Strah Božiji

Milenko Isakov

Ako sam ja Otac, gde je čast koja mi pripada? Ako sam gospodar, gde je strah od mene? kaže Gospoda nad vojskama…”
(Malahija 1:6)

Živimo u vremenu kada jednostavno nestaje to poštovanje među ljudima, na primer, poštovanje za starije ljude, kao i istinsko poštovanje za Boga. U životima mnogih vernika nema istinskog straha Božijeg! Danas se mnogo govori o tome da Bog želi da nam bude blizak, da budemo Njegovi prijatelji. To je apsolutno tačno. Gospod Isus je rekao svojim učenicima da ih više ne naziva slugama, nego prijateljima (Jovan 15:15). Isus želi da budemo bliski sa Njim. On je došao da nam objavi da je Bog dobar nebeski Otac sa kojim možemo biti prisni i koga možemo doživljavati kao stvarnog Oca ljubavi, kao onoga koji se brine za nas, kao onoga koji je pun milosti, dobrote, saosećanja i nežnosti.

Međutim, kada želimo da tumačimo reč Božiju, velika je opasnost da to radimo neuravnoteženo, naglašavajući samo jedan ugao istine, a zanemarujući druge uglove. Takođe, možemo često citirati ‘omiljene’ stihove zanemarujući mnoge druge delove Pisma koji govore o istoj stvari. Tema koji počinjemo da razgledamo je veoma zastupljena u Svetom Pismu i postoji mnogo stihova koji govore o strahu Božijem. Upravo iz tog razloga sam naglasio da je velika opasnost propovedati Reč Božiju neizbalansirano. Moramo se jednostavno staviti pod vođstvo i rad Svetog Duha, jer samo On može otkriti istinu i uveriti nas u istinu!

Prvo pitanje koje nam se nameće jeste da li Bog želi da živimo u strahu ili ne. Postoje desetine biblijskih citata koji govore o strahu Božijem. U 2.Tim.1:7 piše da nam Bog nije dao duha straha, nego duha sile, ljubavi i čistote! Isus je mnogo govorio svojim učenicima da se ne boje, da se ne plaše i ne uznemiravaju. Rimlj.8:15 kaže da nismo primili duha ropstva opet da se bojimo, nego smo primili duha posinaštva kojim vičemo: „Ava Oče!“ Sa druge strane, Petar kaže u svojoj poslanici: „Boga se bojte!“ Takođe, apostol Pavle savetuje roditelje da gaje svoju decu u nauci i strahu Gospodnjem!

Dakle, da li Bog želi da imamo strah od Njega, ili ne? Ovo pitanje je zaista nezgodno, jer mnogo zavisi od toga kako razumevamo reč ‘strah’ i kakva je naša imaginacija Boga. Ako doživljavaš Boga kao policajca koji jedva čeka da te uhvati u nekom grehu da bi te kaznio onda je za tebe strah od Njega nešto zaista grozno! Međutim, ako Boga doživljavaš kao Oca koji te voli i znaš da je Njegov plan za tvoj život najbolji, onda si svestan da Mu kao svom Stvoritelju duguješ duboko poštovanje i strah! U tom slučaju ne doživljavaš Isusa samo kao svog bliskog drugara koga možeš da potapšeš po ramenu, nego gajiš istinsko strahopoštovanje u srcu prema Bogu, i spreman si, poput Jovana, da padneš kao mrtav pred Njim! (Otkr.1:17) Svestan si da je On Tvorac, a ti samo stvorenje. Svestan si da On nije tu da bi tebi služio, nego je tvoja privilegija što možeš služiti takvom Bogu!

Naravno, Bog nama služi. On sve čini za nas i sve je od Njega! Međutim, ako uvek naglašavamo Božiju stranu, tada će oni koji nas slušaju sticati dojam da ništa ne zavisi od čoveka, a to je upravo suprotno od onoga što gotovo kompletan novi zavet govori! Bog želi saradnju sa nama. Apostoli su pozivali ljude na pokajanje i dela. Pozivali su ljude na aktivno traženje Boga. Ako nismo spremni da tražimo Boga, stvari koje su na slavu Bogu neće se dešavati automatski.

Psalam 111:10 kaže da je strah Gospodnji početak mudrosti. Mislim da svi želimo da budemo mudri. Nisam upoznao čoveka koji svedoči da želi da bude glupav. Svi želimo da budemo mudri, a Reč kaže da je strah Gospodnji početak mudrosti. Ovde se ne radi o tom nezdravom strahu koji sam pomenuo, nego o zdravom strahopoštovanju prema Bogu. Bog je milijaradama puta veći, svetiji, čistiji i slavniji od tebe, a ti Mu pripadaš zato što te je toliko voleo da je dao svog Sina za tebe. Na taj način razmišljam kada govorim o strahu Božijem, a jednu stvar želim posebno da naglasim. Strah Božiji nije nešto što se dešava u našem životu automatski.

Imati strah Božiji u životu je stvar našeg ličnog izbora! Mi biramo ili odbacujemo strah Božiji na svakodnevnoj osnovi. U Pričama 1:29 Solomun kaže da pošto ljudi nisu izabrali da se boje Gospoda neće dobiti mudrost kada je budu zvali i neće naći mudrost kada je budu tražili. Dakle, oni su mogli, ali nisu izabrali da se boje Gospoda!

To je i danas naš svakodnevni izbor. Hoćeš li izabrati da se bojiš Gospoda samo kada si u krugu vernika, pa da ne bi pokvario svoj ugled, ponašaćeš se u skladu sa očekivanjima? Hoćeš li izabrati strah Božiji i kada si sâm, u svom privatnom životu i kada te niko ne posmatra osim Boga? Hoćeš li svakodnevno živeti sa svesnošću da Bogu, kao svom gospodaru duguješ strahopoštovanje?

Nastavićemo na ovu temu sledeće sedmice.