Dva čoveka koja su hodala sa Bogom (2)

Zac Poonen
(Preveo Milenko Isakov)
“Noje je bio čovek pravedan,
besprekoran među ljudima svoga naraštaja,
i živeo je čineći ono što je po Božijoj volji.“
(1.Mojsijeva 6:9)

Bog je rekao Noju da sagradi barku i Noje je odmah počeo da je gradi. On nije pitao Boga ko će finansirati tu barku. Da je pitao, Bog bi mu odgovorio: „Ti treba da platiš, naravno.“

Da li si nekada čuo da Bog kaže da za Njegovo delo moraš da snosiš troškove iz svog džepa? Mnogi hrišćanski radnici osećaju da neko drugi treba da ih plaća za Božije delo koje rade! Međutim, Noje nije tako mislio. On je zarađivao za sebe i svoju porodicu i služio Gospodu. Trebao je da radi prekovremeno da bi zaradio novac koji mu je bio potreban za gradnju barke, ali on je to činio radosno. Bogu su i danas potrebni takvi ljudi. Ako će, kao što je Isus rekao, poslednji dani biti zli kao u Nojevo vreme, onda Bog treba mnogo „Noja“ u poslednjim danima – ljude koji poput apostola Pavla zarađuju za sebe i služe Gospodu.

Mora da su ljudi pitali Noja kako će životinje ući u barku. Noje je znao da je to Božiji posao, a ne njegov, i Bog je natprirodno doveo životinje u barku. Noje je radio samo svoj deo posla – gradio je barku. On je prepustio Bogu ostale stvari. Mi takođe treba da činimo samo ono što nam Bog kaže da činimo. Možemo prepustiti Bogu sve ostale nemoguće stvari.

Na kraju čitamo da je Bog zatvorio vrata (7:16). Bog je bio taj koji je zatvorio vrata barke, a ne Noje. Bog će takođe jednog dana zatvoriti vrata spasenja kada se navrši vreme za ulazak u Božije carstvo.

Barka je ilustracija Hrista i Njegovog tela, crkve. Sigurno je bilo neudobno živeti u barci, baš kao što može biti u crkvi! U crkvi treba da se uklapamo sa ljudima koji su drugačiji od nas, a mnogi od njih nam stvaraju poteškoće s vremena na vreme. Međutim, čak i ako je barka bila neudobna, ona je bila jedino bezbedno mesto na zemlji u to vreme. Tako je isto danas sa crkvom. Srećan sam što mogu biti u crkvi, iako u njoj ima teških ljudi. Nadam se da si i ti srećan. Iz tog razloga pozivamo ljude da nam se pridruže.

Kada se voda potopa konačno povlačila, Noje je pustio iz barke gavrana i goluba. To je ilustracija tela i duha. Gavran se nikada nije vratio. Našao je mrtva tela ljudi i životinja i radovao se gozbi koja mu je bila priređena. Slično tome, oni koji žive po telu doživljavaju ovaj svet kao vrlo lepo mesto za uživanje. Međutim, golub se vratio vrlo brzo, a tako je isto sa onima koji žive po Duhu. Oni se nikada ne osećaju „kod kuće“ u svetu i uvek čeznu da budu u zajedništvu sa Božijim narodom u crkvi.

Nakon što je Noje izašao iz barke, prva stvar koju je učinio bila je da sagradi oltar Gospodu na kojem je prineo zahvalnu žrtvu (8:20). Stavljanje Boga na prvo mesto i prinošenje našeg obožavanja i zahvalnosti Njemu jeste dobar primer koji treba uvek da sledimo.

Međutim, Noje nije bio savršen čovek. Jednog dana se opio i ležao je go u svom šatoru. Njegov sin Ham ga je video i objavio je to svojoj braći. Pošto je Ham na taj način obeščastio svog oca, na njega je došlo prokletstvo. Sim i Jafet su prišli ocu okrenuti na suprotnu stranu i pokrili njegovu golotonju, i zato su bili blagosloveni. Ovde postoji važna poruka za nas. Ovo je prvo mesto u Pismu gde čitamo da je Bog kaznio sina i njegovo potomstvo pošto je obeščastio svog oca. Pred Bogom je veoma ozbiljna stvar kada ne poštujemo autoritet. Kada tražiš slabost u svom ocu ili Božijem čoveku, nemoj razotkrivati njegovu golotinju drugima, kao što je to učinio Ham, osim ako želiš i da na tebe dođe prokletstvo. Budi poput Sima i Jafeta i pokrij to. „Ljubav pokriva mnoštvo greha.“ (1.Pet.4:8, Priče 10:12). Noje je blagoslovio Sima i Jafeta blagoslovom zajedništva rekavši: „Neka Bog raširi Jafeta i neka živi u šatorima Simovim“ (9:27). Mi takođe moramo graditi zajedništvo sa onima koji žive zajedno i pokrivati grehe jedni drugih. Jedino takvi vernici mogu graditi crkvu Isusa Hrista.