13 Blagoslovi: ključ za poslušnost

Razmišljanja

Roditeljska ljubav

Ljubav ne gubi strpljenje sa decom.
Ljubav traži načine da bude blaga prema deci.
Ljubav ne zavidi deci.
Ljubav se ne veliča deci.
Ljubav se ne nadima deci.
Ljubav ima dobre manire prema deci.
Ljubav ne traži sebičnu korist od dece.
Ljubav se ne srdi na decu.
Ljubav se ne raduje nepravdi koju čine deca.
Ljubav se raduje kada istina prebiva u deci.
Ljubav sve snosi radi dece.
Ljubav veruje u najbolje za decu.
Ljubav se nada da će deca biti dobra.
Ljubav trpi sve što joj se suproti, radi dece.
Ljubav prema deci nikada ne prestaje.
…bazirano na 1.Korinćanima 13

Brat Denny

Blagoslovi: ključ za poslušnost

“Da imamo mi ljubav k njemu,
jer On najpre pokaza ljubav k nama“
1.Jovanova 4:19

Imali smo već nekoliko poglavlja gde smo mogli posmatrati aspetak vizije za naše domove. Osećam da je to neophodno ako želimo da konsistentno primenjujemo i praktičnu stranu vaspitanja dece. Kada se naša srca pokrenu Božijom vizijom za porodicu, dobićemo motivaciju i primaćemo svakodnevnu silu da ostvarujemo tu želju. Pošto smo već dosta obuhvatili aspekat vizije, sada ćemo preći na praktične aspekte “kako podizati decu.“

U naslovu ovog poglavlja skriva se najdublja mudrost za vaspitanje dece. To je zapravo izvor iz kojeg sve ostalo ističe. Izabrao sam reč “blagoslovi”. Mogao sam uzeti reč “ljubav“, ali pošto se ta reč jako mnogo koristi, u ovom slučaju sam je izbegao. Stvar je u tome što svi mislimo da ljubimo svoju decu.

Dok prelazimo na neke praktičnije stvari u vezi vaspitanja dece, važno je da ih poređamo po prioritetu. Najpre dolazi ljubav i blagoslovi. Postoji opasnost da se preskoče aspekti ljubavi, blagoslova i bliskosti, a brzo pređe na opominjanje, karanje i standarde svetosti. Ne želim da to učiniš. Mnogi su napravili tu strašnu grešku.

Godinama sam bio intrigiran reakcijom koju sam primetio u mnogim ljudima kada su slušali moju seriju audio kaseta o domu. Oni su prvo slušali kasetu o disciplini. Imali su u svojim rukama kompletnu seriju od dvanaest kaseta, ali dohvatili su baš tu kasetu u sredini, o disciplini. Mislio sam u sebi: “Zašto izabiraju baš tu kasetu?“ Sada znam odgovor na svoje pitanje, a to saznanje me rastužuje. Mnogi misle da je šibanje dece lek za sve njihove porodične teškoće. To nije rešenje. Potrebe naših domova idu daleko dublje od šibanja i poslušnosti.

Zakon je ljubav

Naš Gospod Isus Hrist je imao običaj da vrlo jednostavnim rečenicama iskaže duboke, dalekosežne stvari. Iz tog razloga Njegove reči mnogo puta nisu mogle da dođu u glave fariseja. Oni su Mu uvek prilazili sa pitanjima u vezi zakona i tradicija, zato što su na taj način posmatrali Boga. Isus je njima sumirao kompletan hrišćanski život u dve rečenice. Fariseji su propustili dubinu onoga što im je On govorio, ali mi nemojmo to propustiti. Rekao im je da sav zakon i svi proroci vise o samo dve glavne zapovesti: “Ljubi Gospoda Boga svojega svim srcem svojim“ i “ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe“ (Mat.22:37a,39b). Svako uputstvo se može uklopiti u ove dve glavne zapovesti.

Ovo se takođe odnosi na sve što govorim o domu. Sve se može svesti na ljubav i sve treba da izvire iz ljubavi. Pavle je to još izoštrio kada je rekao: “I ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne pomaže“ (1.Kor.13:3b). To je ono što je bilo pogrešno kod fariseja. Oni su činili razna dobra dela, ali ne iz ljubavi prema svom Bogu ili bližnjem. Ljubazni, i mi možemo imati isti taj problem sa našom decom. Postoji mogućnost da i mi zanemarimo “ono što je najpretežnije u zakonu“ i da prosledimo našoj deci samo religiju, a ne veru. Budi siguran da to neće izaći na dobro. Zakon je ljubav. Motivacija je ljubav. Jako je važno da imamo to na umu dok dok budemo posmatrali razne praktične stvari u narednim poglavljima.

