Dvoličnost

Milenko Isakov
…onda poče najpre govoriti učenicima svojim:
čuvajte se kvasca farisejskog koji je licemerje”
(Luka 12:1)

Licemerstvo ili dvoličnost je greh koji je Isus najviše osuđivao. Dvoličnost možemo definisati kao izopačenu osobinu pri kojoj se čovek od spolja prikazuje u boljem svetlu nego što je to njegova unutrašnja realnost. Svi ljudi imaju kapacitet da praktikuju tu osobinu pošto poseduju grešnu prirodu koju su nasledili od Adama. Kada su Adam i Eva zgrešili Bogu, Reč Božija kaže da su im se otvorile oči i da su videli da su goli. Bilo ih je sramota, pa su načinili sebi nekakve pregače kojima su pokušali da sakriju svoju sramotu (1.Mojs.3:7). To je vrlo karakteristično za grešnog čoveka! Naša sklonost ka grehu se ogleda i u tome što želimo da sakrivamo naš greh. Ne želimo da drugi ljudi znaju o tome. Ne želimo da drugi istinski saznaju koliko smo loši. Iako iznutra osećamo da smo goli, ipak ne želimo da nas drugi ljudi vide takvima.

Dragi prijatelju, sigurno postoje određene stvari koje si činio ili činiš u svom životu zbog kojih te je sramota i očajnički pokušavaš da to sakrivaš od drugih ljudi. Čuvaš svoje dostojanstvo i čast pred drugim ljudima jer želiš da budeš prihvaćen. Sigurno već dugo uspevaš da to sakriješ i možda stvarno niko od ljudi neće saznati tvoje pravo stanje, ali pred sveznajućim Bogom nećeš i ne možeš ništa sakriti!

Važno je primetiti da je Gospod Isus posebno isticao i osuđivao greh dvoličnosti kod religioznih ljudi. Kada posmatrate život jednog prosečnog grešnika otupele savesti, on je veoma iskren u svojoj bezbožnosti. On nije dvoličan u svojoj bezbožnosti! Ne pokušava da se pretvara i da se predstavlja drugima kao bolji i pošteniji čovek nego što jeste. Možda će vam otvoreno pričati kako je imao korist pošto je nekoga slagao ili nešto ukrao. On ne poznaje Boga niti vidi problematičnost svog duhovnog stanja zato što je đavo oslepio njegov razum za duhovnu istinu. Ne stidi se svog unutrašnjeg stanja i zbog toga ne oseća potrebu da glumi pred drugima da je bolji nego što jeste.

Sa druge strane, svaki vernik koji čita Božiju Reč, odlazi na bogosluženja, moli se Bogu i ispoveda svoju veru u Hrista ima određeno poznanje kako bi trebao da izgleda njegov život. On ima neku ideju u vezi standarda života koji se od njega očekuje. Pošto u realnosti ne dostiže taj standard, a boji se da ne pokvari svoje svedočanstvo pred ljudima koji su deo iste religiozne grupe, on glumi pred drugima da voli Boga i da mu iskreno služi. On može iz nedelje u nedelju dolaziti na službe u zajednicu bez ikakve želje u svom srcu da se zaista sretne sa Bogom i da primi poruku za svoj život od Njega.

Dvoličan vernik tačno zna da postoje određene loše navike u njegovom životu koje nikada ne bi praktikovao ako bi znao da ga drugi vernik posmatra. Ipak, on voli tu stvar i čini je u tajnosti čime dokazuje da ustvari nije ozbiljan sa Bogom, nego da je samo licemer koji ugađa sebi i svojim željama!

Jednom prilikom fariseji su prišli Isusu i pitali zašto Njegovi učenici ne poštuju običaje i tradiciju svojih predaka. (Marko 7:5) Isus je rekao da je Isaija dobro prorokovao za njih, licemere, kada je rekao: “Ovi ljudi usnama me poštuju, a njihovo srce daleko stoji od mene.” To jeste glavna karakteristika licemerstva, glumiti poštovanje prema Bogu, a srcem Ga ne želeti. Želim da te pitam, dragi brate i sestro, gde se nalazi tvoje srce? Ne pitam te da li si fizički prisutan na bogosluženjima. Ne pitam te da li redovno čitaš Bibliju i pevaš Bogu pesme i pojanja. Ne pitam te da li svojim ustima govoriš o Bogu, moliš se Njemu i izražavaš poštovanje i divljenje prema Njemu. Moje pitanje jeste gde je tvoje srce. U čemu je tvoja radost? U čemu zaista pronalaziš zadovoljstvo i ispunjenje?

Dvoličnost je preplavilo hrišćanske crkve. Muž i žena se svađaju na putu do zajednice, a onda se ljubazno smeškaju braći i sestrama glumeći kako imaju skladan bračni život. Propovednici propovedaju fantastične stvari na takav način da njihovi slušaoci steknu utisak da oni i žive kako govore, ali njihova srca su iznutra puna dvoličnosti, častoljublja i srebroljublja.

Dvoličan vernik laže sâm sebe, ali ne shvata to. Njegova radost je privremena (Jov 20:5), a njegovo nadanje je nestabilno (Jov 27:8-10). On ne želi da se odrekne svojih greha zato što se ne boji Boga. Pošto se više boji ljudi, on ne oseća potrebu da ispoveda svoje grehe Bogu, nego čuva svoje svedočanstvo pred ljudima ponašajući se pred njima na takav način da bude prihvaćen i poštovan. Dvoličan vernik ne živi pred Božijim licem, nego pred ljudima od kojih prima platu za svoju glumu.

Gospod Isus je rekao da se čuvamo farisejskog kvasca koji je licemerje (Luka 12:1). Interesantno je da je Isus usporedio licemerje (dvoličnost) sa kvascem. Kada posmatrate zamešano testo ne možete da znate da li se u njemu nalazi kvasac sve dok se ne pokažu rezultati koje on donosi. To znači da se licemerstvo može nalaziti u čovečijem srcu, a da on to ne primeti odmah! Ako licemerstvo ostane neprimećeno u našem srcu i ako Božijom blagodaću ne bude uklonjeno, ono će početi da prožima ceo naš život, naša dela i osećanja, kao što kvasac polako počinje da prožima celu smesu testa iako je stavljen u maloj količini. Licemerstvo naduvava čoveka kao što kvasac ‘naduvava’ testo. Licemerstvo nas ispunjuva ponosom i sujetom. Kada Isus kaže da se čuvamo “farisejskog kvasca” to znači da treba da budemo oprezni da ne upijamo farisejski duh i da ne postajemo slični farisejima.

Hristova nauka je biti iskren, ponizan i bez i najmanje želje za prerušavanjem! Najponizniji čovek jeste najbolji hrišćanin i onaj koji se najmanje prerušava najviše liči na Hrista! Budimo iskreni! Ne pretvarajmo se da smo oslobođeni od svih greha kada nismo! Bojmo se Boga i živimo pred Njegovim licem! Pred Njim je sve golo i otkriveno. Kakva je korist varati ljude da si duhovniji nego što Bog zna da jesi u realnosti?

Nebeski Oče, greh dvoličnosti je suviše jak da bi ga sami nadvladali. Ispuni nas Tvojim Duhom i pomozi nam da budemo uvek iskreni prema Tebi i bližnjima, brzi da ispovedimo svaki svoj greh i skinemo svaku masku. U Hristovo ime, amin.