03.Februar – On dobrovoljno daje

H.C.Spurgeon

“Koji, dakle, svog sina ne poštede, nego ga predade za sve nas, kako, dakle, da nam s Njim sve ne daruje?”

(Rimljanima 8:32)

Ovde imamo i više od jednog obećanja. Tu je jedna gomila obećanja: gomila rubina, smaragda, dijamanta i jedan zlatni dragulj. Odgovor i pitanje našeg teksta uvek će biti u stanju da nas ohrabri. Šta bi mogao Bog da odbije, nakon što je dao Gospoda Isusa, Svog dragocenog sina? Ako nam je potrebno bilo šta na nebu ili na zemlji, On će nam dati; jer da je postojalo neko ograničenje u darovima Njegove ljubavi, On bi poštedeo Svog Sina.

Šta nam je danas potrebno? Treba samo to da tražimo. Možemo to činiti sa staranjem, ali bez pritiska da dobijemo iz Njegove ruke neki dar koji je protiv Njegove volje. On nam je dao svog Sina po Njegovoj slobodnoj volji. Ko bi od nas imao hrabrosti da traži čak Njegovog Sina? Bila bi prevelika hrabrost sa naše strane. Ali, On je dao svog jedinorodnog Sina, i zbog ove žrtve zar ne možeš, o dušo moja, da imaš poverenje u tvog nebeskog Oca i da veruješ da će ti sa Njim dati sve? Tvoja slaba molitva ne bi imala nikakvu silu ako se Njegova ljubav ne bi izlila iz Njegovog srca da bi te preplavila – kao jedan prepunjen potok koji se razliva preko obale, preko svih tvojih potreba.