrebno jeste da radimo upravo to, samo da radimo to. Mnogi očevi su u svojim razumima pobrkali te stvari. Oni misle da su najviše potrebni deci kada ona već postanu mladež, a da je do tog perioda posao majke da se brine za njih. Čuo sam mnoge očeve koji su priznali tu pogrešnu ideju. Ti očevi propuštaju godine formiranja, a onda su zbunjeni kada njihova deca ne žele da ih slušaju.

Ko je učitelj

Rečnik Websters 1828 kaže da učiti znači “poučavati ili prosleđivati znanje nekome ko je neuk; usaditi istinu u razum; posavetovati rečima ili primerom”. Ovo su dobre definicije. Svi imamo sposobnost da objavimo nešto što nas uzbuđuje. U suštini, svi smo učitelji kada pronađemo nešto što znamo da bi i drugi voleli da znaju. Ako čovek pronađe način da svojim autom pređe pet milja više sa jednim galonom goriva, on će naći način da i drugima kaže o tome. Čak i čovek koji muca može objaviti ono što je njemu važno. Pravi učitelj je onaj koji je presvedočen u verodostojnost svoje teme i koji želi da i drugi budu presvedočeni u to. On će pronaći način da prosledi temu svojim slušaocima.

Da bi malo produbili našu definiciju, hajde da pogledamo u 28.poglavlje Knjige proroka Isaije. U tom poglavlju Bog moli odmetnuti Izrailj da nauči lekcije i da Mu se vrati. Izrailj je teško učio, putem osude. Usred svojih molbi Bog spominje lak način za učenje lekcija. Kao primer, On im govori o učenju dece i kako se to radi. To je divan primer za nas, dok razmatramo šta znači biti učitelj.

“Koga će učiti mudrosti i koga će uputiti da razume nauku?
Decu, kojoj se ne daje više mleko, koja su odbijena od sise?
Jer zapovest po zapovest, zapovest po zapovest,
pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, ovde malo, onde malo davaše se”

Isaija 28:9,10

Ovi stihovi nam daju dobru biblijsku definiciju učitelja. Sama Biblija to razrađuje. Jedna od definicija reči vaspitati jeste katekizirati, a to je ono što vidimo u ovim stihovima: učenje korak po korak, sa pitanjima, odgovorima i otvorenom diskusijom. Ja stvorim ilustraciju učitelja koji obučava svoje studente u značajnom dijalogu, želeći da ih pouči. Studenti su zainteresovani, pa postavljaju pitanja i daju svoje mišljenje u vezi teme koja se obrađuje.

To je učenje. To je mnogo više od zajedničkog porodičnog čitanja Biblije. Slava Gospodu ako činiš to, ali želim da te podignem na više tlo. Bog od nas zahteva više. Nije dovoljno dovoditi decu u dobru skupštinu i poslati ih u hrišćansku školu. Moramo razvijati duh učitelja.

Otac, Božiji pomazani učitelj

U 5.Mojsijevoj 6:4-7 možemo još bolje videti šta znači biti učitelj. To je najsnažniji biblijski odlomak koji definiše šta znači biti učitelj. I znaš šta? To je napisano očevima, a ne propovednicima.

Čuj, Izrailju: Gospod je Bog naš jedini Gospod. Zato ljubi Gospoda Boga svojega
iz svega srca svojega i iz sve duše svoje i iz sve snage svoje.
I neka ove re
či koje ti ja zapovedam danas budu u srcu tvom.
često ih napominji sinovima svojim,
i govori o njima kad sediš u ku
ći svojoj i kad ideš putem, kad ležeš i kad ustaješ”

5.Mojsijeva 6:4-7

Ovaj deo Pisma je bogat otkrivenjem Božijeg srca u vezi naše drage dece. Želim da te ohrabrim da čitaš stihove od početka šestog poglavlja. Mi ćemo uroniti u dubine značenja reči učitelj. Dopusti mi da se ovde spustim ispod površine. Želim da vidiš puninu Božijeg srca, iako je to verovatno daleko od tvog trenutnog stanja u životu. Hoću da dobiješ odsjaj onoga što možeš postati ako iskreno i u slomljenosti staneš u vodu i počneš da učiš.

