15 Prut je ljubav

“Ko žali prut, mrzi na sina svojega;
a ko ga ljubi, kara ga za vremena”
Priče 13:24

U prethodna dva poglavlja postavio sam temelj za korišćenje pruta u hrišćanskom domu. Bavimo se nekim uravnoteženim principima koji su snažni ako ih se pridržavamo, ali i razorni kada ih izostavljamo. Ako zanemariš poruke iz prethodnih poglavlja, podignućeš bezumno, nekontrolisano dete koje neće služiti Bogu. Ono će te sramotiti. Međutim, kao što je već bilo spomenuto, ako zanemariš odnos ljubavi i uzmeš prut, dobićeš decu koja će te prezirati i slušati iz straha i zakona. Ta deca će biti nešto poput robota.

Dozvoli mi da ti sada objasnim koja je svrha ovog poglavlja. Moj cilj je da te presvedočim da je korišćenje pruta jedna od najljubaznijih stvari koju možeš činiti svojoj deci. Ta sveta vežba spada u kategoriju “najljubaznijih aktivnosti”. Put do McDonald’s-a, posebno vreme ljubaznog prihvatanja i slatko vreme zabave – sve to spada u istu kategoriju. Takođe želim da te presvedočim da je greh ako prilikom podizanja svoje dece nikada ne koristiš prut. Reč Božija je vrlo jasna u vezi toga. To nije opcija koju možeš, a ne moraš izabrati. To je greh (nisi činio ono što si trebao činiti) sa ozbiljnim posledicama. “Ako li ste bez karanja u kojemu svi dijel dobiše, daklem ste kopilad, a ne sinovi” (Jev.12:8).

Pre mnogo godina, u posetu nam je došla draga porodica čiji roditelji nisu verovali u karanje svoje dece. Bilo mi je vrlo interesantno da posmatram odnos između tih roditelja i njihove dece. Tada sam prvi put imao lični kontakt sa ljudima koji su tako verovali. Deca su bila vrlo aktivna i dirala su razne stvari. Gledao sam roditelje kako ljubazno mole decu da budu dobra i da sede mirno. Deca bi sela za trenutak i onda opet brzo ustala i ponovo počela da šetaju. Tada bi roditelji opet došli i rekli: “Molim te Susie, da li bi se, molim te, smirila i sedela mirno”. Bilo mi je vrlo jasno ko će biti u centru pažnje tog večera. Bilo mi je žao tih roditelja jer nisu imali odmora tokom cele posete i molio sam se za njih u svom srcu. Ranije tog istog večera oni su hrabro izjavili: “Mi ne verujemo u karanje dece. Postoje drugi načini da se deca motivišu da budu dobra”. Znao sam da žive u neznanju i čeznuo sam da se i roditelji i deca oslobode toga i počnu da uživaju jedni u drugima.

Posle oko tri godine od tog sastanka u našoj kući, neko im je dao seriju kaseta “Pobožan dom”. Posle posete, Gospod im je dao dragocenog sina i on je bio predmet totalnog praktikovanja njihove nauke o vaspitanju dece. Slušali su kasete sa novim interesovanjem i kada su stigli do kasete o karanju, poslušali su je otvorenim srcem i shvatili svoju grešku. Otac je uz svoj nežni, ljubazni pristup dodao još korišćenje pruta i posvedočio: “Moj dom više nikada neće ostati isti.”

Kada propovedam na temu disciplinovanja obično donesem prut na službu. S vremena na vreme ga uzmem u ruku za vreme propovedi. Vrlo su različita reagovanja na prut. Neki ljudi čak ne vole ni da ga pogledaju, pa okreću glavu. Deca sede na ivici svojih sedišta sa ushićenom pažnjom. Žele da čuju šta taj propovednik ima da kaže o prutu. Oni nekako instiktivno znaju da će to uticati na njihovu budućnost.

Jedna majka je podelila sa mnom svedočanstvo kako je njen sin reagovao na karanje. Pošto je slušala kasetu o disciplini, dobila je presvedočenje da mora početi da kara svoju decu. Tako je došao taj fatalan dan kada je njen sin trebao da bude pokaran. Stavila ga je preko svojih kolena i bila spremna za početak. Međutim, on ju je zaustavio povikavši: “Čekaj mama! Nisam siguran u vezi tog brata Denija. Možda je on lažni prorok!” Kako je to bio pametan mali dečak, ali nije uspeo. Ipak je dobio batina.

