10 Još obećavajućih ilustracija

Evo nasledstva od Gospoda; deca, porod je dar od njega.
Što su strele u ruci jakome, to su sinovi mladi.
Blago čoveku koji je njima napunio tul svoj!”
Psalam 127:3-5

Pre nego što pređemo na sledeće poglavlje starozavetnih ilustracija o domu, hajde da razmislimo iz kojih namera je Bog dao te ilustracije. Čini se kao da u njima nema mnogo poučenja sve dok neko ne počne malo dublje da razmišlja o tome. Dakle, šta je cilj?

Božija namera je da dâ viziju, odnosno Duhom nadahnute ilustracije Njegove volje za naše porodice. Takođe, Bog koristi te ilustracije da bi nas motivisao da krenemo prema tom cilju. Mi nešto ugledamo i tako se stvori želja u našim srcima. Sa tom željom naše srce je spremno da primi poučenje i opomenu.

Ponekad poučenje može biti bolno, ali naša nova želja nam pomaže da prevaziđemo bol i proniknemo u nove stvari. To je upravo svrha prvog dela ove knjige. Biće mnogo detaljnijih uputstava u narednim poglavljima. Neka uputstva bi mogla da te preplave. Iz tog razloga te polako pripremam za njih. Ako ovo učenje postaje suviše teško za tebe, probaj da se vratiš u prethodna poglavlja i ponovo u sebi zapališ viziju i želje.

Pažljivo pripremane strele

U stihovima na početku ovog poglavlja, Bog je dao snažna obećanja koja su puna motivacije za nas. Želim te ponovo ohrabriti da ih pročitaš na glas, sporo i značajno. Moja želja je da u vaša srca usadim mnogo stihova u vezi doma, da bi vas oni promenuli. Ako seme istine o domu budeš sejao duboko u svoje srce, ono će izrastiti u plodove promenjenog života.

U prvom stihu Gospod stavlja svoju božansku oznaku vrednosti i odobrenja na svako naše dete. Deca iz utrobe su Njegovi posebni darovi za nas. Posle tih uzvišenih rečenica, Gospod nastavlja sa nekoliko analogija koje su dostojne našeg proučavanja. Dopusti mi da navedem neka duhovna upoređenja da bih usmerio tvoj fokus na ove snažne ilustracije.

– Fižički rat – duhovni rat

– Neprijatelj u ratu – duhovni neprijatelji

– Ratnik – duhovni otac

– Ratno oružje – duhovna mladež

Izraelski narod je proučavao ove stihove. Da bi razumeli ovu ilustraciju moramo pogledati istorijski kontekst tih stihova. Rat je bio uobičajen deo njihovog života. Od svakog čoveka se očekivalo da vežba i da se sprema za bitku. Od svakog sposobnog čoveka se očekivalo da se bori u bitkama za Izraelsku naciju.

U novozavetnom smislu, duhovni rat treba da bude uobičajen način života. Zato ova upoređenja imaju jako veliki značaj.

Strele u ruci jakog čoveka bile su vrlo efektivno oružje protiv neprijatelja. U to doba nisu imali fabrike za proizvodnju strela. Ratnik koji je bio spretan za korišćenje luka i strele, proizvodio je strele sâm za sebe. U vreme Davida i Solomuna, ljudi su se pripremali za rat. Od svoje rane mladosti su vežbali sa mnogim ratnim oružjem. Kada bi ispalili strelu ona je išla baš tamo gde su želeli. Kada su zatezali luk i puštali strelu nisu imali problema sa promašivanjem. Dakle, najveća potreba za jakog čoveka bila je da ima strelu koja će ići pravo i pogoditi metu.

Proizvodnja strela je bio vrlo ozbiljan posao za ratnika. To se radilo pažljivo i precizno. On je znao da će pogoditi zaplaniranu metu ako strela bude prava sa oštrim vrhom i dobro postavljenim perom. Kakvu viziju je taj čovek imao u svom umu dok je obrađivao te strele? Šta misliš, gde se nalazio njegov um? Da, on je već bio na bojnom polju i stojao ispred neprijatelja. Dok je pored svoje kuće obrađivao strelu, njegov um je bio na drugom mestu. Skidao je malo tamo, malo ovamo, proveravajući jednim okom pravac strele. Pripremao je strelu da bi, kada je izvadi iz tula i stavi u luk, pogodio metu. Imao je viziju kako će ta strela leteti kada je bude pustio iz luka.

