ČETVRTA LEKCIJA

„Ovako se molite“

Ili, Model molitve.

“Ovako dakle molite se: Oče naš koji si u nebu.” – Matej 6:9

Svaki učitelj zna silu primera. On ne kaže samo detetu šta da radi i kako da radi, nego mu pokazuje u životu kako to stvarno treba da se uradi. Spuštajući se na nivo naše slabosti, naš nebeski Učitelj nam je dao same reči kojima treba se približavamo našem nebeskom Ocu. U njima imamo oblik molitve koji bi trebao uvek da udiše svežinu i puninu Večnog Života. Toliko je jednostavna da i dete može da razume, a toliko nebesko bogata da uključuje sve ono što Bog može da nam podari. Ovaj oblik molitve postaje model i nadahnuće za sve ostale molitve, a uvek se ipak vraćamo njoj kao najdubljem izražaju duše pred našim Bogom.

“Oče naš koji si u nebu!” Da bismo ispravno cenili ovu reč divljenja, ja moram da se setim da se niko od svetih Božijih ljudi u Bibliji nije usuđivao da se obrati Bogu kao svome Ocu. Ovaj izraz nas stavlja u centar divnog otkrivenja koje je Sin doneo da učini Svog Oca našim Ocem. To objedinjuje tajnu otkupljenja  Hristos nas oslobađa od prokletstva da bismo mi mogli postati deca Božija. Misteriju obnovljenja – Sveti Duh nam u novom rođenju daje novi život. I misteriju vere – kroz veru je otkupljenje postignuto i razumeno, i reči su date na usne učenicima da ih pripreme za blagosloveno dolazeće iskustvo. Ove reči su ključ za celu molitvu, za sve molitve. Potrebno je vreme, potreban je ceo život da bi se ove reči naučile, i trebaće nam cela večnost da bi se ove reči razumele. Poznavanje Božije Očinske ljubavi je prva i najjednostavnija, ali takođe i poslednja i najveća lekcija u školi molitve. Molitva počinje u ličnom odnosu sa živim Bogom, i ličnom svesnom zajedništvu ljubavi sa Njim. U pravom poznanju Božijeg Očinstva otkrivenog Duhom Svetim, sila molitva će naći svoj koren i rastiće. U Njegovoj beskonačnoj nežnosti i sažaljivosti, i strpljenju beskonačnog Oca, u Njegovoj spremnosti punoj ljubavi da nas čuje i da nam pomogne, život molitve nalazi svoju radost. O, neka sad odvojimo vreme dok bi Duh Sveti učinio da ove reči postanu Duh i istina, da ispune naše srce i naš život: “Oče naš koji si na nebesima.” Tada smo zaista ušli iza zavese u to tajno mesto prevladavajuće molitve.

“Da se sveti ime Tvoje.” Postoji nešto što nas ovde odmah iznenadi. Dok u molitvi obično prvo prinesemo Bogu svoje potrebe, a tek onda razmišljamo o onome što priprada Bogu i Njegovim interesima, Gospod ovde zamenjuje taj redosled. Prvo Tvoje ime, Tvoje carstvo, Tvoja volja, a onda daj nam, oprosti nam, vodi nas, izbavi nas. Ova lekcija je od veće važnosti nego što mi mislimo. U pravom obožavanju Otac mora biti prvi i On mora biti sve. Što pre zaboravim na sebe i želim da ON bude proslavljen, bogatiji će biti blagoslov koji će mi molitva doneti. Niko nikada ne gubi time što nešto žrtvuje za Oca.

Ovo mora uticati na sve naše molitve. Postoje dve vrste molitve: lična i zastupnička. Ova druga obično okupira manji deo našeg vremena i energije. Ovo ne bi trebalo da bude tako. Hrist je otvorio školu molitve da kroz molitvu i veru posebno vežba zastupnike za veliki rad izmoljavanja blagoslova Njegovog posla i ljubavi za svet oko nas. Ne može biti nekog dubokog napretka u molitvi ukoliko ovo ne postane naš cilj. Malo dete može da traži od svog oca samo ono što njemu treba. Ali uskoro nauči da kaže, “daj nešto i za moju sestru.” Odrastao sin koji živi samo za interese svoga oca i koji uzima kontrolu nad očevim poslom počinje da traži veće stvari i da dobija ono što traži. Isus bi želeo da nas vežba blagoslovenom životu posvećenosti i službi gde naši interesi postaju drugorazredni u poređenju sa Imenom, Carstvom i Voljom Oca. Hajde da živimo za ovo i hajde da u svakom delu obožavanja, “Oče naš!” u istom dahu sledi i Tvoje Ime, Tvoje Carstvo, Tvoja Volja. Za ovim se uzdižemo i težimo.