Pre mnogo godina, kada su moje kasete o domu počele da cirkulišu u Božijem narodu, imao sam vrlo nezgodne telefonske pozive. Roditelji su me zvali i govorili da moje učenje ne funkcioniše. Mislili su na kasetu o disciplini. Mnogo puta su to bili baš oni roditelji koji su prvo slušali tu kasetu. Rekli su mi: “Moje dete ne postupa onako kako si rekao na kaseti. Kada ih pokaramo, mi nismo više prijatelji.“

U početku nisam bio siguran gde leži problem. Proveo sam mnogo vremena u molitvi i razmišljanju sa tim pitanjem pred Gospodom. Jednog dana došao mi je odgovor: ljubav. To je ključ. Mi smo karali našu decu sa ljubavlju i imali smo divne rezultate. Mnogi roditelji nisu bliski sa svojom decom. Kada roditelj počne da koristi prut bez prvobitno dobro uspostavljenog odnosa ljubavi sa detetom, rezultati mogu biti negativni.

Želim da vam kažem kako sam odgovorio nekim roditeljima koji su telefonskim pozivom želeli da se uvere da li je ispravno moje otkrivenje. Kako sam i dalje dobijao pozive, počeo sam da im postavljam pitanje: “Kakav je tvoj odnos sa detetom? Da li ste bliski?“ Odgovor je uvek bio isti. Priznali su da nisu imali blizak odnos sa detetom. Tada sam shvatio da je to bila rupa u mom učenju. Jackie i ja smo duboko voleli svoju decu i ja nisam shvatao da neko može da kara svoju decu bez duboke ljubavi prema njima. Zakon je ljubav i blagoslovi. Ne možemo pobeći od toga. To je ključ koji otvara ogromna vrata raznih mogućnosti u vaspitavanju dece.

Božije breme za bliske odnose

“I on će obratiti srce otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovim“
Malahija 4:6

Kasnije ćemo detaljnije pogledati ovaj stih, a sada želim da vam ukratko ukažem na Gospodnje breme. U ovom stihu imamo otkrivenje Božije brige za ljubav između očeva i dece. Taj izliv ljubavi i blagoslova jeste temelj kompletnog vaspitanja deteta. Seti se prve ljubavi o kojoj sam govorio u trećem poglavlju. U prvim danima nakon njihovog rođenja, iz tvog srca se izliva ljubav prema njima. Taj odnos prve ljubavi treba da bude kamen temeljac doživotne ljubavi između roditelja i deteta. Kako dani prolaze, srca se blisko povezuju i zajedno rastu. Kada ta sveza srca počne da se kida kroz ignorisanje ili zanemarivanje, nastaju problemi vrlo rano u razvoju deteta. Mnogi roditelji tada koriste prut kao lek za probleme, ali to ne pomaže. Blagoslovi su ključ za poslušnost.

Ovu bliskost o kojoj govorim mnoge majke razumu. To je deo majčinske ljubavi, nešto što im Bog daje instiktivno. Majka radi na tome dok se brine za svoju bebu. Ona priča bebi dok je doji, iako beba ne može da razume reči. Majka zna da komunikacija mnogo znači. Uvek sam uživao da gledam kako Jackie hrani decu. Ona odlično komunicira. Reči ljubavi i prihvatanja izviru dok ih ona doji. Znao sam da je ona uspostavljala vezu sa detetom.

Ali Bog je zabrinut za očeve. Sreo sam mnogo očeva koji nisu bliski sa svojom decom. Žale mi se da je povezanost njihovih srca sa decom vrlo mala. Zbunjeni su zbog nedostatka poštovanja i poslušnosti njihove dece, a ne shvataju da jedno podstiče drugo.