U ovom najčuvenijem tekstu imamo divnu ilustraciju pomazanog oca koji uči sledeću generaciju da ljubi svog Boga. Nećeš naći reč “pomazan” u ovim stihovima. Međutim, kada novozavetnim očima gledamo u tog čoveka, vidimo da je on pomazan učitelj. Dok budemo gledali ovaj nadahnuti snimak, molim te nemoj se obeshrabriti. Hajde da sanjamo zajedno. Postoji pet svetih kvaliteta ovog čoveka kome želim da posvetimo pažnju.

On ljubi Boga

On ljubi Gospoda celim svojim srcem. Bog je na prvom mestu u njegovom životu. Taj dragi otac ima jedinstveno oko. Oko njegovog srca je stalno usmereno prema Bogu, da Ga ljubi, da Mu se klanja i da hoda sa Njim. Kod ovog čoveka ne postoji ništa što radi sa pola srca. Njegovo srce je predato Bogu i Njegovim putevima. Ništa ga ne može odvratiti od toga. Tu je unutrašnji temelj koji drži ovog učitelja. Prva tačka je nesumnjivo najvažnija. Nedostatak ljubavi prema Bogu jeste razlog broj jedan za većinu pustoši koje vidimo u našim domovima u ovoj zemlji. Naši očevi nisu ljubili Boga svim svojim srcem i mnogi od nas su nastavili njihove puteve polovičnog srca. Iako je ova knjiga u vezi podizanja pobožne porodice, osećam da je ogromna potreba povezati taj sadržaj sa ovom našom najvećom potrebom.

On ljubi Božiju reč

U suštini, ova tačka je sinonimna prethodnoj. “Neka ove reči budu u srcu tvom” jeste osnovni princip za svakog učitelja. Učitelj mora voleti svoj predmet i biti uzbuđen u vezi knjige koju koristi. Da li si nekada bio pod autoritetom takvog učitelja koji poseduje ova dva kvaliteta? On te može inspirisati da voliš engleski jezik, ili čak matematiku. To je važan faktor u činjenju pravih učenika, a to je ono za čega se trudimo. Treba da razumemo dubinu reči “srcu tvom” i šta to zapravo znači. To je daleko, daleko više od samog čitanja Biblije ili pamćenja stihova. Ranije sam pisao o snazi čovečijeg srca. To je uključeno i ovde. Apostoj Jovan je to rekao ovako: “Reč Božija u vama stoji” (1.Jov.2:14b). Isus je rekao: “Usta govore od suviška srca” (Matej 12:34). Ovo važi kako za pozitivnu, tako i za negativnu stranu. Dakle, to je strog zahtev za učitelja Reči. Te dve reči, “srce” i “usta” toliko su blisko povezane da Bog ponekad misli i na usta kada kaže srce. Prirodan izliv ispunjenog srca jeste neko učenje, bez obzira o kojoj temi se radi.

On voli da živi u poslušnosti toj Reči

Život ovog pomazanog učitelja ne svodi se na samo prosleđivanje informacija. U pitanju je mnogo više od toga. On živi u poslušnosti onoga što uči. On “gleda da tako čini” (5.Mojsijva 6:3a). Zna da to funkcioniše. Zato uči druge. To je najsnažniji alat kojim učitelj utiče na svoje studente. On živi svoj predmet i oni to znaju po njegovom životu. Za istinskog učitelja, to nije stvar “moranja” već “dobrovoljne poslušnosti”. On je iskusio plod te nauke i zato je uzbuđen.

On voli i druge da uči Reči

Ovde imamo ilustraciju učitelja celog srca. “često ih napominji…” Učenje se ne radi nasumice, nego sa ciljem, entuzijazmom i ljubavlju za učenjem. Osoba koja voli svoj predmet i koja voli da ga predaje, biće svakako učitelj. Metode će izvirati iz njegove želje da motiviše svoju decu. Ove reči nam pomažu da vidimo srce učitelja, ali iz te reči “učiti” takođe možemo mnogo naučiti u vezi njegovih metoda. Nije da taj otac samo čita Reč svojoj deci. On pronalazi načine da je usadi u njihova srca. Reč učiti znači “podstaći ili naoštriti”, kao oštrenje mača ili neke šipke. Taj otac će pronaći način da pojednostavi dragocenu Božiju Reč da bi je mogao smestiti u srce svog deteta. Ilustracija je kako neko oštri svoj mač i zabada ga u srce deteta. Zar to nije divno? Druga definicija u Websters 1828 rečniku takođe je vredna razmatranja. Kaže da oštriti znači, “izazvati; uzbuditi; stimulisati; nadražiti apetit”. U ovoj reči “oštriti” vidim još jedan jasan aspekat učenja. Svakako, ovo su divne ilustracije u vezi očeve odgovornosti.