Ja razumem da postoje mnoga ražličita osećanja u vezi pruta zbog loših iskustava. Možda su ga tvoj otac ili majka upotrebljavali na pogrešan način, pa zbog toga nemaš baš dobre ideje u vezi toga. Dobro, nadam se da ću Božijom blagodaću promenuti tvoje mišljenje. Želim da ti Bog pokaže da korišćenje pruta nije neka “glupa” stvar koju treba činiti, već jedan od ljubaznih načina koje je Bog odredio za tebe da podižeš svoju decu, da bi ona bila pobožno svedočanstvo na ovoj zemlji.

Mi koristimo prut u našoj kući. Koristimo češće na mlađima nego na starijima. Mi karamo decu, a ona nas ipak vole. Ona me ustvari poštoju i vole više nego što zaslužujem. Nekada dok sedim u svojoj kući nađem se u takvom stanju da počnem da plačem zbog poštovanja i ljubavi koju mi ona ukazuju. Verujem da jedan od razloga zašto me deca tako mnogo vole i poštuju jeste što ih disciplinujem kada je to potrebno. Ovo će vas možda iznenaditi, ali mnogo puta nakon što smo pokarali svoju decu ona su došla i rekla: “Tata, hvala ti. Hvala ti što si me pokarao. To mi je bilo potrebno”. Kada je Samuel bio mali sećam se da sam često slušao ove reči: “Ja ne uživam da dobijem batine, ali jako volim osećaj koji zadobijem u srcu posle toga”. U ovom poglavlju ćemo naučiti zašto deca posle batina dođu i kažu “hvala”. Dok ovo čitaš, možda ti izgleda teško za verovanje. Međutim, kada dođemo do kraja ove teme, verujem da ćeš se osećati drugačije.

Đavolja laž

Đavo nas je lagao, a mi smo gutali njegovu lukavu laž. Verovali smo da je karanje negativan oblik discipline, dok je ono u suštini jedan od najpozitivnijih mogućih oblika koje treba da koristiš. Kasnije ćemo spomenuti i druge oblike discipline. Međutim, kako se sada osećaš u vezi korišćenja pruta? Ako se osećaš neugodno dok sediš i samo čitaš u vezi disciplinovanja, verovatno si progutao više svetskih filozofija nego što to shvataš. Potvrdi to u svom srcu i moli se: “Bože, možda nisam ispravno gledao na ovu temu. Hoćeš li me naučiti i pokazati u čemu je moje mišljenje pogrešno?” Ohrabrujem te da otvoriš svoje srce i dopustiš da se otkriju đavolje laži. O kako je prut disciplinovanja misteriozna sila. Postoji mnogo čuda u vezi toga. Prut će doneti red gde je bio haos, mir gde je bio metež, slobodu gde je bilo ropstvo, revnost gde je bila mlakost. Lako je shvatiti zašto neprijatelj puno radi na tome da presvedoči mnoge ljude protiv karanja njihove dece. To se ustvari sve više širi u Americi.

Ako Bog ne pošalje probuđenje u našu zemlju i ne promeni pravac našeg kretanja ugledaćemo dan kada će karanje svoje dece biti protiv zakona. U svetu postoje zemlje gde je to već na snazi i gde se Hrišćani boje da karaju svoju decu zato što u slučaju da se sazna o tome mogu završiti u zatvoru i izgubiti svoju decu.

Mnogi ljudi se ne slažu sa učenjem i praksom biblijskog disciplinovanja. Svet kaže: “To je surovost. To je tlačenje. Deca će te mrzeti. To će prouzrokovati buntovništvo u njihovim srcima”. Čak i mnogi u Božijem narodu prihvataju to gledište sumnjajući da je karanje suviše grubo. Ali ništa ne može biti dalje od istine. Ispravnim korišćenjem pruta dobijaju se sjajna, vesela deca koja te volu i poštuju. U mnogim slučajevima su baš oni roditelji koji su štedeli prut završili u staračkim domovima. Da li si nekada u svom razmišljanju povezao nevaspitanu zanemarenu decu i staračke domove? Danas su starački domovi prepuni. Zašto? Ko ostavlja svoje roditelje u staračke domove? Pitam se koliko bi osoba iz tih domova reklo: “Nisam karao i vaspitavao svoju decu”. Ako bi se ispitivalo bio bi to vrlo bolan pregled, ali pitam se šta bi oni rekli. Starački domovi su puni usamljenih ljudi čija deca ih jedva ponekad posete. Da li si to znao? Neko me je nedavno pitao kako se spremam za penziju. Ne verujem u penziju, ali znao sam na čega misli. Moje lice je zasijalo u velikom osmehu i rekao sam mu: “Ulivam svoj život u osmoro dece. Znam da će se ona brinuti za mene.”