Da se sveti Ime Tvoje.” Koje ime? Ovo novo ime Otac. Cetralna reč starog zaveta je Sveti. Ime Otac je centralna reč za novi zavet. U ovom imenu Ljubavi, sva svetost i slava Božija trebaju da budu otkriveni. I kako da se ovo ime sveti? To će učiniti sam Bog: “Ja ću osvetiti Moje veliko ime koje ste vi oskrvnili.” (Jezekilj 36:23) Naša molitva mora biti da u nama i u svoj Božijoj deci koja su na svetu Bog otkrije svoju svetost, božansku silu i skrivenu slavu Očevog imena. Duh Oca je Sveti Duh: samo onda kada se mi predamo da nas On vodi, Njegovo ime će da se sveti u našim molitvama i u našim životima. Hajde da naučimo da se molimo: “Oče naš, neka se sveti ime Tvoje.”

“Neka dođe Tvoje carstvo.” Otac je Kralj i On ima carstvo. Sin i naslednik kralja nema nikakvu veću ambiciju od slave očevog carstva. U vreme rata ili opasnosti, ovo postaje Njegova žudnja; on ne može da razmišlja ni o čemu drugom. Deca nebeskog Oca su na neprijateljevoj teritoriji gde carstvo, koje je u nebu, još nije potpuno manifestovano. Šta može biti prirodnije od toga, da kada nauče da svete Očevo ime, čeznu i vape sa dubokim oduševljenjem, “neka dođe carstvo Tvoje.” Dolazak carstva je jedan veliki događaj od koga zavisi otkrivanje Očeve slave, blagoslovenost Njegove dece i spasenje sveta. Dolazak carstva čeka i na naše molitve. Zar se nećemo pridružiti ovom vapaju otkupljenih: “Neka dođe carstvo Tvoje”? Hajde da naučimo to u Isusovoj školi.

“Da bude volja Tvoja, na zemlji, kao što je na nebu.” Ovaj zahtev se previše često primenjuje samo na stradanje volje Božije. U nebu se Božija volja izvršava i Gospodar uči decu da traže da Njegova volja može biti ispunjena na zemlji kao što je na nebu: u duhu obožavajuće pokornosti i spremne poslušnosti. Pošto je volja Božija slava neba, činjenje Njegove volje je blagoslovenost neba. Kako se Božija volja izvršava, carstvo nebesko dolazi u srce. I kad god je vera prihvatila Očevu ljubav, poslušnost prihvata Očevu volju. Pokornost i molitva za život nebeske poslušnosti je duh detinjske molitve.

“Hleb naš potrebni daj nam svaki dan.” Kada se dete prvo pokorilo Ocu u brizi za Njegovo Ime, Njegovo Carstvo i Njegovu Volju, ono sada ima punu slobodu da traži svoj svakodnevni hleb. Gospodar se brine za hranu svojih sluga, a general za svoje vojnike, a otac za svoje dete. I zar se neće Otac u nebu brinuti za dete koje se u molitvi potpuno predalo Njegovim interesima? Možemo sa punim pouzdanjem reći: Oče, ja živim za Tvoju čast i Tvoj posao; ja znam da se Ti brineš za mene. Posvećenost Bogu i Njegovoj volji daje nam divnu slobodu u molitvi za privremene stvari: naš ceo zemaljski život je predan u Očevu ljubaznu brigu.

