Ne klonuti duhom

Milenko Isakov
Razmišljajte o Njemu (Isusu)
koji je podneo toliko suprotstavljanje grešnika,
da ne malakšete i ne klonete duhom.“
(Jevrejima 12:3 – SSP)

Hrišćanski život je upoređen sa trkom u Bibliji. U 1.Kor.9 Pavle opisuje trkače koji se uzdržavaju od svega da bi osvojili neku prolaznu nagradu. Takmičar koji želi da pobeđuje potpuno je posvetio i uskladio svoj život tom cilju. On se hrani posebnom hranom, održava svoje telo u dobroj kondiciji, ne želi da priušti sebi nešto što bi ga izbacilo iz takmičarske forme ili da “olakša” sebi život određenim stvarima koje bi ga učinile nespremnim za sledeću trku. Najgluplja stvar koju trkač može učiniti jeste da učestvuje u trci sa teškim prtljagom na svojim leđima. Koliko god se dobro pripremio za trku, on neće imati nikakvu šansu da pobedi jer ima teret na leđima. Opterećen je.

Ovo je vrlo dobra ilustracija mnogih hrišćana. Pisac Jevrejima poslanice kaže da odbacimo svaki teret koji nas usporava i greh koji nas lako zapliće, te da istrajno trčimo trku koja nam predstoji. Kao što profesionalni trkači ne žele da imaju višak hrane u organizmu koji bi ih usporio u trci, tako i mi treba da odstranimo sve što ometa naš napredak u hrišćanskoj trci. Sve što predstavlja prepreku u našem trudu da dobijemo venac života jeste to breme ili teret koji nas usporava. To nije za svakoga ista konkretna stvar. Sve što vezuje tvoje srce i osećanja za zemaljske stvari i što te odvaja od potrage za nebeskim stvarima jeste tvoje breme. To može biti protraćeno vreme na internetu, čitanje kojekakvih nekorisnih časopisa ili knjiga, gledanje takozvanih bezazlenih filmova itd. Ako više vremena provodiš gledajući neki sport nego što tražiš Boga, to je definitivno tvoje breme koje te usporava u hrišćanskoj trci.

Takođe, postoji greh koji nas lako zapliće i koji treba da odbacimo. Mi smo stalno izloženi grehu u svetu u kome živimo. Isto tako, vrlo smo skloni grehu zbog navika našeg starog života i okolnosti. Ovo je najvažniji podsticaj, jer kada čovek voli neki greh i kada taj greh ostaje nepotčinjen, to ga ometa u njegovoj hrišćanskoj trci, oduzima mu motiv za trčanje i izlaže ga velikom obeshrabrenju.

Naše breme i greh su često uzrok našeg umora, malaksalosti i klonulosti. Više puta sam usled razočaranosti zbog mog poražavajućeg duhovnog stanja toliko klonuo da sam pomišljao da ostavim službu propovedanja, ali Bog me je uvek obnovio i osposobio da nastavim. Naš krst takođe ponekad može da nam postane toliko težak da počnemo da malakšemo i klonemo. Zato dalje kaže da treba da uperimo svoj pogled u Isusa koji je začetnik i svršitelj naše vere (stih 2). Ovde jasno vidimo da Isus inicira (započinje) i usavršava našu veru. Vera je poklon od Boga. “Blagodaću ste spašeni kroz veru, i to nije od vas, dar je Božiji” (Ef.2:8). Prema tome, naša vera nije nešto što treba da nas čini ponosnima, već naprotiv poniznima i zahvalnima Bogu što nas je izabrao da budemo Njegovi.

Dakle, treba da gledamo na Isusa. Treba često da razmišljamo o Njemu. Recept koji Biblija propisuje protiv klonulosti jeste da razmišljamo o Isusu Hristu! Naredni put ćemo videti šta znači razmišljati o Hristu i kako ono donosi novu snagu u životu i oslobođenje od klonulosti duha!

Gospode, ti znaš za našu sklonost ka umoru i klonulosti. Hvala Ti što želiš da kao Tvoj narod odišemo radošću i snagom koja potiče od Tebe! Otvaramo svoja srca Tebi da bismo primili snagu za buduće izazove života! Amin!