On voli da govori Reč

Ovde imamo još jednu metodu učenja Reči naše dece. Kako ja vidim, prethodna metoda je planirana, pripremamo se za nju i iznosimo je sa ciljem prilikom posebno određenog perioda dana, kao što je porodično bogosluženje. Ali, “govori o njima” predstavlja više od slučajne instrukcije koja uzima maha dok iz dana u dan prolaziš kroz život. Zato su ovde spomenute četiri različite postavke. U ovom primeru vidim oca koji govori i primenjuje Reč dok radi napolju sa svojim sinom ili dok negde putuje sa porodicom. To nije teško jer mu je Reč u srcu, duboko u njegovom srcu. Vrlo je prirodna stvar da se ta Reč izliva “kad ide putem” sa svojom porodicom.

Ovo je Božije nadahnuto otkrivenje koje nam pokazuje kakvi treba da budemo mi očevi. Nemoj se obeshrabriti. Hajde da sanjamo još malo dok proširujemo ovu ilustraciju. Hajde da pogledamo ove dve metode i da vidimo kako one zajedno funkcionišu u proizvodnji Božijeg semena u sledećoj generaciji.

Imamo oca koji celim svojim srcem ljubi Boga i Njegovu Reč. On to želi da prosledi svojoj deci.

On kaže: “Želim da moja deca ljube mog Boga i želim da ljube i slušaju Njegovu Reč.”

On je kao Jezdra koji je želeo da i drugi okuse ono što je on uživao u Gospodu. Njegovo svedočanstvo je zabeleženo u Knjizi o Jezdri: “Jer Jezdra beše upravio srce svoje da istražuje zakon Gospodnji i da ga izvršuje i da uči Izrailja uredbama i zakonima” (7:10). U ovom primeru imamo pravog učitelja koga svaki otac može slediti. On je bio student Reči i tražio je Reč za sebe. Postao je tvorac Reči i iskusio blagoslove koji dolaze od poslušnosti. Tada, okusivši sâm taj dobar plod, ustao je sa radošću i učio druge.

Sa ovim motivacijama, mudar otac će tražiti da izoštri reč kako bi se ona mogla usaditi u srca njegove porodice. Rano ujutro je u samoći sa Bogom i otvorenom Biblijom. Tada pronalazi stih kojim će učiti svoju porodicu. Dok je istrajan u traženju, Bog mu daje mudrost da izoštri, rastavi i pojednostavi stih da bi ga deca mogla razumeti. Sa tom rečju, on sedi sa porodicom za vreme bogosluženja i uči ih. Koja divna ilustracija! Ovo je učenje Biblije za tvoju porodicu. Prema jevrejskoj istoriji to se radilo ujutro i uveče. Razumem, Puritanski očevi su dva puta dnevno skupljali svoje porodice. Ako bi i mi to praktikovali, pitam se koji bi uticaj to imalo na naše porodice. To znači “zapovest po zapovest, pravilo po pravilo” kao što kaže u Isaiji. Očevi, treba da dolazimo Bogu ujutro i da Ga pitamo: “Kako da rastavim ovaj stih i učinim ga lakim za razumevanje?”

Ja koristim sve vrste praktičnih lekcija da bih otvorio stih deci. Jednom sam za vreme porodičnog bogosluženja ustao i otišao u radionicu. Deca nisu imala ideju šta se sprema. Vratio sam se sa kanapom, uzeo malog Davida i zavezao ga na podu. Zadobio sam svačiju pažnju, uključujući i Jackie. David je to voleo, a Joshua je težio da i on bude na podu. Učio sam o tome kako nas greh veže da ne možemo da napredujemo duhovno.

Drugi put sam skočio i otišao u kuhinju, vrativši se sa mesarskim nožem. Sveoči su bile uperene u mene. Imali smo lekciju u vezi lošeg korišćenja jezika i kako to pravi mnoge štete. Ovo su jednostavni načini za ilustrovanje Božanske istine dečijem srcu. To znači izoštravati Reč da bi je usadio u njihova mala srca.

