Zašto nam je Bog dao Bibliju (2)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
Sve je Pismo od Boga dano
i korisno za učenje, karanje, popravljanje, poučavanje u pravdi,
da čovek Božiji bude savršen, za svako dobro delo pripremljen.”
(2.Timotiju 3:16)

Jedino Sveti Duh nas može učiti Božijoj Reči. Isti Sveti Duh koji je učio apostole u prvom veku želi da uči nas u 21.veku. Tako sam ja proučavao Pismo od vremena kada sam bio nanovo rođen u Julu 1959.godine. Nikada nisam išao u Biblijsku školu. Sveti Duh me je učio Božijoj Reči, dok sam mnoge sate provodio proučavajući je. Kada je Isus išao sa dvojicom učenika za Emaus, On im je “otvorio razum da poznaju Pismo”. To je ono što želi da učini i nama dok hodamo sa Njim danas. Ti učenici su shvatili da su im srca gorela dok im je Gospod izlagao Pismo (Luka 24:32). To će se dešavati i našim srcima dok nam Sveti Duh bude otvarao razum da poznamo Pismo danas.

Istine koje Bog otkriva u svojoj Reči nikada nisu dosadne, zato što Isus nikada nije dosadan. Ako hodamo sa našim Gospodom i slušamo Ga, naša srca će goreti u nama – zato što ćemo videti slavu Hristovu u Reči.

U starom zavetu, ljudi su razmišljali o pisanoj Božijoj Reči. Međutim, mi sada razmišljamo o Reči koja je postala telo – o našem Gospodu Isusu Hristu (Jovan 1:14). Sada vidimo slavu Isusovu dok razmišljamo o Pismu (2.Kor.3:18). Čovek koji konstantno gleda tu slavu biće kao drvo usađeno kraj vode i uvek će biti plodonosan. Čak i u starosti će donositi plod (Psalam 1:3, 92:14). To je Božija volja za svakoga od nas.

Izreke 25:2 kažu: “Slava Božija je da sakriva stvar, a caru je slava da stvar istražuje”. Zlato i dijamanti se nalaze na dubini više hiljada metara ispod zemljine površine. Isto je sa Pismom – njegovo bogatstvo se skriva u dubini. Mi smo carevi u Hristu i naša slava je da pronađemo ta skrivena blaga u Božijoj Reči.

Isus je jednom rekao: “Hvalim Te Oče što si ovo sakrio od premudrih i razumnih, a otkrio si bebama.” (Matej 11:25). Ne moramo biti inteligentni da bismo razumeli Pismo, ali moramo biti čisti, ponizni, srca koje veruje, poput novorođenčeta. Ono što određuje da li ćemo razumeti Božiju Reč jeste stanje našeg srca, a ne naša inteligencija.

Božija Reč nam daje obećanja koja treba da verujemo i zapovesti koje treba da poslušamo. Ona ima reči koje će nas ukoriti, ali i reči koje će nas utešiti.

Dokle god ne učinimo Bibliju svojim konačnim autoritetom u svim stvarima koje se tiču naše vere, ljuljaćemo se tamo i ovamo sve dok se sâma naša vera ne izgubi.

Psalmista kaže da je Bog uzdigao svoju Reč iznad sveg svog imena (Psalam 138:2). Zato će svako ko odbacuje, ignoriše ili olako tretira Reč završiti sa neizmernim gubitkom. Sa druge strane, svako ko poštuje Reč otkriće vrata u neizreciva bogatstva.

Ovim rečima kao uvodom želim da započnemo proučavanje Reči Božije.