Prirodna ljubav i duhovna ljubav

Postoji prirodna ljubav, a postoji i duhovna ljubav. To trebamo pogledati i definisati pre nego što uđemo u samu srž nekih stihova o karanju. Treba da imamo obe vrste ljubavi prema svojoj deci. “Prirodnom ljubavlju” smatram emocionalna osećanja ljubavi i saosećanja prema deci. To je divno. Moramo to imati, a naša deca moraju osećati da ta osećanja izviru iz nas. Međutim, korišćenje pruta često ide protiv naše prirodne ljubavi prema detetu.

Ako tvoje jadno srce kaže: “O, nikada ne bih mogao da karam svoju decu! Ne mogu podneti da im nanesem bol ili da ih gledam kako plaču”, tada si motivisan prirodnom ljubavlju. Takođe osećam da si malo kratkovid i da ne shvataš dugoročne posledice korišćenja ili nekorišćenja pruta. Ako nas naša prirodna ljubav sprečava da disciplinujemo svoju decu prutom, tada ta prirodna ljubav treba da se razapne i zameni duhovnom ljubavlju. “Duhovna ljubav” je agape ljubav. To je Božanska ljubav, ljubav koja voli iz principa, a ne samo iz osećanja.

Duh sveti je nadahnuo vrlo snažne reči koje nas ohrabruju da praktikujemo tu duhovnu ljubav. Pitanje je: “Šta želiš za svoju decu?” Ako ljubazno koristiš prut da bi ispravljao svoju decu, Biblija kaže da će se desiti ove stvari:

– To će dati mudrost tvojoj deci (Priče 29:15)

– To će očistiti zlo iz njihovih srca (Priče 20:30)

– To će pokazati ljubav prema njima (Priče 13:24)

– To će im dati čistu savest (Priče 20:30)

– To će ih sačuvati od pakla (Priče 23:14)

– To će doneti mir i red u tvojoj kući (Priče 29:17)

– To će ukloniti bezumlje od njih (Priče 22:15)

Tiha poruka ljubavi ili mržnje

“Ko žali prut, mrzi na sina svojega;
a ko ga ljubi, kara ga za vremena”
Priče 13:24

Kakvu poruku želiš da ostaviš svojoj deci: “Ja te volim” ili “Ja te mrzim”? Prema prethodnom stihu imamo izbor koju poruku želimo da im damo. Molim te takođe da primetiš da postoje samo dve opcije. Deca će primiti ili jedno ili drugo. Kada sam proučavao taj stih, zaokružio sam četiri ključne reči u svojoj Bibliji. Dopusti mi da započnem sa definicijama tih četiri reči:

– žali – “zadržava, retko upotrebljava”

– mrzi – “stoji i suočava se sa neprijateljem”

– ljubi – “stoji sa raširenim rukama za prihvatanje”

– za vremena – “rano u životu i često”

Hajde da prvo pogledamo reč “žali”. Prema ovom stihu, ako zadržavamo prut, odnosno ako ga retko upotrebljavamo, mi mrzimo svoju decu. Znam da ovo zvuči vrlo oštro, ali to je ono što Bog kaže. Takođe treba da primetimo da ako mrziti znači zadržavati, onda se mnogo više mržnje izražava prema detetu kada ga uopšte ne karamo. Bog koji nas je stvorio i koji zna naše slabosti, On nam ovde daje upozorenje. On zna da lako zapostavljamo taj zadatak. Imamo mnogo razloga da to zanemarimo. Neki roditelji su suviše zauzeti. Neki ne žele da budu dosadni, dok ostali jednostavno izbegavaju taj neugodan zadatak. Šta god bilo, Bog kaže da je žaljenje pruta jednako mržnji. Onaj koji ga žali, mrzi.

Sledeća reč za razmatranje jeste “mrzi”. U jevrejskom jeziku reči se često definišu slikom. Ova slika je nezgodna. Duh slike je vrlo jasan: čovek sa mržnjom stoji ispred svog neprijatelja. Čovek na toj slici nije rekao ni reč, ali ni ne treba ništa da kaže. Poruka je jasna i njegov neprijatelj to zna. To je tiha poruka koju dajemo svojoj dragocenoj deci kada žalimo prut. Možda ćeš reći: “Ja nemam takvo osećanje prema svom detetu”. Siguran sam da si u pravu, ali Bog kaže da ih mrziš. Ovde je u pitanju stvar zanemarivanja. Naše zanemarivanje im šalje naizrečenu poruku mržnje. Drugim rečima, oni čuju reči: “Ne vole me.”

