Sećati se Gospoda Isusa

Milenko Isakov
„I starešina nad peharnicima ne opomenu se Josifa,
nego ga zaboravi”
(1. Mojsijeva 40:23)

Poznat nam događaj kada je Josif dospeo u zatvor, ne svojom krivicom. Tamo je sreo dve faraonove sluge, starešinu nad pekarima i starešinu nad peharnicima. Gospod je pokazao Josifu njihovu budućnost, te je on prorokovao starešini nad pekarima da će kroz tri dana biti obešen, a starešini nad peharnicima da će biti vraćen na svoju poziciju u Faraonovom carstvu. To se doslovno obistinilo. Međutim, pre nego što se to desilo, Josif je rekao starešini nad peharnicima sledeće reči: “Ali nemoj zaboraviti mene kada budeš u dobru, učini milost i pomeni za mene Faraonu, i izvadi me iz ove kuće.” Međutim, peharnik je zaboravio Josifa.

Ne mislim da ovaj događaj možemo doslovno shvatati kao duhovnu ilustraciju, ali želim da vam pokažem šta mi je Gospod pokazao dok sam razmišljao o tome. Svi smo mi bili zatvoru, poput peharnika. Bog je poslao “Josifa” koji nam je objavio poruku nade da možemo biti slobodni i da ne moramo zauvek ostati u našem zatvoru. On nam je objavio poruku da možemo doći u poziciju da točimo vino vrhovnom vladaru carstva. On nam je objavio: “Iako si u zatvoru, uskoro ćeš moći da veseliš srce najviše osobe carstva!”

To je upravo ono što je Gospod Isus došao da uradi za nas. On je došao da nas oslobodi od našeg zatvora osude i gnjeva Božijeg, našeg zatvora izgubljenosti i grešnosti. Došao je da nam objavi poruku radosne vesti, Evanđelje, da propoveda zarobljenima da će biti otpušteni (Luka 4:18), i da možemo “točiti vino Bogu”, odnosno da radujemo Njega našim životom. To je zaista predivna vest Evanđelja koju je Gospod Isus objavio.

Međutim, setimo se ovoga: kao što je Josif morao da bude u zatvoru, ne svojom krivicom, da bi bio u poziciji da objavi tu vest Faraonovim slugama, Gospod Isus je takođe morao da dođe u naš zatvor. Iako je bio Onaj koji je od večnih vremena veselio Božije srce, morao je da dođe da iskusi gorku poziciju našeg zatvora i sve što ta pozicija podrazumeva, da bi mogao da nam objavi tu poruku. Dakle, Isus je morao da zauzme naše mesto, da bismo bi mogli da zauzmemo Njegovo mesto, kao “peharnici” koji proslavljaju i obožavaju Boga i vesele Njegovo srce!

Nije li predivna činjenica da na nebu biva velika radost za jednog grešnika koji se kaje? (Luka 15:10). Dragi prijatelju, ne moraš ostati u zatvoru osude i krivice zbog svojih greha! Možeš postati “peharnik”! Prihvati poruku Božijeg Poslanika, Mesije, pokaj se od svojih greha i veruj u Gospoda Isusa Hrista!

Ne zaboravimo Hrista Isusa! Obed večere Gospodnje je zapovest našeg Spasitelja da se sećamo i opominjemo Njegove smrti i cene koja je morala biti plaćena da bismo bili prihvaćeni u Božiju porodicu. Kada je Isus ustanovio obed večere Gospodnje, On je prelomivši hleb razdelio svojim učenicima sa rečima: “Ovo je telo moje koje se daje za vas; ovo činite za moj spomen” (Luka 22:19). Drugim rečima: “Ovo činite meni za uspomenu, da biste se sećali Mene.”

Ne zaboravimo Hrista! Sećajmo se da je On osiromašio da bi mi postali bogati. On je poneo naše bolesti, da bi mi bili isceljeni. On je bio uhvaćen i osuđen, da bi mi bili oslobođeni i pomilovani! On je bio izložen neviđenoj sramoti i preziru, da bi mi mogli postati sudeonici Njegove slave. On je bio krunisan trnovnim vencem, da bi mi mogli biti krunisani vencem života. On je bio svučen u donji veš, da bi mi mogli biti obučeni u Njegove haljine pravednosti. On je bio proklet, da bi mi mogli biti blagosloveni. On je bio metnut među zločince da bi mi mogli biti postavljeni među svim svetima na nebesima. On je bio učinjen grehom, da bi mi postali pravednici. On je bio odbačen od Boga, da bi mi mogli biti prihvaćeni! On je umro našom smrću, da bi mi mogli živeti Njegovim životom!

Hvala Ti Hriste! Ti si nam život dao! Amin.