5. Samo jedno je potrebno

Zac Poonen

(iz serije od 8 propovedi na temu “Veliko spasenje”)

Kada sam se obratio, ja sam došao iz ortodoksne crkve iz Indije. Bio sam nanovorođen i kršten. Nisam poznavao Bibliju, ali sam tražio Boga celim svojim srcem i više od ovih pedeset godina Bog je govorio mom srcu jednu stvar. Prvi put tu reč mi je rekao pre pedeset godina, a ta reč je vrlo jednostavna rečenica: “Samo je jedna stvar potrebna u tvom životu.” Bilo mi je dobro da to znam. Ako bi trebao da znam sto stvari, bilo bi teško da ih se setim, ali kada Bog kaže da je samo jedna stvar potrebna, to je lako zapamtiti, ali većina hrišćana to ne zna.


Marija i Marta

Pronađite Evanđelje po Luci 10. glavu, stih 38 i dalje. Isus je došao u određeno selo i Marta Ga je primila u svoju kuću. I ona je imala sestru po imenu Marija koja je sedela kod nogu Isusovih i slušala Njegovu besedu. Marta je bila jako dobra domaćica koja je želela da pripremi hranu za tih trinaestoro ljudi koji su došli. Kada iznenada dobijete trinaest posetilaca u vašoj kući u vreme ručka, vi znate šta ćete raditi. Ona nije znala da oni dolaze. Oni su se jednostavno pojavili. U selima je tako da kada neko dođe bez najave, mi odmah pripremamo hranu za njega. U Indiji je takođe tako. I Marta je odmah otišla u kuhinju i počela da priprema jelo. Ako Isus i njegovih dvanaest učenika dođe, zar nije dobro da odete i pripremate hranu za njih? Ali dok je bila tamo i dok se hrana kuvala u loncu, još nešto je kuvalo u njenom srcu; mnogo gnjeva prema njenoj sestri pošto nije došla da joj pomogne. I tako je odlučila da kaže Gospodu u vezi toga. Otišla je kod Isusa, prekinula Ga je usred Njegove poruke i rekla: “Zar Ti ne mariš što me je sestra ostavila samu da služim. Reci joj da mi pomogne!” Pogledajte Gospodnji odgovor nekome ko tako sa puno žrtve želi da služi drugima.

Setite se, Marta nije kuvala jelo za sebe. Ona je služila Gospoda i Njegovim ljudima, a Isus je takvoj osobi rekao: “Marta, ti se brineš i trudiš za mnogo stvari, ali samo je jedno potrebno” (stih 42). To je reč koju je Gospod meni progovorio pre pedeset godina: “Sećaj se celog svog života da je samo jedna stvar potrebna, a to nije da služiš meni kao Marta, nego da sediš kod mojih nogu i da me slušaš kao Marija.” Marija je izabrala bolji deo i on se nikada neće uzeti od nje. Ja sam jako zahvalan da mi je Bog to progovorio kada sam bio mlad, kada sam imao 21 godinu, baš nakon mog krštenja. I nisam to zaboravio. U svih ovih pedeset godina imao sam pred sobom uvek jednu stvar – slušanje Boga je važnije od služenja Bogu. Sedeti kod Božijih nogu i čuti Njegov glas je mnogo važnije nego biti zauzet i raditi ovo ili ono, zato što mogu učiniti više ako slušam Njegov glas, nego ako samo trčim i radim mnoge stvari. U svih ovih pedeset godina shvatio sam da je samo mali broj hrišćana ovo razumeo.

Vi kažete: “Kako znaš čime su hrišćani okupirani?” Dobro, to je vrlo lako saznati. Ja mogu da znam šta je u ljudskim srcima ako pričam sa njima. Jer je Isus rekao, Matej 12:34, poslednji deo tog stiha: „Usta govore od suviška srca.“ To znači da ako je ljudsko srce ispunjeno ljubavlju prema novcu, on će stalno pričati o tome. I u svetu, kada je ljudsko srce stalno okupirano seksualnim željama, to je ono o čemu će oni pričati sa svojim drugarima. I ako čovek stalno razmišlja o nekim prljavim vicevima, to će i pričati.

