Proročka reč (1)

Milenko Isakov
„I imamo najpouzdaniju proročku reč, i dobro činite što pazite na nju,
kao na videlo koje svetli u tamnom mestu,
dokle dan ne osvane i danica se ne rodi u srcima vašim.”
(2.Petrova 1:19)

Proročka reč o kojoj ovde Petar govori odnosi se na reči svih starozavetnih proroka koje je Bog slao da objavljuju Njegovu Reč. Oni su proricali o dolasku Gospoda Isusa Hrista i o izbavljenju koje će On doneti svojim delom otkupljenja. U prvoj poslanici Petar govori da spasenje koje mi, novozavetni vernici, danas posedujemo u Hristu jeste nešto što su starozavetni vernici tražili i ispitivali (1:10,11). Oni su unapred proricali o blagodati u kojoj se mi danas nalazimo i govorili su o Hristovim mukama i slavi koja će nakon toga doći. Sâm Gospod Isus je jednom prilikom rekao svojim učenicima da su mnogi želeli da vide i čuju to što oni gledaju i slušaju, ali nisu videli i čuli (Mat.13:17). Ti ‘mnogi’ odnosi se na starozavetne proroke i pravednike kojima je Bog pokazao da će doći Mesija, Izbavitelj. Oni su celim srcem želeli da Ga dočekaju, vide i čuju.

U poslanici Jevrejima jasno kaže da je Bog nekada objavljivao svoju Reč preko proroka, a da nama danas govori preko svog Sina (Jevr.1:1). Gospod Isus je bio najveći prorok koga je svet vidio. On je u svemu savršeno zadovoljio nebeskog Oca i završio je posao na koji Ga je Bog poslao. Gospod Isus Hrist je potpuno otkrivenje i kompletna poruka od Boga čovečanstvu! Postojali su i postoje mnogi takozvani ili samoprozvani proroci nakon Hrista koji govore ili misle da je potrebno njihovo dodatno otkrivenje ili upotpunjenje onoga što su Gospod Isus i Njegovi apostoli učili i propovedali.

Da li to znači da u novozavetnom dobu ne postoje proroci i proročka služba? Naravno da ne znači. Apostol Pavle spominje u Ef.4:11 da je Gospod Isus dao između ostalih proroke da bi se sveti pripremili za delo službe, na zidanje Hristovog tela. Takođe, u 1.Kor.12:28 piše da je Bog u novozavetnoj crkvi postavio ljude koji imaju dar prorokovanja. Pišući dalje Korinćanima, apostol Pavle savetuje vernike da se drže ljubavi i da se staraju za duhovne darove i to posebno za dar prorokovanja.

Prorokovanje je jedan od najneophodnijih darova za novozavetnu Crkvu. Ono se ne odnosi prvenstveno na predskazivanje budućnosti kao što je to bilo redovno u starom zavetu, iako postoje bar dva takva slučaja (Agav koji je predskazao veliku glad i Pavlovo svezivanje u Jerusalimu – Dela 11:28 i Dela 21:10,11). Mnogi žele spektakularne darove, poput dara isceljivanja ili govorenja u jezicima, ali Pavle piše vernima u Korintu da je potrebno da budu bogati onim darovima koji će poslužiti za popravljanje Crkve (1.Kor.14:12). Prorokovanje je dar kojim se Crkva popravlja. Dakle, bez proročke reči Crkva neće imati neophodne korekcije, jasnu poruku od Boga i neće ići u pravcu u kojem Bog želi da ide.

Sledeće sedmice pogledaćemo koja je svrha proročke reči, zašto je potrebna današnjoj Crkvi i na koje sve načine vernici mogu da se odnose prema njoj. Gospod nas poziva da budemo bogati darovima koji će poslužiti Crkvi! Amin.