Možda tvoje srce govori, “Brat Denny, ne mogu to raditi. Ja nisam ti. Drugačiji sam”. Slušaj, kada sam se obratio nisam bio učitelj. Bilo mi je jako teško da govorim. Sećam se kada su prvi put tražili da podelim svoje svedočanstvo na skupu mladih. Bilo je očajno. Dobio sam da govorim pola sata. Stao sam za tu propovedaonicu, a svi su me ukočeno gledali. Govorio sam oko tri bolna minuta i tada sam seo u totalnom poniženju. Jackie je ustala da bi ispunila tih pola sata. Spasila mi je dan. Moji problemi su bili strah i nesigurnost. Božijom blagodaću – to duboko znam – nadvladao sam te prepreke i danas sam učitelj. Bog će ti pomoći. Samo zagazi u vodu. Pouzdaj se da će te voditi i pomagati svaki dan i ubrzo ćeš shvatiti da stvari idu mnogo bolje. Ako prvi put preneseš samo 20% , šta fali? Bolje je nego ništa, zar ne? Tih 20% će postati 50%, pre nego što i sâm misliš.

Isus Hrist je naš najjasniji primer kako treba praviti učenike. Dok gledamo u njegove načine učenja primećujemo da je koristio obe metode za vaspitavanja svojih učenika. Vidimo Ga da sedi sa njima i propoveda. Koristio je priče, predmete i upoređenja da bi im ukazao na ključne stvari. U isto vreme, vidimo ga kako ih uči dok “idu putem.”

Kada su prolazili pored udovice koja je ubacila dve lepte u haznu On ih je učio o dubljem značenju i motivaciji koja se nalazila iza davanja. Učio ih je o poniznosti koristeći malo dete. On je to činio zato što je Božija Reč prebivala u Njemu. Kada smo ispunjeni Duhom i Rečju, ceo svet postaje ogromna učionica sa bezbroj ilustracija. To je najbolje učenje, na visokom nivou.

Učitelj koji motiviše

“Slušajte deco nastavu očevu, i pazite da biste poznali mudrost.
Jer vam dobru nauku dajem, ne ostavljajte zakona mojega.

Kad bijah sin u oca svojega mlad, i jedinac u matere svoje,

On me učaše i govoraše mi: neka primi srce tvoje reči moje, Drži zapovesti moje i bićeš živ.

Pribavi mudrost, pribavi razum; ne zaboravljaj i ne odstupaj od reči usta mojih
Nemoj je ostaviti i 
čuvaće te, ljubi je i hraniće te. Mudrost je glavno; pribavi mudrost”

Priče 4:1-7a

U ovim stihovima imamo još jedan odsjaj oca koji je učitelj. Vidim oca koji sedi sa svojim sinom i uči ga mudrosti. On ga motiviše da bude gladan mudrosti, a poslušan instrukcijama i autoritetu svog oca. Verujem da je ovde otac David, a sin Solomun. Solomun sada piše svojim sinovima, dajući im svedočanstvo kako ga je otac učio dok je bio dečak.

Glavna stvar koju želim da izvučem iz ovog teksta jeste element inspiracije u učenju. Iz korišćenih reči u ovom odlomku jasno je da je David želeo da pokrene svog sina na akciju. Koristio je reči motivacije i podstaknuća. Znamo da je taj slučaj bio vrlo uspešan. Solomun je postao najmudriji čovek na celom svetu.

Usred noći Bog je probudio Solomuna da bi razgovarao sa njim. Solomun je te noći tiho primio ponudu. Pitam se šta bi mi rekli ako bi nam Bog došao i rekao da možemo da imamo sve šta god poželimo. Slomun je položio test. Možda su mu očeve reči jasno zazvonile: “Mudrost je glavno, pribavi mudrost”. Tražio je mudrost te noći i Bog mu je to dao. Suština je ovo: Otac svojim učenjem prosleđuje sinu želju, a sin prima želje očevog srca.

Porodična bogosluženja

Želim da izdvojim nekoliko minuta da bih ukratko podelio sa tobom kako vršimo bogosluženja u našem domu. Koriste se razni izrazi da bi se opisao ovaj specifičan period dana u životu pobožne porodice.

