Postanak (2)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
U početku Bog stvori nebo i zemlju“
(1.Mojsijeva 1:1)

Bog je danas u poslu ponovnog stvaranja uništenog čovečanstva. Nema veze koliko si bezobličan, mračan i prazan. Poglavlje 1 uči da te Bog može ponovo stvoriti. Može te načiniti toliko savršeno da ćeš na kraju savršeno izražavati Njegovu sliku i sâm Bog će moći da potvrdi za tebe: „Veoma dobro“. To je poruka prvog poglavlja Biblije.

Međutim, kako će se to desiti? Ako razumeš kako se to desilo, ista stvar se može desiti i u tvom životu.

Svaki dan Bog je izgovorio svoju reč. Prvog dana je nešto rekao. Drugog dana je nešto rekao. Svakog dana je govorio. To je ono što treba da vidiš u prvom poglavlju Biblije – da je naš Bog živi Bog koji govori. Ako želiš biti promenjen, najpotrebnija stvar je da čuješ da ti Bog govori. „Čovek neće živeti o samom hlebu, nego o svakoj reči koja izlazi iz Božijih usta.“ (Matej 4:4). Tako je Bog isplanirao da čovek živi, i ako ne slušamo svakodnevno Njegov glas nećemo biti promenjeni.

Treba da razvijamo naviku slušanja Boga. Bog govori svakog dana, ali većina vernika Ga ne sluša. Čak i oni koji svakodnevno čitaju Bibliju ne slušaju Boga. Slušanje Boga nije isto što i čitanje Biblije. Možeš čitati Bibliju kao roman ili je proučavati kao hemiju – i nikada ne čuti ono što Bog pokušava reći tvom srcu.

Druga stvar koju vidimo ovde jeste da se Duh Božiji kretao iznad voda (1:2). Nakon što čuješ da Bog govori, moraš dozvoliti Svetom Duhu da deluje nad tobom. Jedino tako možeš biti promenjen. Vidimo da Sveti Duh deluje zajedno sa Božijom Rečju od početka. Jedino Sveti Duh može promeniti čoveka. Bio je to udružen rad Božije Reči i Svetog Duha koji je doneo promenu i lepotu toj haotičnoj zemlji.

Velika potreba u današnjem hrišćanstvu jeste ravnoteža. Mnogi vernici naglašavaju proučavanje Reči Božije, ali ne naglašavaju jednako zavisnost od Svetog Duha. Ako proučavaš Božiju Reč bez da te Sveti Duh osposobi, bićeš suv i mrtav poput kosti. Drugi naglašavaju službu Svetog Duha i zanemaruju Božiju Reč i tako zastranjuju u emocionalizam koga smatraju delovanjem Duha. Poput lokomotiva koje su iskočile iz šina (Božije Reči), oni snažno trube i proizvode mnogo buke, ali su zaglavljeni u blatu i ne napreduju jer ne dozvoljavaju Reči Božijoj da ih vodi.

Dakle, vidimo iz prvog odeljka Pisma da možemo dobiti opomenu i poučenje u pravednosti da bismo bili savršeni.

U 1:4 čitamo da je Bog razdvojio svetlo od tame. To razdvajanje se ponavlja četvrtog dana (1:18). Ovo je veoma važna stvar i zato se ponavlja. Kada je Bog stvorio svetlo, On nije želeo da tamu pomeša sa svetlom i zato ih je razdvojio.

Mnogi ljudi zamišljaju da je svaka podela od đavola, ali ovde čitamo da prva osoba koja je načinila podelu jeste sâm Bog. Svetlo ne može da ima zajedništvo sa tamom. Kada svetlo dođe u naša srca, naredna stvar koju Bog želi da učini u našem životu jeste da nas odvoji od svega što je tama. U 2.Kor.4:6 imamo božanski komentar na stvaranje svetla. Tamo kaže da je to bila ilustracija svetla Evanđelja slave Božije u liku Isusa Hrista koje dolazi u naša srca. Zatim dva poglavlja kasnije, u 2.Kor.6:14-17 govori o neophodnosti da se odvojimo od svake tame. Svet je pun tame i u našim srcima ne sme biti ništa od sveta. Kada se hrišćani ne odvajaju od tame, rezultat je zbrka.

Kada je Bog postavio sunce i mesec na nebu, On je ponovo odvojio svetlo od tame (1:18). U oba slučaja čitamo da je Bog video da je to dobro. Jedino kada si odvojen od svega što je od tame Bog može reći: „Dobro je“, u suprotnom ne! Mnogi koji su primili svetlo nisu se odvojili od tame i zato imaju toliko mnogo problema u svom hrišćanskom životu.