Postanak (1)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
U početku Bog stvori nebo i zemlju“
(1.Mojsijeva 1:1)

Reč „postanak” znači „početak”. U ovoj knjizi čitamo o početku stvaranja, početku čoveka, početku greha u ljudskoj rasi, početku iskupljenja, početku dva toka – religioznosti i duhovnosti, početku Vavilona, početku Jerusalima, i početku lažne i istinske religije.

Pismo počinje rečima “U početku Bog.” Tako mora biti i u našem svakodnevnom životu. Bog mora biti na početku svega u našim životima, ne čovek. U svakoj sferi našeg života – u našim ciljevima i ambicijama, u svemu – Bog mora biti prvi. Gde god Bog pronađe čoveka ili ženu koja ga stavi na prvo mesto u svom životu – u poslu, finansijama i svakodnevnom životu – ne postoji granica šta će Bog učiniti u toj osobi i kroz takvu osobu.

Stvaranje

U poglavlju 1 imamo opis stvaranja. Primetite dve različite reči koje se pojavljuju u ovom poglavlju – „stvorio” i „načinio“. Ove dve reči se razlikuju. Bog je stvorio zemlju (1:1), ali je načinio svod (1:7). Stvorio je čoveka (1:27), ali je načinio zveri zemaljske (1:25). „Načinjeno“ se odnosi na nešto što je postalo od već postojećeg, dok se „stvoreno“ odnosi na nešto što nikada ranije nije postojalo.

U početku Bog je stvorio nebo i zemlju. To se možda desilo pre miliona i miliona godina – ne znamo. Kada je Bog svojom izgovorenom rečju stvorio nebo i zemlju (Jevr.11:3), načinio ih je savršeno. Ništa što Bog stvara nije nesavršeno. Kako je onda zemlja postala prazna, mračna i bezoblična (1:2)? Bog nikada ne stvara nešto prazno, mračno i bezoblično. Ona je postala takva zato što se nešto desilo između stihova 1 i 2.

Anđeo Lucifer je pao i postao đavo. Tako se pojavio greh u univerzumu. To se ovde ne spominje zato što Biblija nije napisana za anđele, nego za čoveka. Iz tog razloga se u prvom poglavlju spominje stvaranje čoveka, a pad Lucifera se spominje mnogo kasnije (Isaija 14 i Jezekilj 28).

Ono što čitamo u ostatku prvog poglavlja jeste ponovno stvaranje te uništene, iskvarene, mračne i prazne zemlje. Kada dođemo do kraja poglavlja, ona ponovo postaje divna zemlja. Sâm Bog je mogao da je pogleda i kaže: „Veoma je dobro.“

Poglavlje 1 ima poruku za sve nas. Sotona je takođe došao među ljude i učinio ih upravo onakvim kako piše u stihu 2 – praznim, mračnim i bezobličnim. Izgubili smo Božije obličje. Bog nije stvorio Adama tako. Adam je stvoren kao savršen, ali đavo je došao i uništio čoveka, a Bog je počeo da ga nanovo stvara.

Bog je i danas u poslu ponovnog stvaranja uništenog čovečanstva. Nema veze koliko si bezobličan, mračan i prazan. Poglavlje 1 uči da te Bog može ponovo stvoriti. Može te načiniti toliko savršeno da ćeš na kraju savršeno izražavati Njegovu sliku i sâm Bog će moći da potvrdi za tebe: „Veoma dobro“. To je poruka prvog poglavlja Biblije.