Da li vidimo uputstva iz ovih starozavetnih ilustracija pobožnog doma? Svaka ilustracija je puna pronicljivosti i motivišućih obećanja. Proizvodnja strela je vrlo aktivan posao, a tako i vaspitanje dece. Seti se onih četiri upoređenja koja smo spomenuli ranije. Dozvoli mi da ih još detaljnije primenim. Ja posmatram pobožnog oca koji hoda sa Bogom. On vidi taj večni duhovni rat za pravdu, i dragocene duše. Za njega je to stvaran rat sa vrlo visokim ulogama. Postoji neprijatelj i zlo carstvo koje učestvuje u tom ratu. Na kraju, vidi i svoju decu. Ona trebaju da budu oružje u njegovim rukama koje će Bog da šalje prema meti sa teritorije neprijatelja. To oružje je duhovna mladež koja je brižno pripremana za bitku u koju treba da uđu. Radost ispunjava njegovo srce dok sanja o danu kada će imati pun tul takvih pripremljenih strela.

Pošto ima sve ovo u srcu, otac je spreman za rad, a žena mu se pridružuje i oni zajedno oblikuju pun tul pobožne dece za slavu Božiju. To nije mali trud. To je zadatak za koji će im trebati četrdeset godina. Oni će voditi posebnu brigu da svako njihovo dete pogodi metu koju je Bog isplanirao za njih.

Postoji li nešto vrednije od strele koja će pogoditi metu? O, blago čoveku koji je njima napunio svoj tul!

Ne znam šta ti radiš, ali ja pravim strele. I Božijom blagodaću planiram da ih ispalim. Planiram da sa njima pogodim metu. Podižem štap i radim na njemu, proveravam pravac i obrađujem ga. Nekada je bolan taj proces, ali ja ipak pravim strele i želim da računam na njih. “Što su strele u ruci jakome, to su sinovi mladi”. Blago čoveku koji je napunio tul svoj “strelama koje su proizvedene da pogode metu”. Braćo, hajde da računamo na njih.

Često čujem kako ljudi govore nešto što mi rastuži srce. Oni kažu: “Ja mislim da će se moja deca usmeriti na dobro”. Znam na čega misle kada to kažu, ali to je gledište kojem nedostaje cilj. Izvini, ali moji pogledi idu iznad toga “dobrog”. Isus je rekao: “Žetve je mnogo, a poslenika malo. Molite se dakle gospodaru od žetve da izvede poslenike na žetvu svoju” (Matej 9:37,38). Hajde da proizvedemo strele koje će pogoditi metu neprijatelja, gde će ga zaboleti. U našim je rukama da to činimo, a Bog će nam pomoći.

Mnogo-generacijski temelj

U Isaiji 58 imamo starozavetni primer novozavetnog, duhom ispunjenog života. Takođe, u tom odlomku Gospod definiše šta je biblijski post. Mi vidimo Božiju nameru za post: doći bliže Njemu, sa slomljenim srcem u pokajanju. U ovom poglavlju postoji nekoliko uslovnih obećanja koja divno opisuju život preplavljujuće blagodati. Možeš ih pronaći u stihovima po rečima “ako” i “tada”. Te reči sam podebljao da bi ih lakše primetio. Gospod je Bog koji čuva zavet. On je Jehova koji drži svoja obećanja. Celo poglavlje je vredno dugog proučavanja, ali ja sam zbog prostora u tolikoj meri skratio sadržaj da bih ostvario planirani cilj.

Ako izbaciš između sebe jaram i prestaneš pružati prst i govoriti zlo;
ako otvoriš dušu svoju gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu;
tada 
će zasjati u mraku videlo tvoje i tama će tvoja biti kao podne.
Jer 
će te Gospod voditi vazda, i sitiće dušu tvoju na suši, i kosti tvoje krepiće,
i bi
ćeš kao vrt zaliven i kao izvor kojemu voda ne presiše.
I tvoje 
će sazidati stare pustoline, i podignućeš temelje
koji 
će stajati od kolena do kolena”

Isaija 58:9-12

Želim da se fokusiramo na tri glavne istine iz ovih stihova. Prva je u vezi našeg odnosa sa Bogom. Moramo biti u čistom odnosu sa Njim. Za sve ono što smo učinili, a nismo trebali, a i za ono što nismo učinili, a trebali smo, moramo se pokajati. To je jedan cilj posta. Jakov 4:8 kaže: “Približite se k Bogu, i On će se približiti k vama”. Pogled mora biti pravo usmeren.