Ranije sam spomenuo o zanemarivanju ispravnog vaspitanja, i konfuziju koju će to stvoriti u odnosima sa decom. Dobro, a ovde je primena toga. Kada uopšte ne karaju, ili vrlo malo, roditelji često praktikuju nervozne opomene (zameranja) kroz koje dete nikada ne dobije očišćenje srca. To proizvodi barijeru u njihovom odnosu. Nikada nisam smatrao da je zameranje (zanovetanje) plod dobrog odnosa. A ti?

Sa druge strane, duh ljubavi prema detetu manifestuje se kada ga roditelj pravilno kara, opominje i očišća. Ta jevrejska reč “ljubi” takođe je predstavljena slikom. U pitanju je osoba koda stoji sa raširenim rukama. Kada su Hannah i Esther bile male devojčice obično su dotrčale da me pozdrave kada sam stigao kući sa propovedničkog putovanja. Ja bih čučnuo, spustio se na njihov nivo i raširio svoje ruke da bih ih prihvatio u veliki zagrljaj. To je ilustracija te reči.

Mnogi ljudi teško razumu da kažnjavanje može biti takav izražaj ljubavi. To obično dolazi zbog loših iskustava iz njihovog detinjstva. Jako je tužno što smo mi u globalu treća generacija dece koja nisu pravilno karana. Verujem da je to jedan od razloga zašto mnogi žele zakon protiv karanja. Dakle, šta da radimo? Da poslušamo duh ovoga sveta ili da slušamo neprolazne principe Božije Reči? Bog kaže da je to izražaj ljubavi. Kada pravilno karamo, tada kažemo: “Volim te”. U sledećem poglavlju ću detaljnije objasniti kako treba karati decu. Kada to pročitaš, mislim da ćeš se složiti da je biblijsko kažnjavanje preplavljujući izražaj ljubavi i ključ izgrađivanja slatkog odnosa.

Poslednja reč na koju želim da stavim akcenat u ovom stihu jeste reč “za vremena”. To znači “rano” ili “na početku života”. Mnogi roditelji mi postavljaju pitanja u vezi ove reči. Žele da znaju kada treba da počnu da karaju svoje dete. Uredu, ja verujem da vrlo rano u životu deteta treba da počnemo sa vaspitavanjem. Međutim, treba vršiti karanje koje je shodno uzrastu deteta. O tome ću više govoriti kasnije. Pošto je reč u množini, to dokazuje da roditelj treba često to da radi. Hajde da sada zajedno parafraziramo ceo stih: “Onaj koji zanemaruje korišćenje pruta pokazuje prema svom detetu duh mržnje, a onaj ko želi da pokaže duh ljubavi često će ga koristiti rano u životu deteta.”

Deca bez oca

Postoji puno obećanja koja je Bog dao svom narodu u Novom Zavetu. Mi se radujemo u njima. Ali najslađe i najvažnije obećanje koje nam je dao jeste ovo: “I biću vam otac, i vi ćete biti moji sinovi i kćeri, govori Gospod Svedržitelj” (2.Kor.6:18). Ovo očinsko obećanje je sveuključujuće obećanje od našeg Boga. Ono u sebi sadrži sva ostala obećanja.

Mi se radujemo u sveobuhvatnoj ljubavi našeg Oca. Međutim, deo te ljubavi je i karanje. Jev.12:5-13 nas podseća da će nas naš nebeski Otac karati s vremena na vreme. Ovi stihovi su vrlo jasni nama Hrišćanima. Karanje je nežan izražaj ljubavi našeg Oca. Ako to ne doživljavamo, tada smo sinovi i ćerke bez oca – kopilad.

Dragi očevi i majke, hajde da zajedno razmotrimo ovu najvažniju tačku. Mi očevi predstavljamo Boga svojoj deci. Njihovo shvatanje Boga u velikoj meri zavisi od iskustava koja imaju sa nama. Ako ne karamo svoju decu ili ako žalimo prut, ili ako ih karamo surovo i gnjevno, kako će to uticati na njihovo shvatanje Boga? Razmotri takođe i ovo: ako zanemarimo svoju decu u tom smislu, ona će tada biti kao deca bez oca, iako on živi u njihovom domu. Ili su to deca koja žive sa ocem koji ih ne voli. Oni su kao kopilad: “vanbračna deca.”

“Jer koga ljubi Gospod, onoga i kara; a bije svakoga sina kojega prima”

Jevrejima 12:6

Ovaj stih zasigurno možemo primeniti na naše domove. Sin ili ćerka koji žive pod ljubaznim staranjem i blagoslovima svog oca biće i kažnjavani od njega. Deca koja ne primaju opomene od svojih očeva nisu ni voljena, jer otac kara onoga koga ljubi. Ovim oštrim rečenicama ja ne proširujem interpretaciju ili primenu ovih stihova. Dragi roditelji, treba da se probudimo na svoje odgovornosti kao roditelji. Treba da se probudimo zbog dalekosežnih posledica naše neposlušnosti. Kada budemo stali pred Boga koji nam je dao dragocenu decu, moraćemo da položimo račun zbog našeg zanemarivanja.