– Porodično bogosluženje – zato što zajedno tražimo Boga

– Porodična služba – zato što svi ulazimo u službu našem Bogu

– Porodičan oltar – zato što se porodični plamen diže i prinose se žrtve

– Pretraga mudrosti – zato što tražimo mudrost iz Reči

Sve ovo opisuje različite aspekte aktivnosti koje su zastupljene za vreme porodičnog bogosluženja. Sve to treba da bude zastupljeno kada je porodica skupljena da zajedno traži Boga.

Bogosluženja su vrlo važna u našoj kući. To nije nešto kroz čega treba da prođemo da bismo mogli nastaviti dan. Ona se nalaze vrlo visoko na našoj listi prioriteta, tamo gore u istom nivou sa jelom i spavanjem. Ne radimo po sistemu da pročitamo poglavlje iz Biblije, kratko se pomolimo i onda nastavimo svojim putem. Ne, bogosluženja imaju vrlo visok prioritet u kući Kenastona. Ako je ovo što sam spomenuo baš ono što ti radiš, hvala Bogu, samo nastavi, ali želim da podigneš svoj pogled mnogo više od toga.

Ovde želim da ohrabrim vas očeve. Budi buldog u vezi porodičnih bogosluženja. Dozvoli mi da objasnim. Kada buldog nešto stavi u svoju čeljust, teško ćeš mu to oduzeti. Da li si shvatio ilustraciju? Živimo u Americi. Postoji toliko mnogo aktivnosti koje te mogu odvratiti od ovog najvažnijeg zadatka. Postoje mnoge dobre stvari, ali one postaju neprijatelji najboljih! Te aktivnosti potiskuju prioritete.

Kada putujem često postavljam pitanja u vezi porodičnih bogosluženja. Većina ljudi priznaje da retko imaju period u toku dana kada se sakupe da traže Boga. Obično odgovore da “tu i tamo” imaju bogosluženja. Kada dođeš do tog nivoa izgubio si bitku. Vreme je da stisneš dugme “reset”. Nisu u pitanju neodlučni Hrišćani koji tako postupaju. To su oni koji stvarno žele da čine dobro. Očevi, budite buldozi u vezi bogosluženja.

Mi imamo naša porodična bogosluženja ujutro i uveče. Ponekad ih propuštamo uveče, ali retko ujutro. Shvatio sam da druge stvari teže da ih izbace iz koloseka, zato nam je cilj da imamo dva puta dnevno. Najvažnija stvar jeste da se tome posveti specijalno vreme u danu.

Naša bogosluženja traju oko četrdeset i pet minuta, a često bude i duže zato što vreme brzo prođe. Bogosluženja u našem domu nisu dosadna. Ona su vrlo interesantna i mi uživamo u njima. Tada uvek lepo provedemo vreme. Pričamo, delimo stvari u vezi tog dana. Neko postavi pitanje. To je vreme opuštanja sa porodicom. Ako mlađe dete kaže nešto slatko svi se nasmejemo i bude zabavno. To nije period kada svi sedimo strogo mirno i hrabro, pa čitamo Bibliju. Ponekad je to sastanak probuđenja u slomljenosti i priznavanju. Ponekad trebam i malo da pokrenem, ali većinom bude spontano i uglavnom ispunimo cilj koji sam predvideo. To je duhovni period vremena, ali to je interesantno vreme sa mnogo različitih stvari. Dopusti mi da podelim sa tobom neke specifične stvari koje tada radimo.