Braćo, to je deo kraha poslednjih generacija. To se mora obnoviti, kao što je prorokovano u Isaiji 61:4b. Treba da se pridružimo svojim ženama i gradimo svezu ljubavi sa decom dok su ona još jako mala. Znam da su mnogi od nas onesposobljeni za ovu stvar pošto su i naši očevi bili takvi. Nisu bili povezani sa nama i sada mi nemamo ideju kako da budemo bliski svojoj deci. To mora biti slomljeno! Možemo naučiti da gradimo odnos sa svojom decom. Bog će nam pomoći ako ga molimo. Mogu da posvedočim kako nas je Bog osposobio u toj stvari. Nisam znao šta da radim, ali Bog i moja žena su me naučili kako da to izgradim.

Mnogi očevi žive u pogrešnom ubeđenju da nemaju odgovornost sve dok dete malo ne poraste. To je laž. Moramo iz početka graditi temelj ljubavi sa našom decom, a kasnije u njihovim danima možemo dizati građevinu u visinu. Moja deca su od svojeg rođenja stalno slušala ljubazan glas njihovog oca. Kada je bilo potrebno čuvao sam bebu dok je Jackie obavljala druge kućne poslove. Držao sam bebu sa ciljem. To je bila prilika za komunikaciju. Govorio sam ljupke reči i beba mi je drmanjem nogica uzvraćala osmeh. Neki nemudri roditelji možda misle da je ovo glupost, ali ne slažem se. Pričao sam sa detetom u vezi mnogih stvari. Uzeo bih njihove igračke i ljuljao ih pred detetom u igri, pričajući sve vreme.

Vidiš, ima više u rečima nego u zvuku. Rečima srce govori srcu i duh ljubavi ili neprihvatanja se prenosi na dete. Mnogi ne razumu tu nevidljivu snagu komunikacije sa detetom. Mi vidimo samo malo telo, a zaboravljamo da je to večno biće sa besmrtnom dušom. Koristim tu dugačku reč “komunicirati“ radi njenog značenja. Koren te reči je “komuna“ što znači imati razmenu u dva smera, tok razgovora u dva smera i izliv srca u dva smera. To bi roditelj trebao da radi sa svojim malim detetom.

Kao roditelji, mi smo inicijatori ljubavi prema svojoj deci. To je vrlo jasno, ali često se propušta. Isto je i sa našim nebeskim ocem: “Da imamo mi ljubav k njemu, jer on najpre pokaza ljubav k nama“ (1.Jov.4:19). Taj stih se može primeniti na naše domove. Deca bi lako mogla reći: “Volimo svoje roditelje, zato što su oni prvo voleli nas“. Kako je tužno ako dete u tom smislu odrasta sa nezainteresovanim ocem ili čak nezainteresovanom majkom. To je nevolja u našoj zemlji. Žanjemo plod dve ili tri generacije očeva koji nisu bili bliski svojoj deci. Opet kažem, Bog je jako zabrinut za odnos očeva i njihove dece.

Dok su naša deca odrastala, ja sam uzeo sebi za prioritet da se igram sa njima. Sednem na pod kao mali dečak, uzmem od sina mali traktor i idem vrrrm, vrrrm, vrrrrm. Dok živim u njegovom imaginarnom svetu, mi oremo polja, tovarimo seno i vozimo kamion do žitnice. Šta sam ja radio? Nisam bio motivisan igrom sa traktorom na podu i pored činjenice da to pokreće malog dečaka. Šta sam radio? Gradio sam svezu ljubavi sa mojim sinom. Njegovo lice bi zasijalo kada me vidi da uđem u kuću, a i moje lice takođe. Bili smo drugovi.

Da li si nekada ušao u malu ćerkinu kućicu za igru i igrao se sa njenim lutkama? Pokušaj ponekad. Uzmi njenu omiljenu lutku, drži je i čuvaj malo, pa gledaj šta se dešava. Primetićeš pogled zadovoljstva na licu tvoje ćerke dok te bude gledala kako voliš njenu bebu. Dragi očevi, to nije samo dečije igranje. To je polaganje temeljnog kamenja doživotne međusobne ljubavi i poštovanja. Tvoje dete će misliti da si “najbolji tata na svetu.“

Neko me je pitao: “Šta si radio sa detetom kada ono u svojoj dvanaestoj godini želi da priča sa tobom?“ To je dobro pitanje. Dozvoli mi da ti kažem kako sam to dobio. Ako dozvoliš sebi da dete u svojoj petoj godini govori tvojim zatvorenim ušima, njegove uši će takođe biti zatvorene kada mu ti budeš govorio u dvanaestoj godini njegovog života. Budi njegov drug! Budi slatki tata – prijatelj.