Šta ćemo sa decom? Pogledaj šta ona propuštaju. Ako su tvoja deca bez pravilnog karanja ona propuštaju jedno od najslađih iskustava u svom životu, a isto tako i vi roditelji. Vi ne znate šta propuštate.

Razmislite o trenutnoj dilemi u našoj zemlji. Danas imamo milione dece koja odrastaju u domovima gde nema očeva, ili su odsutni. To je tragično. Odakle potiče to prokletstvo? Da nije naše trenutno stanje plod dve ili tri generacije dece koja su odrasla bez ljubaznog očevog disciplinovanja? Mislim da jeste, ali ko će slomiti taj lanac neodgovornosti? Đavo nas je tako lukavo zaslepio zato što zna kakav silan efekat bi to moglo da ima na sledeću generaciju. “Ustani, narode Božiji, prestani sa tim manje važnim stvarima”, kao što pesma kaže. Moramo obratiti svoja srca prema deci pre nego što izgubimo i sledeću generaciju.

Paradoks

Biblijsko disciplinovanje proizvodi izobilnu puninu ljubavi između oca, majke i deteta. Ovo će teško shvatiti oni koji to nisu iskusili, ali to je istina i ništa drugo osim istine. To je jedan od mnogih paradoksa u Bibliji. Za telesnog čoveka to je besmisleno. Svake jeseni mi u Charity fellowship (naziv njihove zajednice, prim.prev.) imamo jednonedeljnu Biblijsku školu za mlade. Tada imam privilegiju da ih savetujem. Postoje rečenice koje često čujem dok savetujem mlade koji su u borbama. Oni kažu: “Nikada nisam bio blizak sa svojim ocem. Jednostavno nemamo dobru komunikaciju i ja se osećam otuđeno”. Da li si nekada čuo ovakve reči? Mnogi roditelji se šokiraju kada saznaju da se njihova deca tako osećaju. Šta bi tvoja deca rekla ako bi im neko postavio pitanje koliko si im ti blizak?

Siguran sam da postoji mnogo razloga zašto se deca osećaju otuđeno od svojih roditelja, ali znam da je upravo ova tema jedan od razloga. Ljubazno disciplinovanje donosi blisko zajedništvo između roditelja i dece. Moja deca su meni bliska. Mi smo drugovi i lako nam je da pričamo o svemu. Karanje nas još više međusobno zbliži. Znam da će ti ovo izgledati strano, pošto prvi put razmišljaš o tome, ali to je paradoks. Božiji putevi nisu naši putevi. Oni su mnogo drugačiji. Dajem vam jedan izvanredan paradoks koji je besmislen telesnom umu. Baš kao što na mnogo mesta Biblija govori da “je najveci najmanji” Biblija takođe kaže da je ljubazno korišćenje pruta put koji vodi u blisko zajedništvo sa decom. Hajde da pogledamo drugi stih.

“Karaj sina svojega dokle ima nadanja, i na pogibao njegovu da ne prašta duša tvoja” (Priče 19:18)

Bog započinje ovaj stih sa zapovešću “karaj svog sina”. O, kada bi držali Njegove zapovesti. Sigurno bi i požnjeli njegove blagoslove. Želim da se fokusiram na dve tačke u ovom stihu. Prvo, mala fraza “dokle ima nadanja”. Sama ova fraza daje nam do znanja da će doći vreme kada više neće biti nade. Doći će dan kada to više neće vredeti. Doći će dan kada više nećeš biti u mogućnosti da prutom utičeš na dete. Dakle, Bog koristi ovaj stih da bi nas motivisao. On nas ohrabruje da karamo svoju decu dok su popustljiva i spremna za savijanje, kao mlade grane.

Lako je usmeriti mlado drvo da raste uspravno. Ali ako dopustiš da prvo raste nekoliko godina i onda pokušaš da ga ispravljaš, to postaje skoro nemoguće. Nema više nade. Treba da živiš sa iskrivljenim drvetom. Karaj ih dok su u fazi oblikovanja. To je stih motivacije za nas. Doći će dan kada više nećeš biti u mogućnosti da prutom oblikuješ svoju decu.