Drugo, dok sa otvorenim licem dolazimo i tražimo Gospoda, Božija blagodat utiče u naša srca. To iskustvo je jeasno opisano u našem tekstu: Božije svetlo koje sija u našem životu, Božiji glas koji nas vodi, zdravlje u našim telima, i voda, preplavljujuća duhovna voda. Slava! Hajde da celim svojim srcem, dušom, umom i snagom idemo za tim.

Sledeća stvar koja se dešava jeste izliv blagodati koja je utekla u naše živote. Tu se radi o našoj službi. Ako ne posedujemo taj dupli tok Božije blagodati, tada ni nemamo službu. Dvanaesti stih opisuje taj izliv ulivene Božije blagodati u našim životima. Jedan od plodova tog snažnog, duhom ispunjenog života jeste mnogo-generacijski temelj u našim domovima.

To nas dovodi do sledećeg starozavetnog opisa pobožnog doma. Ranije smo zidali kuću. Sada zidamo temelj. Svako zna da je temelj prava snaga kuće. Ako želiš da građevina traje dugo i stoji visoko, moraš započeti sa jakim temeljom. Neki oblakoderi u velikim gradovima su dobar primer toga. Da bi sagradili taj oblakoder u željenu visinu, zidari najpre idu duboko u zemlju i izlivaju temelj. Ljudi u Izrailju su znali taj princip. Trebali su da prokopaju pesak i da na steni izliju temelj svoje kuće. Potrebno je dosta vremena i truda kada zidaš kuću sa dobrim temeljom, ali to je dostojno investiranja. Takođe, ako budeš gledao kontekst ovog poglavlja iz Isaije, vidićeš da je to bilo vreme kada su kuće u Izrailju padale zbog otpadništva. To čini analogiju još značajnijom.

Možemo naučiti nekoliko lekcija iz ovog upoređenja. Najpre, kakvu kuću želiš? Drugo, kakav temelj izlivaš za tu kuću? Ako hoćeš da praviš trščaru, sve što je potrebno jeste da izliješ nekoliko inča betona na zemlju i na njemu možeš podići svoju malu kuću.

Ali, u ovoj analogiji se misli na temelj koji će održavati pobožan dom i proširiti ga na mnogo generacija. Moje pitanje je ovo: koliko generacija želiš da drži tvoj temelj?

Dragi roditelji, da li ste nekada razmišljali da ste vi temelj sledeće generacije?! Vaš dom raste na vama, onako kakvi ste lično vi u Gospodu. Svaka generacija je temelj za sledeću generaciju ili generacije. Kakav temelj izlivaš svojim životom? To je u tvojim rukama.

Kada je Izrailj bio u svojoj slavi, sili i snazi, on je izlivao temelj mnogih generacija. Seti se primera koje sam naveo u šestom poglavlju. Ti sveti ljudi su svojom ljubavlju prema Bogu i svojim životom za Njega položili dalekosežni temelj. Da li vidiš sliku? Koliko je jak, siguran i dubok tvoj temelj?

Dopusti mi da ti dam naše svedočanstvo da bih ilustrovao ono što želim da kažem. Vreme je da se zaustavimo i preispitamo temelj koji izlivamo. Pre dvadesetak godina, mojoj ženi i meni je počelo da se otkriva da nešto nije uredu sa mnogim hrišćanskim domovima u našoj zemlji. Primetili smo da su najbolje evangelističke crkve gubile svoju decu u svetu. Ta procena se odnosila na više različitih denominacija: Baptiste, Hrišćanska misionarska udruženja, Harizmatičare i Biblijske crkve. To su bile crkve sa kojima smo mi imali iskustva. Oni su gubili svoju decu. Dakle, ta deca nisu bila vaspitavana da služe Gospodu celim svojim srcem. Mnoga deca su ostala u crkvi, ali potpuno pripadaju svetu i zadovoljna su sa sobom u vezi duhovnih stvari. Mnoga deca su jednostavno otišla u svet i žive kao i ostali neznabošci. Mlade devojke praktikuju provokativnu nošnju, a zabavljanje je u punom naletu na mnogim mestima. Rezultat te opasne prakse bila je preljuba. Ne baš kod svih, ali u dovoljnoj meri za upozorenje svakom opreznom ocu.