Nikada neću zaboraviti kada mi je Elizabeth prvi put dala to ime. Mislim da je imala oko četiri godine. Nosio sam je gore uz stepenice. Zaustavila me je na pola puta, stavila svoje male ruke na moje lice i rekla: “Tata, znaš šta? Ti si moj slatki tata – prijatelj“. Bio sam jako obuzet ljubavlju od tog dana. Dok sam rasvetljavao te reči, mislio sam: “Ima mnogo značenja u tim rečima. Ti si sladak, ti si moj tata, ti si moj prijatelj“. Zar ne? Gradi odnos sa svojom decom! Budi im blizak. Daj im “konjska leđa“ za jahanje i vijaj se sa njima po dvorištu. Zabavljaj se sa njima, radi sa njima, drži ih za ruke. Uživaj u deci i ona će to osetiti i postaće bliska tebi. Što je bliskiji tvoj odnos sa decom, ona će više primati ono što želiš da usadiš u njih.

Sila ljubavi

Dok roditelji pokazuju iskrenu ljubav prema malom detetu, ono počinje da je vraća na isti način. Tako se formira zajednička međusobna sveza poštovanja i časti. Ta sveza je vrlo važna kada dođe vreme za učenje, vaspitavanje, karanje i popravljanje. Blizak odnos će u detetu pokrenuti prirodan tok poslušnosti i želje da ugađa roditeljima. Ako pokušaš da podižeš svoje sinove i ćerke bez toga imaćeš mnogo problema sa praktičnim vaspitavanjem i poslušnošću.

Hajde da na brzinu zajedno razmislimo. U tvom ličnom iskustvu sa Bogom, šta te više motiviše da Mu služiš i da Ga slušaš? Da li je to strah od kazne, ili ljubav i blagoslovi koje Bog svakodnevno izliva na tebe? Ako mene pitaš, osećam se jako željan i slobodan posle slatkog vremena u Njegovom prisustvu, jer sam siguran u Njegovu ljubav. Verujem da je isto i sa našom decom. Ona će prosperirati pod sjajnim licima njihovih roditelja. To je teologija Novog Zaveta i temelj naše službe Bogu. Bog nas voli i prihvata kao svoju ljubljenu decu. Zbog toga imamo motivaciju da Ga slušamo.

Ljubav se izgovara V-R-E-M-E

Kada je Esther bila mala devojčica počeli smo da imamo neke zabrinjavajuće probleme sa njom. Osećao sam da ne reaguje dobro kada se od nje nešto traži da uradi. Njena poslušnost je bila spora i sa pola srca. To je trajalo par nedelja i počeli smo da mislimo da u svojim rukama imamo dete sa čvrstom voljom. Naše prirodno rešenje je bilo da povećamo disciplinu i dovedemo je u pokornost. Dok sam se molio za nju jednog jutra Bog mi je tiho progovorio u srcu. Izgledalo je kao da mi kaže: “Možda je Estheri potrebno više pažnje iz ljubavi od njenog tate“. Željnim srcem sam primio te reči. Odlučio sam da radim na našem odnosu, uzimajući u obzir neke sitnije stvari.

Nakon toga, neke tri nedelje sam je vodio sa mnom u prodavnicu. Provodio sam više vremena čitajući joj knjige i pričajući sa njom o onome što je želela. Posvetio sam jednostavno pažnju svojoj slatkoj maloj ćerki i mnoge dobre stvari su počele da se dešavaju. Posle dve nedelje problemi sa poslušnošću su nestali. Primetio sam novo svetlo u njenim očima. Kada me je videla da sam ušao u kuću, sve vreme je želela da bude sa mnom.

Pre nekoliko godina propovedao sam u crkvi u Severnoj Pensilvaniji, a moj prijatelj mi je postavljao svoja “teška“ pitanja o vaspitavanju dece. Rekao je: “B.Denny, šta da radim sa mojim detetom koje ima čvrstu volju?“ Imao je malog dečaka od oko dve godine. Pitao me je da li imam neke specijalne tajne za dete sa čvrstom voljom. Nisam odgovorio brzo iako sam već znao ša ću mu reći. Rekao sam mu: “Da, imam. Imam veliku tajnu za tebe, ali nisam siguran da li si spreman da je čuješ“. Zatim sam malo odugovlačio sa željom da stvarno zadobijem njegovu pažnju. To je dobro uspelo pošto je počeo da me moli za savet. Rekao sam mu: “Tajna je V-R-E-M-E“, izgovorivši polako tu reč. Tada sam mu dao kratko objašnjenje principa građenja odnosa sa svojim detetom.