Ovo nas dovodi do poslednjeg dela stiha. Mi imamo ljubljenog, premudrog Boga koji nas vrlo dobro poznaje i zato je stavio to ohrabrenje u Bibliji za nas. Bog zna da smo u telu i da imamo prirodnu ljubav prema svojoj deci. Nije pogrešno imati prirodnu ljubav, ali ona mora biti uravnotežena i ojačana sa agape ljubavlju. Tako Bog završava ovaj stih ljubaznim podsećanjem: “i ne dozvoli svojoj duši da ga poštedi zbog njegovog plakanja” (tako stoji u engleskom prevodu, prim.prev). Svi znamo kakav je to osećaj, zar ne? Znamo kakve misli nam se javljaju. Ne želimo da nastavimo. Čujemo da dete plače i želimo da se uzdržimo. Verujem da je Bog nadahnuo ovaj mali deo stiha za sve nas. Bog kaže: “Samo nastavi”. Nekoliko udaraca nije dovoljno. Detetu je potrebno kompletno karanje, a ja ću definisati šta to znači u narednom poglavlju.

Deca su takođe vrlo pametna i to je još jedan razlog zašto se Bog obraća njihovim roditeljima sa ovom frazom. Mališani znaju da ako puste glas tako da se čini kao da umiru, onda ćete prestati sa karanjem pre nego što bi trebali. Ali, Bog je mudriji i On poznaje njihovo telo. Zato daje upozorenje roditeljima: “Nemojte padati na to njihovo prevarno jaukanje”. Kada propovedam na ovu temu obično pitam decu da li to rade da bi lakše prošli. Oni podignu svoje ruke u znak odobrenja. Svi zajedno se nasmejemo. Neki roditelji u šoku posmatraju kako ruke idu gore. Ne znači da je posao završen kada dete počne da plače. Znam da to zvuči vrlo grubo, ali zaista nije. To nam Bog otkriva u svojoj reči.

Daj svom detetu probuđenje

“Modrice od boja i udarci koji prodiru do srca jesu lek zlome” (Priče 20:30)

Pravilno korišćenje disciplinskog pruta jeste Božija metoda za čišćenje savesti tvoje dece. Želim da približim naše umove ovom jako važnom aspektu discipline. To je možda jedna potpuno nova perspektiva za vežbanje karanja, ali ostani sa mnom. Mislim da ćeš se složiti.

Da li si nekada doživeo probuđenje u svom ličnom životu sa Gospodom? Mislim da je mnogima poznato to slatko iskustvo kada su se odazvali na sastanku probuđenja ili kada su u svojoj kući pali na svoje lice i slomili svoja srca pred Bogom. On nam najpre pokazuje naše potrebe, a mi tada žalimo zbog toga i priznajemo Mu ih. Sa pokajničkim srcem zazivamo Gospoda da nam oprosti i da opere naša srca Isusovom krvlju. O, koje očišćenje dolazi od toga! O, koja slomljenost, koja sladost je nad našim srcima kada doživimo takvo probuđenje! Svi znamo za radost, blagoslov, predanje i poslušnost koja se javlja u našim životima kada se slomimo pred Gospodom (2.Kor.7:11).

Braćo i sestre, disciplinski prut je Božija metoda da bi se desila ista stvar u vašoj deci. Vidiš, tvoja deca ne razumu šta se sve podrazumeva pod sređivanjem odnosa sa Bogom. Ona još ne razumu silu Hristove krvi. Postoji mnogo toga što ona ne znaju o Bogu. Ali Bog je obezbedio način da u njima proizvede isto takvo srce koje i mi primamo kada sredimo svoj odnos sa Bogom. Njima je takođe s vremena na vreme potrebno očišćenje. Tvojoj deci je potrebno probuđenje, a Bog želi da te iskoristi da im pomogneš da dožive takva iskustva.

To divno stanje slobode, radosti i očišćenja jeste upravo ono što citirani stih opisuje. Kada naše dete učini nešto pogrešno ili prekrši naše zakone, njegova savest oseća krivicu. Bog je stvorio savest da funkcioniše na takav način. Kada savest deteta nije čista, nju obavija oblak prljavštine. Ako si mudar roditelj, ti ćeš to primetiti na njegovom licu. Ponekad samo dobar iskreni razgovor sa mamom ili tatom može očistiti atmosferu i dete će opet postati slobodno. Međutim, postoji vreme kada dete odluči da ćuti u vezi svojih pogrešaka. Tada ga obavija oblak i obično ulazi još u veće nezgode.

