Živeti u ljubavi

Milenko Isakov
„I živite u ljubavi, kao što je i Hristos ljubio nas,
i predade sebe za nas u prilog i žrtvu Bogu na slatki miris”
(Efescima 5:2)

U prošloj poruci smo videli koja je glavna motivacija za služenje Bogu. Razmišljali smo o rečima apostola Jovana koji je rekao da mi volimo Boga zato što je On prvi voleo nas. Niko neće istinski voleti Boga pre nego što uvidi koliko Bog Njega voli. Niko se neće istinski posvetiti Bogu dok ne vidi koliko se Bog posvetio nama. Niko neće istinski služiti Bogu dok ne vidi koliko je Bog služio i služi nama. Kada apostol Pavle savetuje vernike iz Efesa, on im kaže da se ugledaju na Boga kao Njegova ljubljena deca i da žive u ljubavi. Svaki roditelj se raduje svom detetu koje liči na njega i odražava isti duh koji poseduje roditelj. Upravo to i Bog želi da postigne sa svojom decom. Bog je ljubav i Njegova namera i želja za svoju decu jeste život u međusobnoj ljubavi. To je nešto što ljudi u svetu nemaju i ne mogu samostalno postići. Takav život je dar Božiji svojoj deci i potiče od Hrista koji nas je ljubio i predao sebe u žrtvu Bogu. Istinska ljubav uvek podrazumeva element predanja, žrtve i samoodricanja. Hristos je tako voleo nas! Njegova ljubav nije bila samo u velikim rečima, nego u delu i istini. Zato apostol Jovan kaže da naša međusobna ljubav ne treba da bude samo na rečima i jeziku, nego u delu i istini (1.Jov.3:18).

U nastavku citiram iz knjige ‘Živeti kao što je Isus živeo’: “Slava Božija se videla u Gospodu Isusu, punom svetlosti isto kao i ljubavi. Svetlost i ljubav su neodvojive. Prava svetost je puna ljubavi i prava ljubav je savršeno čista. Ako neko tvrdi da ima svetost, a ne manifestuje Božansku ljubav, tada ono što ima nije prava svetost nego farisejska „pravednost“. Sa druge strane, oni koji tvrde da imaju veliku ljubav prema svima, a ne žive u čistoti i pravednosti takođe su prevareni, pobrkavši svoju kolebljivu sentimentalnost sa Božanskom ljubavlju.

Fariseji su imali „pravednost“ koja je bila uštirkana i suva. Bili su poput kostura – tvrdi i odbojni. Imali su neku istinu, ali skroz izopačenu i izvan proporcije. Isus je imao svu istinu. On je branio svaku sitnicu i titlu Božijeg zakona više od fariseja, ali nije bio poput samih kostiju. Kosti su bile prekrivene mesom, kao što je Bog nameravao da bude kod ljudskih bića – svetlost je bilo obmotana ljubavlju. On je govorio istinu, ali ju je govorio u ljubavi (Ef.4:15). Njegove reči su imale autoritet, ali su takođe bile milostive (Luka 4:22, 36). To je priroda koju Sveti Duh želi da prenese na nas i da manifestuje kroz nas.

Bog JESTE Ljubav. Nije da On samo postupa sa ljubavlju. On JESTE u svojoj suštini LJUBAV. Božija slava koja se videla u Isusu to jasno manifestuje. Isus nije samo izveo postupke ljubavi. On je prošao „čineći dobro“ (Dela 10:38), ali to je bilo zato što je ljubav Božija preplavila celo Njegovo biće.

Ljubav ima svoje poreklo, kao i svetost i poniznost, u našem unutrašnjem čoveku. Tako iz unutrašnjeg bića čoveka ispunjenog Svetim Duhom teku reke žive vode (Jovan 7:38,39). Naše misli i stavovi (čak i kada nisu izraženi) daju miris našim rečima, delima i našoj ličnosti. Drugi mogu lako detektovati taj miris. Reči i dela ljubavi ne vrede ništa, ako naše misli i stavovi prema drugima ostaju sebični i kritičarski. Bog želi „istinu u unutrašnjem biću“ (Psa.51:6).

Isus je visoko vrednovao sva ljudska bića i zato je poštovao sve ljude. Lako je poštovati pobožne, kulturne i inteligentne. Možemo čak misliti da smo dostigli velike visine kada volimo sve vernike u Hristu, ali Božija slava se videla u Isusovoj ljubavi prema svim ljudima. Isus nikada nikoga nije prezreo zbog njegovog siromaštva, neznanja, ružnoće ili nedostatka kulture. On je dao specifičnu izjavu da ceo svet i sve što je u njemu nemaju vrednost kao jedna ljudska duša (Marko 8:36). Tako je On vrednovao čoveka i tako je voleo sve ljude. Video je ljude koje je Sotona prevario i svezao, i čeznuo je da ih oslobodi.

Hristova čežnja je bila toliko velika da je bio voljan da plati krajnju cenu da oslobodi ljude od zahvata greha u njihovim životima. Pošto je bio voljan da umre za ljude da bi ih oslobodio od greha, stekao je pravo da silovito propoveda protiv greha. Mi nemamo pravo da propovedamo protiv greha ako nismo osudili taj greh u našem vlastitom telu i pobedili, ili ako nismo voljni umreti (ako je potrebno) da spasimo druge od greha protiv kojeg propovedamo. To znači „govoriti istinu u ljubavi“ (Ef.4:15).

Toplota ljubavi u rečima koje izgovaramo je ta koja proizvodi plod za Božiju slavu u drugima. Iako na severnom i južnom polu ima mnogo svetlosti, tamo ništa ne raste zbog nedostatka toplote.

Isus je jasno video razliku u vrednosti koja pripada ljudima ili materijalnim stvarima. On je znao da su ljudi stvoreni da budu voljeni, a stvari da budu korišćene. Zbog izopačujućeg uticaja greha taj redosled je zamenjen u svetu, tako da se materijalne stvari vole, a ljudi iskorišćavaju (za lične ciljeve).

Isus je video da su ljudi daleko važniji od materijalnih stvari. On je toliko mnogo voleo ljude da se potpuno poistovetio sa njima i učinio da se osećaju poželjnima. Delio je njihove terete i imao reči utehe za odbačene, reči ohrabrenja za one koji su poraženi u životnim bitkama. Nikada nije smatrao neko ljudsko biće bezvrednim. Oni su možda sirovi ili grubi, ali su još uvek ljudi koji treba da budu otkupljeni.

Sa druge strane, materijalne stvari njemu uopšte nisu značile. Materijalne stvari uopšte nemaju vrednosti ukoliko se ne koriste za dobrobit drugih. Možemo zamisliti, ako je dete iz komšiluka ušlo u Isusovu stolarsku radnju i slomilo nešto skupo, to nikako nije uznemirilo Isusa zato što je dete daleko vrednije i važnije nego slomljena stvar. On je voleo ljude, a ne stvari. Stvari su služile da bi se iskoristile za pomoć ljudima.

Sveti Duh obnavlja naš um tako da bi mi mogli „videti stvari onakvima kakve su sa Božije tačke gledišta“ (Kol.1:9 – Philips prevod Biblije). Voleti osobu znači videti je kako je Bog vidi – sa saosećanjem.“

Oče naš, želimo se ugledati na tebe i živeti u ljubavi! Pomozi nam da vidimo sve ljude onako kako ih ti vidiš. U Hristovo ime, amin.