Bog čini da zlo radi za dobro

Zac Poonen

Želimo razmišljati, ako je zlo nastalo padom poglavara anđela Lucifera, zašto ga Bog nije istog trenutka uništio? Bog je to mogao učiniti. Ako je Sotona uzrok svega zla u svetu, zbog čega ga Bog nije uništio? Zašto nije uništio sve demone da nas ne uznemiravaju? Zbog čega ljudi tako mnogo pate?

Međutim, ako Bog to nije učinio, možemo biti savršeno sigurni da je imao vrlo dobar razlog. Postoje mnoge stvari u vezi Boga koje ne razumemo u potpunosti. Božija mudrost je kao okean, a naš razum je kao mala čaša koja može da primi samo malo vode iz okeana. Ponešto možemo razumeti, ne u potpunosti, ali možemo razumeti neke stvari. Sa to malo razumevanja i inteligencije koju nam je Bog dao možemo donekle shvatiti zašto Bog nije uništio Sotonu i zašto dopušta da život na zemlji bude tako težak, tako nesiguran i opasan.

Jedan razlog je sledeći: u slučaju da Bog dozvolio da život na zemlji bude ekstremno udoban i lak, ljudi ne bi razmišljali o večnosti. Čovek nije stvoren samo za kratak život na zemlji. Čak i da živi sto godina na ovoj zemlji, to je vrlo kratak period u poređenju sa večnošću. Biljke i životinje ne žive večno, ali kada je Bog stvorio čoveka, načinio ga je da bude večno stvorenje, da živi beskonačno. Njegovo telo može nestati na zemlji nakon što proživi svojih 70-80 ili 100 godina, ali ta duša unutar nas je večna. Ona nikad, nikad neće umreti. Jednom kad se rodite, vaša duša se rađa besmrtna i ona živi večno. Važno je da razumete to.

U jednu stvar možemo biti sigurni. Bog je u svojoj beskonačnoj mudrosti dozvolio da život na zemlji bude težak da bi ljudi razmišljali o Njemu. Čak i problemi, bolesti, iskušenja i teškoće koje Sotona i njegovi demoni donose u tvoj život, dozvoljene su od Boga ljubavi da bi te navele da se okreneš Njemu. Na taj način, čak i ta iskušenja i teškoće su izraz Božje ljubavi prema tebi! Vidite, Bog je tako silan, svemoćan, da može učiniti da čak i zlo radi za ispunjenje Njegovih ciljeva! Mi to ne možemo razumeti. Možda mislimo: „Dobro je dobro i zlo je zlo, samo dobre stvari će doprineti Božjim ciljevima.“ Ne! Bog je svemoćan i može učiniti da zlo doprinese za napredak dobrih ciljeva za nas, ljudska bića. Zapravo, to je uopštena poruka iz Biblije, kako Bog koristi Sotonu i zle duhove da bi sproveo svoje ciljeve i da ih zato nije uništio. Na neki čudesan način jednog dana ćemo napokon otkriti da sve zlo koje je u svetu zapravo izvršava Božje namere. Bog ga nije stvorio, ali kada su anđeli i čovek odlučili da budu zli, Bog je to prihvatio i On će iskoristiti to za sprovođenje Njegovih planova. Tu vidimo nešto od svemoćne sile Božje. Kada to shvatimo, naša vera jača i otkrivamo da se više ne bojimo zla, jer Bog može učiniti da ono radi za naše dobro.

Čuo sam priču o jednom poslovnom čoveku koji je bio vrlo blizak Bogu, ali kroz određeno vreme, kako je njegov biznis cvetao, odlutao je od Boga. Inače je išao u hrišćansku crkvu i starešine te crkve su više puta pričale sa njim, probali su da mu povrate veru u Boga da bi iznova predao svoj život Hristu, ali on je bio preokupiran svojim poslom. Nije više imao vremena da dolazi na okupljanja, čak ni nedeljom. Njegov posao je napredovao sve dok jednoga dana zmija otrovnica nije ujela najmlađeg od njegova tri sina. Dete se ozbiljno razbolelo. Doktori su izgubili svaku nadu. Otac je bio vrlo zabrinut i poslao je po jednog starešinu iz crkve da se moli za dete. Starešina je bio mudar čovek. Došao je i molio se ovako: „Gospode, hvala Ti što si poslao zmiju da ujede ovo dete, jer ja sam pokušavao tokom šest godina da navedem ovu porodicu da misli o Tebi i nisam uspeo. Ali, ono šta ja nisam mogao učiniti za šest godina, ova zmija je učinila u trenutku. Bila je uspešnija. I sada, kada su naučili svoju lekciju, Gospode, isceli dete i daj da ova porodica više nikada ne zatreba još zmija da ih podseti na Tebe.“