V-R-E-M-E je nešto čega mi Amerikanci nemamo mnogo. U najmanju ruku rečeno, to je ironično, pošto imamo sredstva koja štede vreme više nego bilo ko drugi na svetu. Takođe imamo mnogo više slobodnog vremena nego bilo koja nacija na svetu. Siguran sam da je moj prijatelj očekivao od mene da mu kažem nešto o karanju deteta, ali to nije uvek potrebno. Mi mislimo da je karanje odgovor za sva naša zla, ali nije. Mi američki hrišćani želimo brzo rešenje za poslušnost, pa zato idemo po prut. Ali, to neće izaći na dobro. Sladak izliv ljubavi i poštovanja je snažniji od pruta. Uzmi V-R-E-M-E i postani blizak svom detetu.

Novozavetni zakon blagoslova

Kroz ceo Stari Zavet vidimo da su se praktikovali principi blagoslova. Već sam opisao kako je jevrejski otac blagosiljao svoju decu svakog subotnjeg večera. Gospod Bog je najpre započeo tu praksu kada je dao blagoslov Adamu i Evi. Očevi su blagosiljali svoju decu. Vođe su blagosiljale one koji su dolazili na njihovo mesto. Starci su pri smrti blagosiljali svoje sinove. Volim tu ilustraciju postrojene dece koja očekuju da prime izgovoreni blagoslov od svog oca.

Pre nekog vremena naša porodica je čekala red za vožnju liftom u Washington Monument (Vašingtonski spomenik, prim.prev.), Washington DC. Dok smo čekali red prišao nam je jedan Jevrej. Verujem da je mislio da sam i ja Jevrej. Imali smo lepe razgovore o mnogim stvarima, uključujući i misiju. Dok smo razgovarali pitao sam ga za njegovu porodicu. Njegovo lice je zasijalo sa radošću i ispričao mi je sve o svojoj deci. Dok sam slušao pomislio sam u sebi: “Sada ću videti da li on daje blagoslov svojoj deci subotom uveče“. Pitao sam ga i rekao je: “Naravno“. Rekao je da to čini svakog petka uveče.

Jednog dana sam razmišljao o tom principu i sinulo mi je da je to starozavetni ritual, zakon – nešto što se često radilo iz dužnosti. Iz svojih proučavanja Božije Reči naučio sam da ono što Bog zapoveda kao dužnost u Starom Zavetu postaje divan način života u Novom Zavetu zbog sile Svetog Duha. Na primer, oni su davali desetak od svega u Starom, a mi radosno dajemo sve u Novom Zavetu. Dajemo naš novac, vreme, planove. Da, dajemo ceo naš život Bogu sa radošću.

Ako je “blagoslov“ bio običaj ili dužnost u Starom Zavetu, tada to treba da bude način života u Novom Zavetu. Šta to znači u našem praktičnom svakodnevnom životu? Tvojoj deci je potreban tvoj blagoslov tokom celog dana. Božija volja je da ona odrastaju u atmosferi prihvatajuće ljubavi. Koliko god mnogo voleo običaj blagosiljanja dece, to nije dovoljno. Ona treba da budu okružena blagoslovenim životom svojih roditelja. O koja je sila takvog života! Neizmeran je efekat koji takav život ima na decu.

Zamisli jevrejskog oca koji blagosilja svog sina. Naslikaj iskrenog oca koji stoji u svojoj kući, spreman da blagoslovi svog sina. Dok se sin približava ocu, očevo srce sija sa osmehom ljubavi i prihvatanja. On ga dotiče dok govori reči vrednovanja i ljubavi prema sinu. Svako dete bi prosperiralo pod takvom vrstom sedmičnog blagoslova, a šta ako bi se to dešavalo u Duhu mnogo puta na dan? Kakvi bi bili rezultati? Reči takve prirode, izgovorene sa iskrenom ljubavlju, imaće uticaj na dete kroz celu večnost. To treba da se dešava mnogo puta u toku dana u tvom domu.