Počeli smo da shvatamo da njihov temelj nije bio dubok. To je bilo očigledno. Nije mogao da drži čak ni samo jednu generaciju. Neko se možda žali, pa govori: “Dobro, danas jednostavno tako ide”. Ali posle ozbiljnog proučavanja mnogih biblijskih tekstova u vezi porodice, došli smo do presvedočenja da Bog ima nešto bolje za nas. Počeli smo da uviđamo da taj gubitak u porodici nije normalan. Prema Bibliji, normalno je da generacija mladih odrasta u čistoti i posvećuje sebe i svoju budućnost Gospodu.

Dragi roditelji, nije normalno da gubite svoju dragocenu mladež u svetu. Nešto je drastično pogrešno sa temeljom vašeg doma, ako se to dešava. Hajde da budemo iskreni. Većina roditelja koji gube svoju decu u svetu su uglavnom Hrišćani koji služe Bogu sa pola srca. Taj temelj sa pola srca proizvodi istu vrstu mladeži.

Od tada Jackie i ja smo rekli u svojim srcima: “Čekaj malo! Mi nećemo izgubiti našu decu u svetu. Nema šanse!” Sa tom molbom u našim srcima, počeli smo da tražimo od Boga odgovore i primere koje treba da sledimo. Verovatno sam zato i bio toliko okupiran onom porodicom iz Kanade. Tamo sam našao kuću punu dece sa žarom za Boga. Veruj mi, bio sam spreman da hvatam beleške.

Dragi očevi i majke, standard je zaista visok. Može ga ispuniti jedino snažan, duhom ispunjen život. Ništa manje od toga. Bog nas danas poziva na duboko predanje. Budimo iskreni sa sobom. Kakav temelj smo izlili? Koliko generacija želimo da slede Gospoda celim svojim srcem: nijedna, jedna ili mnogo? Mi smo temelj za sledeću generaciju. Ako imamo dosledan duhom ispunjen život u kući, to je solidan temelj. Gospod kaže: “Ako me budete ljubili celim svojim srcem i ako budete išli mojim putevima, izliću svog Duha na vas. I vi ćete podići temelje mnogih generacija!”

Amerika pre 200 godina

Pre mnogo godina pročitao sam članak u školskom časopisu u vezi obrazovnih ciljeva i snova u našoj zemlji pre 200 godina. To je bilo veliko otkrivenje za moj moderan razum. O, kako smo nisko pali! Siguran sam da većina nas uopšte nema ideju koliko nisko. Hajde da razmotrimo nekoliko glavnih tačaka u tom članku, u svetlu polaganja temelja koji će izdržati mnogo pobožnih generacija. Pre dve stotine godina u Americi:

– Deca od šest godina su počinjala da uče jevrejski i grčki jezik, da bi mogla da proučavaju Bibliju kada budu starija.

– Deca od deset godina su odbacivala bezumno razmišljanje i pripremala se za stvaran život.

– Mladići od dvanaest godina su odlazili u Biblijske škole na učenje i pripremanje za službu.

– Ti mladići su trebali da znaju da crtaju ilustracije imenica, glagola, priloga, prideva, predloga na grčkom, jevrejskom i latinskom jeziku. To je bio deo prijemnog ispita u tim školama.

– Bilo je normalno da dečak od dvanaest godina rukovodi poslom svog oca koji bude odsutan ceo dan.

– Naša zemlja je bila puna mladih devojaka koje su mogle da se sasvim pobrinu za dom kada mama nije kući.

