Predodređenje

Milenko Isakov
Jer koje unapred pozna one i odredi da budu jednaki obličju Sina Njegovog…
(Rimljanima 8:29)

U ovoj poruci ćemo razgledati neke od osnovnih istina koje Božija Reč uči u vezi spasenja i predodređenja. Spasenje jeste dar Božije blagodati koji čovek prima posredstvom vere u Isusa Hrista. Spasenje nikako nije proizvod ljudskih pravednih dela ili naše zasluge, već delo Božije ljubavi, blagodati i milosti (Ef.2:8-9, Titu 3:4-7).

Celo Sveto Pismo (66 knjiga Biblije) je istinito. Prema tome, kada razmišljamo o predodređenju želimo da pogledamo biblijske stihove koji govore o tome. Pavle piše crkvi iz Efesa da ih je Bog izabrao pre postanja sveta (Efescima 1:4). Ovo se odnosi na sve vernike koji su primili večni život. Taj stih nam kaže da je Bog jasno video i vreme u kojem danas živimo pre nego što je stvorio svet. Bog je video sve osobe koje će se roditi u budućnosti i znao je njihov kraj pre nego što su imali početak. Bog je u svojoj savršenosti od početka znao koji će ljudi prihvatiti Hristovu žrtvu i biti spašeni. Međutim, On nije stvorio ljude kao robote koji su isprogramirani da čine zlo ili dobro, ili koji su isprogramirani da budu spašeni ili izgubljeni. Dakle, Bog nikoga nije predodredio za pakao. Ne postoji čak stih u Bibliji koji kaže da je Bog samo favorizovanu grupu ljudi predodredio za nebo. To se ne bi slagalo sa njegovim nepristrasnim karakterom, jer Bog ne gleda ko je ko! (Rimlj.2:11). Božije srce i želja jeste da se svi ljudi spasu i dođu u poznanje istine (1.Tim.2:4), ali u isto vreme Bog je znao da će globalno mali broj ljudi prihvatiti Hrista i zato je Isus jasno rekao da su uska vrata i tesan put koji vode u život i malo ih je koji ga nalaze! (Matej 7:14). Spasenje i odlazak u nebo zavisi od odluke koju će čovek načiniti u vezi Isusa Hrista.

Danas postoji dosta nevernika koji koriste “produhovljene” izgovore da bi opravdali svoj život u grehu. Oni kažu: “Bog me još nije pozvao” ili “Ja nisam izabran”. Međutim, apostoli nisu propovedali poruku o predestinaciji nevernicima. Naprotiv, oni su ih bez razlike pozivali na pokajanje. Interesantno je da primetimo da su apostoli govorili o predodređenju samo vernicima, onima koji su već dali svoje živote Isusu Hristu. Moje mišljenje je da su to činili zato da bi ih podsećali da ne pripisuju sebi neku zaslugu, već da odaju slavu Bogu. Petar tako započinje svoju prvu poslanicu i obraća se izabranima (1.Pet.1:1). Takođe, kada apostol Pavle posmatra svoj život unazad on potvrđuje da je Bog taj nas je spasao i pozvao po svojoj naredbi i blagodati koja nam je dana u Hristu Isusu pre večnih vremena (2.Tim.1:9), ali u isto vreme znamo koju je cenu bio spreman da plati da bi bio apostol Isusa Hrista.

Neispravna poruka o predodređenju može da zbuni nevernike. Neko može da kaže: “Bog me nije izabrao i šta vredi da pokušavam da služim Bogu?” Drugi može da kaže: “Bog me je izabrao i zato nema veze šta radim jer ću svakako ići u nebo!” Međutim, to uopšte nije predodređenje o kojem Božija Reč govori.

Biblija govori o istinskom predodredjenju (predestinaciji). Bog nas je predodredio da budemo sveti i pravedni, kako kaže u Ef.1:4. Dakle, ako si nanovo rođen, Bog te je predodredio da živiš pravedan i svet život. On nas je takođe predodredio da budemo jednaki obličju Isusa Hrista, kao što to jasno razumemo iz uvodnog stiha (Rim.8:29). Kada čujemo reč „predestinacija“, tada definitivno ne treba da mislimo kako je Bog nekoga predodredio za nebo, već je smisao tog predodređenja da svi nanovo rođeni ljudi budu sveti, pravedni i da postaju sve sličniji Isusu Hristu!

Dakle, Bog je dao čoveku slobodnu volju. Zato i postoji mnoštvo stihova u Bibliji koji pozivaju ljude da naprave dobar izbor. Sećate se kako je Mojsije rekao Izrailjskom narodu: „…stavio sam pred vas život i smrt, blagoslov i prokletstvo; zato izaberi zivot…“ (5.Mojs.30:19). Pavle je rekao: „Molimo vas u ime Hristovo, pomirite se sa Bogom“, što znači da se Bog neće automatski pomiriti sa ljudima, nego da postoji deo koji čovek treba da učini. Isus je došao sa porukom: „Pokajte se i verujte Evanđelje. Bog ne može da se pokaje umesto čoveka, a to je neophodan uslov da bi osoba uzverovala Evanđelje i bila nanovo rođena. Sa druge strane, svako ko je nanovo rođen zna da je spasenje u potpunosti Božije delo, a ne naša zasluga.

U hrišćanstvu generalno postoje dva pravca po ovom pitanju. Kalvin je učio da čovek ništa ne može učiniti za svoje spasenje i da zbog toga Bog mora izabrati svete koje će spasiti. Avgustin je prvi primenio izraz “predestinacija” koji je poistovetio sa Božijom odlukom da spase izabrane. Međutim, Avgustin je poricao da su izgubljene duše predodređene za propast, iako je to bio logičan nastavak njegove prve misli.

Sa druge strane, arminijanizam je pravac koji uči da je čovek izopačen i lišen Božije slave, ali da poseduje ‘univerzalnu’ blagodat da prihvati Božiju ponudu. Dakle, inicijativa za spasenje svakako dolazi od Boga, ali odgovor na tu inicijativu dolazi od čoveka. Sa Božije strane, spasenje je po blagodati, ali sa ljudske strane spasenje je po veri (EF.2:8). Bog je svima ponudio spasonosnu blagodat, a da li je neko spašen zavisi od toga da li je prihvatio Božiji dar. Bog je unapred video ko će dobrovoljno izabrati da prihvati Njegovu blagodat i predodredio je da njima ponudi tu blagodat! Džan Vesli je prokomentarisao Hristovo plakanje nad Jerusalimom sledećim rečima: “Da li je plakao zbog toga što ih je On naterao da Ga ne prihvate?” Jasno je da je Isus želeo da ih skupi kao kokoška piliće, ali oni nisu hteli! Oni su praktično bili izabrani, ali su sami odlučili da to ne budu!

Isus je rekao farisejima: “Nećete da dođete meni da imate život” (Jovan 5:40). Tvrdo verujem da će svako ko ne bude spašen znati da razlog tome nije što ga Bog nije izabrao, već zato što je odbio da dođe Hristu da primi život! Sa druge strane, svi koji smo primili život znajmo da nemamo nijedan razlog da se zbog toga ponosimo ili da išta pripišemo sebi, jer nismo mi Njega izabrali, nego On nas!

Hvala Ti Oče što si nas izabrao da budemo sveti i pravedni pred Tobom. Mnogo puta ne živimo dostojno tom zvanju koje imamo. Hvala Ti za Tvoju milost. Oprosti nam naše grehe i pomozi nam da te proslavimo u našem životu. Amin!