Šta mislite, je li ujed zmije dobro ili zlo? Mislim da ćete svi odgovoriti: „Zlo, sigurno.“ Ali u slučaju dotične porodice, da li je Bog to iskoristio na dobro? Sigurno da jeste. Ta porodica se udaljavala od Boga i njihovi bi životi bili upropašćeni zbog žudnje za novcem. Ali baš kroz zmiju, koja je učinila nešto zlo, koja je ujela njihovog sina, oni su se iznova okrenuli Bogu, tako da njihov život može biti duhovno blagosloven i da mogu živeti zbog večnih vrednosti. To je jedan primer kako Bog koristi zlo da učini dobro. Da nije bilo zmija na svetu, dete ne bi dobilo ujed i verovatno bi cela porodica propala za večnost. Tako vidimo kako Bog koristi zlu stvar kao što je ujed zmije. Često je isto sa bolešću. Postoje ljudi koji uopšte ne misle o Bogu sve dok jednog dana iznenada ne budu odvezeni u bolnicu zbog raka ili neke druge ozbiljne bolesti. I tako ljudi koji četrdeset godina nisu mislili o Bogu iznenada počnu da misle o Njemu.

Sada pre svega treba da razjasnimo jednu stvar. Da li je dobro da razmišljamo o Bogu ili ne? Sigurno da jeste. Čovek koji živi bez Boga živi bez svrhe i cilja. Makar zaradio mnogo novca, nakon svega će umreti uznemiren Umreće prazan. Bog nas je stvorio tako da je On najvažniji faktor našeg života. Ako ne razmišljamo o Njemu, promašujemo i smisao i svrhu života. Kada čovek živi 40 ili 50 godina bez razmišljanja o Bogu, pa dobije rak i onda počne da misli o Bogu, da li je taj rak bilo dobro ili zlo? Ako bi gledali bolest raka rak, svi bi rekli da je to samo po sebi zlo. Sigurno da jeste! Ali tu su primeri kako je Bog koristio rak da okrene ljude prema sebi! Znači, iako je rak sam po sebi zlo, iskorišćen je u dobre svrhe. Baš kao i zmija.

Jednog dana ćemo to otkriti, kada budemo videli celu priču života svakog čoveka. Kada Isus Hrist dođe ponovo na ovu zemlju i kada stanemo pred Njega i vidimo sve ljude koji su živeli na zemlji skroz od početka, od prvog čoveka, i kada čujemo njihove priče, tog dana ćemo shvatiti da je Bog koristio mnoge stvari da odvrati ljude od grešnog života prema Njemu. Neizlečive zaraze, bolesti, divlje životinje, zmije, čak i siromaštvo i patnja i mnoga druga zla, sve su to stvari koje je Bog koristio da bi dopreo do ljudi, da bi ih okrenuo od njihovih greha ka Njemu i da bi našli večni dom na nebu! I tako vidimo kroz sve te primere kako Bog koristi te zle stvari koje Sotona čini da bi izbavio ljude iz Sotoninih kandži.

Dakle, postoji čovek koji živi za đavola, živi osuđen na večnu sudbinu u paklu daleko od Boga i Sotona radi na njemu. I onda zahvaljujući nekoj zloj stvari koju je Sotona doneo na svet, kao što je recimo bolest, kroz neku bolest taj čovek se okreće Bogu! Tako vidimo da Bog koristi stvari koje je sam Sotona doneo na svet (zlo) i izbavlja ljude iz Sotoninih kandži da bi ih doveo do večnog spasenja.

Tu vidimo čudesan način na koji Bog radi – Njegovu svemoćnu silu. Takođe možemo reći da Bog iznova i iznova izigrava Sotonu. To je divna poruka Biblije. Biblija kaže da je Isus Hrist došao da poništi Sotonin rad (I Jovan 3:8). Mogli bi da kažemo da smo svi mi počeli naš život kao ilustracija uredno umotanog klupka konca. Ali tokom godina, taj konac smo upleli sa deset hiljada ili deset miliona čvorova. Kada sada pogledamo to zamršeno klupko konca sa deset hiljada ili deset miliona čvorova, mi smo uznemireni, obeshrabreni. Pitamo se šta možemo učiniti. I onda do nas dođe ta divna biblijska poruka da Isus Hrist može otpetljati svaki čvor!

Ne znam koliko čvorova si ti napravio u svom životu, prijatelju, ali želim ti reći dobru vest. Isus može otpetljati svaki tvoj čvor. Može ti vratiti celo klupko konca (ceo život, baš kao da si sada rođen) i možeš početi život ispočetka, ako se obratiš Isusu Hristu.