Bog nam je u svojoj mudrosti dao princip karanja baš za takve trenutke. Detetu koje se nalazi u takvom stanju potrebno je dobro starinsko karanje. Neki roditelji će dozvoliti da taj oblak danima obavija njihovu decu. To je bolna greška za sve, zato što se duh i ponašanje deteta odražava na ceo dom. Tada nema odmora u kući, a ni u detetu (vidi Priče 29:17). Moramo pomoći detetu i praktikovati tu ljubaznu discipliinu u njegovom životu. To je deo upravljanja u kući. Pogledaj kako Bog u ovom stihu koristi jasne i oštre reči. On kaže da karanje “uklanja zlo” i da očišća naše “unutrašnje delove” (tako stoji u engleskom prevodu, prim.prev.). Ovaj stih opisuje kako se dešava to duboko delo u savesti jednog bića. Karanjem se odstranjuje zlo, želja za zlobom i krivica koju zlo donosi u biće deteta. To je izvanredno. Roditelji, da li vidite silu tog principa za dobro u životu deteta? Ono će odrastiti sa slobodom, radošću i blagoslovima koje je Bog isplanirao za njega. Ako učinimo svoj deo, bićemo guverneri tog blagoslovenog života.

Deca sa čistom savešću imaju i čist izraz lica. To treba da bude istina u našim životima, kao roditelja, isto kao i u njihovim životima. Ona treba da imaju sjajan, srećan izraz lica. Mnogi ljudi su mi rekli: “Tvoja deca imaju vrlo sjajan izraz lica”. To je istina, ali mislim da to ne treba da se smatra kao nešto posebno. Sva naša deca trebaju da budu takva. Po izrazu dečijeg lica mogu da kažem da li je ono pravilno disciplinovano ili ne. Dete koje je pravilno disciplinovano ima čistu savest. Njegovo srce je slomljeno, a volja pokorena njegovim roditeljima. Rezultat toga jeste čist izraz lica. To je tako jednostavno.

Možda ćeš reći: “Čekaj malo. Kako možeš biti tako siguran u vezi izraza lica mog deteta?” Seti se ilustracije zidara i baštovana. Pošto znaju svoj posao, oni jako brzo rešavaju potrebe u kući ili bašti. Niko se od nas ne bi iznenadio njihovim brzim rasuđivanjem, jer smo svesni da znaju šta rade. Bog želi i nas da dovede u to stanje u vaspitanju naše dece. Želi da postanemo najpre studenti, pa onda i učitelji vaspitanja svoje dece. Dok učimo principe oni će postati sastavni deo našeg razumevanja i mi ćemo znati baš kao što taj baštovan zna.

Mislim da imamo generaciju dece koja je uništena zbog nedostatka znanja. Dragi roditelji, to je tako jednostavno. Znam da postoje teški slučajevi koji zahtevaju specijalnu pomoć, ali većina potreba naših porodica mogu biti ispunjene od strane roditelja koji poznaju Reč i koji su izabrali da je poštuju.

Drugi oblici discipline

Sada želim da kažem da osim pruta postoje i drugi oblici discipline koje praktikujemo. Nabrojaću neke, pa ću i objasniti kako ih koristimo.

– Stojanje u ćošku: Stavimo dete u ćošak, uz ljubazni ukor i upozorenje: “Popravi u tome svoje puteve i biće dobro. Ako ne, primenićemo oštriju disciplinu.”

– Oduzimanje privilegija: Ako dete ima određenu aktivnost u kojoj stvarno uživa, zabrana te aktivnosti može mu biti vrlo efektivno upozorenje i ukor.

– Oduzimanje igračaka: Kada dete ponekad postane suviše sebično sa svojim stvarima, oduzimanjem istih će se zadobiti njihova pažnja.

– Čuvanje hrane: Kada smo u procesu učenja svoje dece da pojedu ceo obrok, uzmemo hranu koju ne žele da pojedu i sačuvamo je za sledeći obrok. To nekad može imati bolji efekat od karanja. Kada dete sedne i suoči se sa istim tanjirom pasulja od prošlog obroka, to je vrlo presvedočavajuće za njega.

– Udaranje ruke: Ako je u pitanju malo dete, ponekad smo udarali ruku. Ti možeš slomiti volju malog deteta udaranjem njegove ruke – jedan ili dva pametno primenjena udarca u ruku će doprineti da se dete slomi i plače i sve će biti sređeno.

Dakle, postoje druge forme discipline i u tome možeš koristiti sopstvenu kreativnost. Ovde su navedene neke stvari koje smo mi primenjivali. Ideja je u tome da se svi nalazimo u procesu vaspitavanja.