  1. Imamo kvalitetno vremepojanja. Pojimo tri ili četiri pojanja, a ponekad i po dvadeset minuta, ako se nađemo u neobičnom duhu slavljenja. Učimo decu da poje celim srcem i uvek bude lepo. Dok smo imali malu decu pojali smo nekoliko dečijih pojanja, dodavajući uz reči i neke akcije. Svaki put kada smo imali dete od tri godine, izabrao sam oko dvadeset i pet pojanja koja smo pojali sve dok ih to dete ne nauči napamet. To ne traje toliko dugo koliko misliš. Želimo da se naša deca u ranoj mladosti ispunjavaju tim skrivenim doktrinama iz pojanja.
  1. Ponekad imamootvoren period za deljenje kada svako bude pozvan da podeli sa ostalima nešto iz svog života. Ako imamo neke posebne skupove u skupštini, pričam porodici kako je Bog radio i nadahnuo te sastanke.
  1. Ponekaddeca podele nešto iz Reči. To im najavim na kraju prethodnog bogosluženja da bi se pripremili za sledeći dan. Dobiju odlomak iz Pisma da o njemu razmišljaju i onda svi zajedno razgovaramo o tome šta vidimo da nam Bog govori u tim stihovima.
  1. Uvek imamo period kada jeReč otvorena i kada se svi učimo na već spomenut način. Verujem da otac treba da objašnjava Bibliju u kontekstu onoga što se trenutno dešava. Svet u kome živimo se stalno menja. Ne postoji stih u Bibliji koji kaže: “Nemoj gledati TV”, ali postoje principi koji se moraju učiti i primenjivati. Ja to radim za vreme porodičnih bogosluženja. Deca odrastaju upoznavajući biblijske stihove za sve što radimo i to je potrebno. Ako ovo ne radimo tada prosleđujemo samo tradiciju, a ne i žive principe. Naše sestre nose marame. To objasnimo takođe stihovima iz Biblije. Kako ti definišeš “veru”, tako mora biti objašnjena sledećoj generaciji. Moramo uzeti Bibliju i učiniti je praktičnom, primenjivajući je svetu u kome deca žive. A svaka generaciji živi u drugačijem svetu.
  1. Imamo period zaporodičnu molitvu. Ponekad se samo ja molim, a nekada imamo taj drevni porodični molitveni sastanak. Zavisi od toga šta se dešava u našem svetu. Ako se deca u Africi suočavaju sa ozbiljnim bitkama bolesti ili zlih napada onda se duže molimo. Ako skupština ima vikende zajedničkog posta ili molitve, tada provedemo sve vreme bogosluženja u molitvi.

Ovo ti daje neku ideju kako se otprilike ponašamo prilikom tog posebnog perioda svakog dana u našoj kući. To se često menja, u zavisnosti od toga kako nas Bog vodi. Braćo, zamislite. Ako ovo činite svaki dan osim nedeljom u roku od dvadeset godina, kakvu decu ćete imati? To je više od šest hiljada pročitanih biblijskih odlomaka sa svojom decom. Ona će znati Bibliju. Biblija će biti u njihovim srcima. Ne samo da će biti u njihovim srcima – biće u njihovim životima. Deca će to i živeti.

Ljudi me nekad pitaju kako smo poslali sina da bude misionar u Africi kada nije išao u Biblijsku školu.

Odgovorim im: “Išao je u Biblijsku školu – dvadeset godina!”

Najbolje je kućno školovanje, zar ne? Otac ga je učio dvadeset godina.

Dobro očevi, treba da privedem ovo poglavlje kraju, iako moje srce može još da govori o ovoj temi. Želim da vas ohrabrim da “stanete u vodu” i krenete. Bog će vas sresti. Nisam znao kako da budem učitelj, ali želeo sam. Vratio sam se iz one posete sa željom i ništa više. Stao sam u vodu i stalno išao, usput plačući i moleći se. Nekoliko godina kasnije okrenuo sam se i shvatio: “Hej! Ja učim! Ova deca uče! Ona prihvataju večne istine, snažne istine iz Božije Reči. Ja sam učitelj!” A tako možeš i ti.

Ista stvar će se desiti i tebi ako staneš u vodu, brate. Znaš, reka Jordan se neće rastupiti dok ne staneš u vodu (Isus Navin 3:13). Koliko dugo ćeš čekati da se voda rastupi? Bog nam kaže: “Stani u vodu. Idi napred verom i Ja ću te sresti i pomoći ti. Učiniću te učiteljem.”

Molitva

Dragi nebeski Oče, molim se za svakog roditelja koji čita ovo poglavlje. Molim te da ih krstiš Duhom učitelja. Ispuni ih tim pouzdanjem. Ojačaj ih, daj im silu i učini ih učiteljima. Molim se za sve očeve koji drhte. Ohrabri ih da mogu činiti ono što im Ti zapovedaš. Molim se za žene da budu pod autoritetom svojih muževa i da ih podržavaju. U ime Isusa Hrista našeg Gospoda. Amin.

 

Period za Biblijske priče: večeri kada tata oživljava Bibliju naglašavajući određene stvari

 

Poseban čas za mlađe, na jednostavnijem nivou,
pre nego što se svi zajedno sakupimo na porodično bogosluženje

 

Porodično bogosluženje u automobilskom domu dok smo bili na petonedeljnom porodičnom propovedničkom putovanju.

Imali smo mnogo razgovora.