Prizovi Njegovo Ime i reci: „Gospode Isuse, došao si da razoriš đavolja dela. Razori ta dela u mom životu! Amin.“

Postoji odgovor na to pitanje zašto je Bog dozvolio da zlo postoji. Je li to zbog toga što Bog ne može da kontroliše zlo? Vrlo često nalazimo ljude koji pate na mnogo načina u različitim krajevima sveta. Čak i naša srca su neraspoložena. Šta je sa Bogom koji je pun saosećanja?

Pre nego što nastavimo trebamo razumeti da naše ljudsko razumevanje ne može istinski objasniti kakav je Bog, kao što pas ne može razumeti ljudsko biće jer je čovek viši u nivou stvaranja od psa. Na isti način mi ne možemo razumeti Boga. Ako pas želi razumeti ljudsko biće, čovek nekako mora da objasni samoga sebe i da nauči psa nekim naredbama. Ako bi koristili svoj razum da bismo razumeli Boga, to bi bilo jednako neozbiljno kao kada bi pas pokušao da razume ljudsko biće. To nije moguće. Moramo dozvoliti Bogu da nam se objavi. To je ono što čitamo u Bibliji. Bog nam se otkrio kroz Bibliju. U Bibliji čitamo o Bogu koji je zainteresovan za ličan odnos sa svakim ljudskim bićem na licu zemaljskom. On je snažno i duboko zainteresovan za svaku pojedinu stvar u našim životima.

Bog je pun mudrosti. On je svemoćan, svesilan. On zna sve. On zna budućnost i ima potpunu kontrolu nad celim univerzumom. Ne samo nad ovom zemljom, nego i nad celim svemirom i milionima zvezda. On je beskonačno čist. Mi ne možemo shvatiti Njegovu čistotu. On beskonačno voli. Pun je ljubavi, pun dobrote. Božija ljubav je u potpunosti nesebična. Ljubav koju vidimo na svetu je vrlo često sebična ljubav, ali ne i Božija ljubav. Njegova ljubav je potpuno nesebična. Još od samog početka, od trenutka kada je stvorio čoveka, Bog je želeo da podeli svoju radost i sreću sa ostalima, sa nama. Zapravo, zato je i stvorio živa stvorenja. Pre nego što je stvorio čoveka i ljudsku rasu, čitamo u Bibliji da je Bog stvorio milione anđela. Svrha toga bila je da bi mogao podeliti svoju sreću i svoju slavu sa svima njima. To je bilo davno pre nego što je stvorio nas, ljudska bića.

Međutim, kada je Bog stvarao anđele, stvorio ih je sa slobodnom voljom, dok u slučaju zvezda i planeta ne postoji slobodna volja. Planete se, na primer, okreću oko Sunca u savršeno preciznom vremenu. Nikad se ne uspavaju, i to rade vekovima. Nikad nisu prekršili zakon koji je Bog načinio za njih. Svaka zvezda i sazvežđe kreće se u orbiti koju je Bog osmislio. Zemlja se okreće oko svoje ose u savršenom vremenskom razdoblju, u savršenoj poslušnosti Božjim zapovestima koje su joj date vekovima ranije.

Ali, kada su u pitanju anđeli i kada je u pitanju ljudska rasa, Bog nas je stvorio sa slobodnom voljom. Drugim rečima, Bog je stvorio anđele i ljudska bića sa slobodom, sa slobodom da izaberemo da li želimo da poslušamo Boga ili ne. Imamo izbor da li ćemo Ga poslušati ili ne, za razliku od planeta i zvezda, biljaka. Drveće i biljke koje vidimo, to raste poslušno zakonima prirode koje im je Bog usadio. Biljni svet nema slobodu izbora. Zato zvezda nikada ne može postati zla. Planeta nikada ne može postati zla. Drvo ili biljka nikada ne mogu postati zli. Zašto ne mogu postati zli? Zato što nemaju slobodu izbora! I to drveće i biljke nam može učiniti dosta dobra, jer ih je Bog stvorio tako, ali ne mogu učiniti dobro od slobodnog izbora. Planeta ne može učiniti ništa dobro na svoju ruku, a ni zvezda ni drvo. Ono raste zbog određenih zakona prirode koji su usađeni u njega i nema izbora. Tako možemo reći da takva vrsta Božijih stvorenja koja nemaju izbora (ta stvoranja kao što su zvezde, planete i drveće) ne može učiniti ni dobro ni zlo. Oni liče na kompjuterizovanog robota u kući. Možete ga programirati da podigne vaše papuče i da uradi mnoge stvari, da vam donese novine, a verovatno i da napravi kafu, i možete ga isprogramirati za mnoge, mnoge druge stvari. Ali robot neće imati nikakva osećanja. On nikada neće odbiti da vas posluša. Ako ga ispravno programirate, učiniće sve što ste želeli da učini.