Božiji principi funkcionišu

Pre mnogo godina (mislim da je sada prošlo već dvadeset šest godina) kada smo Jackie i ja radili u crkvi koja je praktikovala autobuska putovanja za Chicago, Bog nam je dao iskustvo koje nikada nećemo zaboraviti. Bio sam na putu autobusom koji je sakupljao decu i dovozio ih u nedeljnu školu u Hammond, Indiana. Tamo je bila jedna samohrana majka sa četvoro dece. Ona nije bila dobra majka. Nikada se nije udala i bila je alkoholičarka. Zanemarivala je svoju decu i ona su bila vrlo nestašna. Žalio sam tu decu kad sam subotom posećivao tu kuću. Imala je blizance od četiri godine i to su bili mali divljaci.

Jedne subote kada sam tako posećivao porodice na putovanju autobusom, majka je došla na vrata u totalnoj nervozi. Blizanci su se stvarno nedolično ponašali te sedmice i ona je bila spremna da ih izbaci iz kuće. To je rastužilo moje srce zato što sam im bio vrlo blizak. Ta deca su u meni mogla videti svog oca. Ponudila mi je opciju: “Ako želiš da ih vodiš kući i pokušaš da ih prevaspitaš, samo napred.”

Tada je baš bio raspust u biblijskoj školi i znao sam da ću cele sedmice biti kući, tako da sam joj rekao da ću se vratiti i uzeti ih kada završim posete ostaloj deci. Na kraju sam uzeo te male blizance i doveo ih u svoju kuću. Jackie je bila vrlo iznenađena.

Prva dva dana Jackie i ja smo ih pratili gde god da su išli po kući. Davali smo im instrukcije i vođstvo u vezi onoga što smo očekivali od njih i upozorili ih da će dobiti batine ako ne budu slušali. Kada su se našli izvan reda (a jesu, pošto nikada nisu bila vaspitavana), odveo sam ih u sobu i ljubazno ih pokarao. Nikada nisu bili tako pokarani. Uglavnom su bili šibani u ljutnji i besu. Ti mali dečaci su bili moji drugari i oni su voleli ‘mister Denija’.

Posle dva dana takvog konsistentnog, ljubaznog vaspitavanja, mali dečaci su shvatili u svojim glavama u čemu je stvar. Stvari su počele da dolaze na svoje mesto i pri kraju nedelje oni su postali dečaci sa dobrim ponašanjem. Sedeli su za stolom i jeli kašikom umesto rukama, govorili su “molim te” i “hvala” kada su nešto želeli. Pojeli su svu svoju hranu za stolom. Bili su dobri dečaci.

Kada je sedmica prošla doveo sam ih nazad njihovoj majci i otišao u posete drugoj deci. Cela sledeća sedmica je prošla i ja sam ponovo došao kucajući na njihov *geto apartman. Kada je majka došla do vrata, samo me je pogledala i rekla: “Šta si radio sa mojim dečacima? Ne mogu da verujem! Oni su dobri mali dečaci! Šta si im radio?”

Bila je skroz oduševljena promenom u njenim dečacima. Pošto su bili jako mali ona ih je tukla, šamarala po licu, izbacivala iz kuće i vikala na njih u gnjevu. Time su postajali samo gori iz dana u dan. Nije shvatala da sama uveličava problem. Ali, posle nedelju dana ljubazne discipline prutom dečaci su se lepo ponašali. Voleo bih da sam mogao da ih usvojim. To bi učinilo ogromnu promenu u njihovim životima.

Dobio sam i druga svedočanstva slična ovom koje sam podelio sa vama. Uglavnom su problematična deca dovođena u jedan pobožan dom, kao poslednji pokušaj nade. Ti roditelji su jednostavno primenjivali dobra stara baštenska pravila za podizanja dece i imali su dobre stare baštenske rezultate.

Dragi roditelji, to funkcioniše! Ako Božiji principi važe za teške slučajeve, oni takođe važe i za vas. Vaša deca nisu drugačija od ostalih. Postoji jako malo onih koji imaju neki specifičan problem. Za većinu glavna stvar jeste učiti vaspitavanje i onda živeti u poslušnosti onoga što si naučio.

Disciplinovano dete ima mir u duši. Oko njega postoji mir koji utiče na svaku sferu njegovog svakodnevnog života. Dete koje ima čisto i srećno srce ima ogroman dar. Taj dar je dobilo od odgovornih roditelja. To je dar ljubavi.

Molitva

Otvori naše oči Gospode, otvori oči naših srca. Na nas je uticao duh ovoga sveta. Oprosti nam, nismo te slušali. Znali smo, a nismo ti bili poslušni. Osveti i očisti naša srca dok nas ne pokrene duhovna ljubav da se brinemo za našu decu primenjivajući ove svete stvari. Dragi oče, na nas su uticali padovi naših roditelja. Oprosti nam. Promeni nas i izleči da možemo ići dalje. U ime Isusa Hrista. Amin.