– Amerika je imala tri knjige za čitanje: Bibliju, Put Hrišćanina i Foksovu knjigu o mučenicima

Nakon čitanja ovih stvari, lako je utvrditi da je američko obrazovanje jako nisko palo. Zaista se drastično promenilo. Ne mora da gledamo samo na sistem obrazovanja da bi našli grešku. Šta ćemo sa našim idealima vaspitanja? Mi, verni roditelji smo upali u istu jamu. Možda ne baš do tog stepena kao svet. Ali, daleko smo od takvih snova i vizija. Da li verujemo da je dobro da deca razbiju svoje detinje razmišljanje zabavnog života već kada napune deset godina? Znam da se naše društvo promenilo. Većina ljudi žive u gradu gde ima jako malo posla za mlade. Ozbiljne životne stvari su se učile na porodičnoj farmi. Svi su trebali da pomažu. Ipak, pitam se da li shvatamo šta smo odbacili.

Šta da kažemo u vezi mentalnih disciplina u ono vreme? Grčki, jevrejski i latinski jezik nisu mogli biti položeni bez ozbiljnog, dugog i teškog posla pamćenja. Da li smo otvoreni za takvu disciplinu? Šta da kažemo za te dvanaestogodišnje dečake i devojčice, koji su mogli rukovoditi kućom i poslovima dok su roditelji odsutni? Da li smatramo da je surovo ako bi danas tako vaspitavali svoju decu? Sve vreme gledam tu realnost u Lancaster-u City, Pennsylvania, gde živim. Deca odrastaju sa odgovornostima i zbog toga mogu da zamene mamu i tatu kada je potrebno.

Da li smo se prepustili filozofiji sveta u vezi naše dece? Drhtim kada pomislim na glupe materijale za čitanje kojima se američka deca hrane umesto Biblije. Problem je što mislimo da je detinjstvo vreme zabave i igre, a želimo to da im pružimo koliko god je moguće.

Tako nisu radili naši stari. Oni su vaspitavali decu koja su imala ozbiljno razmišljanje. Ta deca su bila puna zrelosti već u dvanaestoj godini svog života. Cilj je punoletna, zrela osoba. Ja podižem zrele osobe, ne decu. Slažem se sa Evinom rečenicom kada je rodila Kaina: “Dobih čoveka od Gospoda” (1.Mojs.4:1b). Šta je mislila time? Rekla je: “Dobila sam dete koje će postati čovek”.

Opet mislim da smo izgubili viziju. Kada se naš zadatak završi, cilj je da dobijemo zrele, odgovorne osobe. U našoj zemlji imamo mnogo dece koja imaju već 21 godinu, a još uvek su puna igre, šale, smejanja i bezumnog razmišljanja. Bio sam dobar primer toga. Nisam odlučio da rastem sve do 23.godine svog života. Kada sam se obratio, iznenada mi je došlo: “Pa, postoji stvaran život”. Mnogo puta se osećam kao da deset godina kasnim. Ali, usmerili smo naša srca na više ciljeve za našu decu. Gospod radi sa nama. Mi ćemo imati te ciljeve iako će mnogi verovatno misliti da smo ekstremi.

Psalam 11:3 kaže: “Kad su raskopani temelji, šta će učiniti pravednik?” Živimo u zemlji gde su temelji mnogih domova uništeni. Šta ćemo raditi? Jedna stvar koju možemo učiniti da bi popravili tu pustoš jeste da opet usmerimo naš pogled na dom. Ne znam kako možemo okrenuti naciju svojim temeljima. Samo probuđenje to može učiniti. Ali u međuvremenu, ja neću prepustiti svoju decu njihovim palim uticajima. Hajde da ponovo tako ljubimo Boga i da tako živimo za Njega, da naša deca to vide i osete na bolji način. Mi roditelji smo jedni od tih uništenih temelja, a postoji nešto što možemo uraditi u vezi toga.

Molitva

Dragi Oče Bože, obraćamo ti se opet u Isusovo ime. Pošalji probuđenje ovoj zemlji pre nego što bude suviše kasno. Otvori naše oči Gospode jer smo bolesni, a to čak ni ne znamo. Pošalji probuđenje Gospode i neka ono počne od nas pojedinačno. Mi smo temelj za sledeću generaciju. Naša deca će biti baš kao mi. Smiluj se i probudi nas u našem otpadništvu. Daj da vidimo rat koji je stvarno tu. Ukloni veo i slomi nas pre nego što bude suviše kasno za ovu sledeću generaciju. U ime Isusa Hrista. Amin.