Hajde da predstavimo tu sliku na neka svakodnevna iskustva, pa da vidimo kako se to uklapa. Nama očevima je mnogo lakše da shvatimo princip ako razmatramo neke realne životne situacije. Takođe i majkama. Međutim, očev blagoslova izgleda ima veći efekat. Možda zato što je on predstava Boga za decu. Iako je to istina, pošto su mnoge tate odsutne zbog posla, majke imaju više praktičnih mogućnosti da blagosiljaju decu. Ovde su navedene neke situacije kada vaša deca treba da čuju reči prihvatajuće ljubavi.

Deca treba da vide i čuju reči blagoslova…

– kada ih prvi put vidiš ujutro

– kada proveravaš njihov domaći zadatak

– kada dobro urade neki kućni posao

– dok sedite pri zajedničkom obroku

– kada dete dođe da prizna da je uradilo nešto što ti nije ugodno

– kada se vrati u kuću posle igranja

– kada ih pokaraš zbog nečeg lošeg što su uradili

– kada dođeš kući sa posla

– kada dete dođe da te vidi kako radiš u radionici

– posle večernje molitve u krevetu

– pri rođendanu ili za vreme drugih specijalnih događaja u životu deteta

– kada napuštaju dom na duži period

Da li vidiš kako princip i Duh blagoslova može biti isprepleten u svim ovim situacijama? To bi moglo promenuti atmosferu tvog doma! Kada bi imao ideju koliki uticaj to može imati na tvoj dom, počeo bi još danas sa tim. Deca napreduju pod takvom vrstom brige. To je ulje koje podmazuje sve ostale aspekte vaspitanja. Zapravo, ova stvar je zarazna. Ona se šiti na sve u porodici. Posle određenog vremena videćeš da će se svi međusobno blagosiljati, a to je dobro vaspitanje za budućnost.

Pre određenog vremena, kada je naš najmlađi sin napunio dve godine, cela porodica se zajedno okupila na tradicionalni večernji nedeljni obrok. Svi smo uživali sa malim Davidom dok smo pričali i smejali se. Znate kako je sa mališanima od dve godine. Njihov sladak mladi život bio je na blagoslov svima nama. Svi smo ga voleli i prihvatali dok smo se smejali zajedno. Dok sam tako sedeo i posmatrao, mislio sam u sebi: “Davide, ti imaš to. Nisi ni svestan koliko si blagosloven“. Bio je okružen ljubavlju i pažnjom, ne samo mame i tate, nego i sedmoro od breće i sestara. Koji život je imao! Koji uticaj smo imali na njega! Nikada neće odrastiti sa mišljenjem da nema vrednosti. To je način koji je Bog zamislio. Vidite, u Njegovim očima deca su vrlo vredna. Mi treba svojom ljubavlju da im saopštavamo tu vrednost.

Postoji mnogo povređenih i odbačenih ljudi. Rane se ponekad još produbljuju. One dolaze zbog toga što roditelji zanemarivaju i odbacuju svoju decu u domu. To je tragična situacija. Te povrede se često odnesu i u mladost, pa onda i u brak. Naši domovi proizvode nefunkcionalne mlade koji se teško snalaze u stvarnom svetu briga i odgovornosti. Brakovi se raspadaju. Zatvori se pune, a čak se i zdravlje mladih narušava zbog konfuzije koju stvara to zanemarivanje.

Bio sam pre nekoliko meseci na sastanku gde je propovedano o tome kako biti dobar otac i o destruktivnom prokletstvu koje je došlo zbog odsutnih otaca. Propovednik je postavio pitanje: “Koliko vas nije nikada čulo od svog oca reči „Ja te volim“?“ Zbog svog bremena za domove u našoj zemlji, širom sam otvorio svoje oči da bih video podignute ruke. Bio sam šokiran, povređen i iskreno opustošen onim što sam video. Devedeset procenata ljudi je podiglo svoje ruke. Tada je propovednik nastavio da govori kako postavlja to pitanje širom Amerike sa istim rezultatima. Plačem za decom koja žive u tom okruženju odbačenosti. Mi patimo zbog dve generacije odsutnih otaca i oko pola generacije odsutnih majki. Rezultati su katastrofalni. Kada će sve to prestati? Promašujemo metu sa svojom dragocenom decom, a mnogi čak ni ne znaju da ih vređaju.