“Oprosti nam dugove naše kao što mi opraštamo našim dužnicima.” Kao što je hleb osnovna potreba tela, tako je i oproštenje za dušu. I Božije snabdevanje za jedno je jednako sigurno kao i za drugo. Mi smo deca, ali u isto vreme i grešnici. Naše pravo pristupanja Očevoj prisutnosti dugujemo dragocenoj krvi i oproštenju koje je ona za nas zaradila. Trebamo se čuvati da naša molitva za oproštenje ne postane samo formalnost, jer samo ono što je zaista ispoveđeno jeste zaista oprošteno. Zato neka u veri prihvatimo oproštenje kako je obećano: kao duhovnu realnost i stvarnu razmenu između Boga i nas, to je ulazak u svu Očevu ljubav i sve privilegije dece. Takvo oproštenje, kao živo iskustvo, je nemoguće bez duha opraštanja drugima: kao što je naše oproštenje od Boga usmereno ka nebu, tako je naše praštanje drugima usmereno ka Božijoj deci. U svakoj molitvi Ocu moram biti u stanju reći da ne znam za nikoga prema kome nemam iskrenu ljubav.

“Ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zloga.” Naš svakodnevni hleb, oproštenje greha i da budemo sačuvani od sveg greha i od sile zloga, u ove tri molbe sve naše lične potrebe su obuhvaćene. Molitva za hleb i oproštaj mora biti udružena sa predanjem da u svemu živimo u svetoj poslušnosti Očevoj volji, i molitvom vere da u svemu budemo sačuvani silom Duha koji obitava u nama, od sile zloga.

Deco Božija! Ovako bi Isus želeo da se mi molimo Ocu koji je u nebu. O neka bi Njegovo Ime i Carstvo i Volja imale prvo mesto u našoj ljubavi; Njegova ljubav koja snabdeva, oprašta i čuva biće naš siguran udeo. Tako će nas ova molitva voditi u pravi život deteta. Otac postaje sve detetu, Otac čini sve detetu. Razumećemo kako su Otac i dete, Tvoje i naše, ustvari jedno, i kako će srce koje počinje svoju molitvu sa Bogom-posvećenim TVOJE, imati silu vere da traži SVOJE. Takva molitva će, zaista, biti zajedništvo i razmena ljubavi i uvek će nas vraćati u pouzdanje i obožavanje Njega koji nije samo početak, nego i kraj: “JER TVOJE JE CARSTVO, I SILA I SLAVA, ZAUVEK, AMIN.” Sine Oca, uči nas da se molimo, “OČE NAŠ”.

GOSPODE, NAUČI NAS DA SE MOLIMO“

Molitva

O Ti koji si jedinorodni Sin, uči nas, molimo te, da se molimo ‘OČE NAŠ.’ Mi ti zahvaljujemo, Gospode, za ove žive blagoslovene Reči koje si nam dao. Mi ti zahvaljujemo za milione koji su u njima naučili da poznaju i obožavaju Oca, i za ono što su one bile nama. Gospode! Nama se čini da nam trebaju dani i nedelje u Tvojoj školi za svaku pojedinačnu molbu; toliko su duboke i pune. Ali mi iščekujemo da nas Ti povedeš dublje u njihovo značenje: učini to, molimo te, radi Tvog imena; Tvoje ime je Sin Oca.

Gospode! Ti si jednom rekao: ‘Niko ne poznaje Oca osim Sina, i kome Sin želi pokazati.’ I opet: ‘Ja sam objavio njima Tvoje ime, i objaviću ga, da bi ljubav kojim si Ti voleo mene u njima bila.’ Gospode Isuse! Otkri nam Oca. Neka bi Njegovo ime, Njegova beskonačna Očinska ljubav, ljubav kojom je On voleo Tebe, u skladu sa Tvojom molitvom, BILA U NAMA. Tada ćemo moći ispravno reći, ‘OČE NAŠ!’ Tada ćemo razumeti Tvoje učenje i prvi spontani uzdisaj našeg srca biće: ‘Oče naš, Tvoje Ime, Tvoje Carstvo, Tvoja Volja.’ I tada ćemo doneti sve svoje potrebe, svoje grehe, svoja iskušenja Njemu, sa pouzdanjem da će se ljubav takvog Oca pobrinuti za sve.

Blagosloveni Gospode! Mi smo Tvoji učenici, mi se pouzdajemo u Tebe; uči nas zaista da se molimo, ‘OČE NAŠ.’ Amin.