Bog je mogao stvoriti čoveka tako da nikada ne učini ništa pogrešno. Mi bi automatski, slepo i nemo poslušali Boga u svemu. Ali, Bog nikada nije poželeo takvu rasu ljudi. Oni nikada ne bi mogli biti Njegova deca. Roboti ne mogu postati naša deca, iako su poslušni. Svaki otac bi rekao: „Ja bih radije imao svog nevaljalog i neposlušnog sina, nego poslušnog robota.“ Tako je i kod Boga. Znate li zašto se ljudi koji su očevi tako osećaju? Znate li zašto roboti i mašine ne donose radost parovima bez dece? Zato što smo načinjeni po svetlosti Božijoj. Imamo nešto od Božije prirode u nama. Mi želimo decu. Bračni parovi žude da imaju decu. Nisu srećni sa mašinama. Nisu srećni čak ni sa savršeno poslušnim mašinama. Oni žele decu. I tu vidimo Božje srce. Bog je takođe zainteresovan za decu. A opet, kada razmišljamo o deci, ona mogu postati neposlušna i mogu doneti dosta tuge našem srcu. Po tome razumemo zašto je Bog stvorio anđele i ljudska bića sa slobodnom voljom, a ne kao što je stvorio zvezde i planete. To je prva stvar koju trebamo da shvatimo.

Prva neophodna stvar koju neka osoba treba da poseduje da bi bila moralno biće jeste slobodna volja. Ako nemamo slobodnu volju ne možemo postati moralna bića. Drugi neophodan sastojak jeste savest, nešto u nama što nam govori šta je ispravno, a šta pogrešno. Kada pogledamo ptice i životinje, one takođe imaju slobodnu volju. One su bolje od drveća i zvezda u smislu da mogu da izaberu da vas poslušaju ili ne, ali još uvek nisu moralna bića. Nemaju osećaj moralnosti, ni pas, niti ptica, ni lav. Ptice i životinje nemaju savest, iako imaju slobodnu volju. Znači, postoje dve potrebne stvari i to je upravo ono što vidimo u nama. Mi imamo slobodnu volju, a imamo i savest. Iz tog razloga, ptice i životinje nikada ne mogu postati grešne ili svete. Pošto nemaju savest, ne mogu postati deca Božija. Pas ne može postati dete Božije jer nema savest. Kroz vreme možemo izdresirati psa i naučiti ga da nešto treba da radili ili da nešto ne sme da radi, ali to nije zbog usađene savesti. To je spoljašnji trening, nešto poput ’dresiranja’ kompjutera. To je kao kada putem programiranja naučiš kompjuter da radi ili ne radi određene stvari. Na isti način psi to nauče i rade.

Međutim, kada posmatramo ljudsku rasu, mi imamo savest. Pre nego što smo bili stvoreni, kao što sam rekao, Bog je stvorio sve anđele. Stvorio je milione anđela i dao im je slobodnu volju. Među anđelima je bio jedan vođa. Njegovo ime je Lucifer. Biblija kaže u knjizi Jezekilje 28:12-15 da je on bio savršen, mudar, lep i da mu je dat visok položaj. I on je postepeno počeo da zadobija loše ambicije u svom umu. Kako se to desilo? Zato što je imao slobodnu volju. I tu je nastalo prvo zlo u ovom univerzumu. Luciferove misli su bile zle, bile su ponosne, buntovničke misli – misli nezadovoljstva zbog mnogo toga što je Bog odredio za njega. Pre toga univerzum je bio savršeno čist, ali tada je zlo podiglo svoju glavu u srcu osobe koju je Bog stvorio i tako je zlo došlo na svet.

Na samom početku, zlo koje je bilo u srcu Lucifera, poglavara anđela, nije se nikako pokazalo od spolja. Znate, zlo uvek počinje u srcu. Čak i ubistvo je prvo isplanirano u čovekovom srcu, pa iz srca prelazi spolja u delo. Tako je bilo i sa Luciferom. Međutim, čim se ono pojavilo u njegovom srcu, Bog je to video. Bog vidi srce osobe i Bog je izagnao Lucifera iz svoje prisutnosti. Tu možemo naučiti kako Bog mrzi zlo. Ipak, kada je Bog stvarao moralno biće morao je da pokloni tom moralnom biću slobodnu volju. Upravo tu, prijatelju, jeste počelo zlo.

Želim da nastavimo sa razmatranjem ove teme, jer postoji rešenje koje je Bog spremio kroz Isusa Hrista i želim da razmišljamo o tome malo detaljnije u narednim proučavanjima. Ali u ovom momentu zapamtimo za danas ovo: zlo nije izvan Božije kontrole. Bog je znao da zlo dolazi i dozvolio ga je, prihvatio ga je i osigurao je rešenje za to. To rešenje je Isus Hristos.