Prirodna želja za ugađanje

Bog je stavio u srce svakog deteta prirodnu želju da ugađa svojim roditeljima. Svi roditelji potvrđuju tu od Boga datu želju. Deca nas jednostavno vole i prelaze preko mnogih naših grešaka. Svi smo to videli na njihovim licima kada su učinila nešto za nas i želela da znamo šta su učinila. Gledaju nas sa očekivanjem da ih pohvalimo. Žele da nam ugode. Ako je to tako, treba da iskoristimo tu želju i da je povećavamo obasipajući ih ljubavlju i prihvatanjem. Ako ćemo ići za srcem svog deteta i biti njegov prijatelj, svojim trudom ćemo požnjeti rezultate “mnogo veće poslušnosti“. Ključ poslušnosti jeste blizak odnos, a ne karanje. Mnogi roditelji sami uništavaju tu želju u deci – zanemarivanjem i zanovetanjem, jer su suviše zauzeti. Ja ih nazivam “ne sada roditelji.“ Dete stalno dolazi očekujući prihvatanje od roditelja, a sve što čuje jeste: “Ne sada…Jako sam zauzet. Kasnije.“

Često puta duboko žalim za decom zauzetih roditelja. Revnost za ugađanje polako splašnjava, a “hrišćanski“ roditelji i dalje zahtevaju poslušnost i poštovanje. To je grozna izopačenost istine. Biblija to naziva nepravdom. To je istina izvan ravnoteže. Ne kažem da ne treba da zahtevamo od njih poslušnost. Moramo. Kažem da roditelji treba da urade svoj domaći zadatak. Ako postoji zategnut odnos sa bilo kojim detetom, molim te učini šta god je potrebno da bi se očistila ta atmosfera. Ponekad roditelji treba da isprave svoje stvari sa decom. Ako si jedan od tih “ne sada roditelja“ ohrabrujem te da organizuješ porodični sastanak probuđenja gde će svako izneti svoje stvari i ispraviti ih. Budi primer u tome i budi prvi koji ćeš pognuti svoju glavu u poniznosti i reći: “Zgrešio sam“. Videćeš, deca će ti brzo oprostiti i dati šansu da se promeniš. Idi za srcima svoje dece sa revnošću i ciljem. To se “mora učiniti“ pre nego što dođemo u sledeće praktične stvari u ovoj knjizi.

Molitva

Oče na nebu, smiluj mi se. Zgrešio sam Tebi i svojoj deci. Molim te, oprosti mi u ime Isusa Hrista. Suviše sam zauzet. Vidim to jasno i moji prioriteti nisu ispravni. Kajem se pred Tobom baš sada. Načiniću promenu, ispraviću stvari sa svojom decom i obratiću to prokletstvo u blagoslov. Daj mi tvoju blagodat. Ne mogu to učiniti sam po sebi. Biću jednostavno opet poražen ako Ti ne pomogneš. Otvori mi oči u budućim danima da bi jasnije video svoju potrebu i da se nikada ne bih vratio svojim glupostima. Molim se za moju decu. Obnovi njihovu želju da mi ugađaju i daj mi njihova srca. Molim se u ime Isusa Hrista. Amin.

 

Tata blagosilja Davida na njegov treći rođendan. Mi uvek damo deci doručak u krevetu prilikom njihovog specijalnog dana. Ponekad se prilagodimo situaciji. David je izabrao da bude pastir, pa je Jackie imala zabavu da sve uskladi prema tome.

 

Rebekah dobija blagoslov od tate prilikom prvog dolaska u posetu iz Afrike.
On je često u šali naziva “generalova ćerka”, a njoj se to sviđa.

 

Daniel dobija blagoslov prilikom svog venčanja dok tata hoda sa njim kroz skupštinu.
To je bio sladak i nežan momenat za oca i sina.

 

Napravili smo pauzu za vreme intenzivnog propovedničkog rasporeda,
pa smo na nekoliko sati izrentali jednostavan pontonski čamac.

 

Porodična bejzbol igra u Akron Parku kada tamo nije bilo nikoga.
Imali smo veliku zabavu, a niko nije bio pod pritiskom da mora pobediti.

 

Nedelju dana pre Rebekinog venčanja isplanirali smo poslednju porodičnu zabavnu noć. Znali smo da ćemo ubuduće sve više biti ograničeni za zajednička okupljanja.
Imali smo „borbu“ sa jastucima, a završili smo sa ovom piramidom.