Kada se sve ‘Marte’ u hrišćanstvu sastanu… Pretpostavimo da imate sastanak od deset Marti. O čemu će razgovarati? “Ja sam uradila ovo za Gospoda, ja sam uradila ono za Gospoda. Išao sam tamo, išao sam ovamo. Toliko ljudi je bilo spašeno tamo i jako mnogo ljudi je bilo isceljeno, i ja sam se molio tamo i učinio sam ovo.” To će biti izveštaj njihovog rada. Kada Marta piše pismo: “Ja sam išla ovde, ja sam išla tamo, uradila sam ovo i ono”, i ljudi su impresionirani, “O kako mnogo stvari Marta radi!”

E sada, ako se sastanu deset Marija zajedno, o čemu će one razgovarati? One će reći: “Ovo mi je Gospod rekao juče. Ovo mi je Gospod govorio prošle nedelje. Ovo mi je Gospod rekao danas.” I onda će neko drugi reći šta je Gospod njemu govorio. One nikada ne pričaju o tome šta rade. One pričaju o tome šta slušaju. Kada ti sediš sa nekim o čemu vi pričate?

Postoji još jedna stvar o kojoj Marta govori. ‘Marte’ kritikuju ‘Marije’. “Marija je takva, Marija je ovakva…” Da li si ti takav? “Taj brat je ovakav, ona sestra je onakva…” Treba da budeš kao Marija. „Samo je jedno potrebno!“ Setite se svaki put kada se vaše srce iznervira zbog nečega u drugim ljudima, kažite mi na osnovu ove priče, da li ste tada Marta ili Marija? Marija se nije nervirala zbog Marte. Marta se nervirala zbog Marije. “Ja radim toliko mnogo za Gospoda, zašto i ona ne radi?”

Ja sam takođe pravio takve greške. Sećam se davno u našoj crkvi u Bangalore bilo je mnogo poslova koji su trebali da se obave. Trebao je da se briše patos, da se ređaju stolice. Neko je trebao da spremi toalete. Bili su različiti poslovi koji su trebali da se urade. I jednog dana osoba koja je trebala da sprema toalet nije se pojavila i ja sam bio malo uznemiren zbog toga kao Marta. “Gde je ta osoba sada? Ona je tako lenja!” I Gospod mi je rekao nešto što je potpuno promenilo ceo moj stav. Rekao mi je: “Ti moraš da tretiraš moj dom kao svoj dom.”

Pretpostavimo da neko hoće dobrovoljno da radi u vašoj kući i kaže: “Brate Zek. Ja te jako mnogo volim i hoću da dolazim svaki dan kod tebe i da ti čistim toalet. O, ja sam jako zahvalan ako on želi da dolazi svaki dan i da radi to. I on tako dolazi deset dana i jedanaesti dan ne dođe. Šta ću raditi? Da li ću ga nazvati i reći: “Zašto nisi došao danas da očistiš toalet?” Ne nikako! Ja sam jako zahvalan što si dolazio, nisi morao da dolaziš da spremaš. I Gospod mi je rekao: “Ako neko ne dođe da očisti toalet u crkvi, ako tretiraš crkvenu zgradu kao svoju ličnu kuću, ti ćeš to sam uraditi! Nećeš čekati da on dođe!” I tako sam otišao i to sâm učinio. To bih uradio i danas. Mislim da je velika čast prati toalet u skupštini. To je značenje onih reči kada je Isus rekao da peremo noge jedan drugome.


Božiji pokoj

Dakle, vrlo je lako da se uznemirimo u našim srcima zbog toga što neko nešto ne radi. Njemu je data neka odgovornost u crkvi, a on to ne radi. Brate, sestro, uradi to sâm! Ako on nije uradio, idi ti uradi. Tvoje srce uvek mora biti u pokoju. Kroz godine sam naučio da sam ispunjen Duhom Svetim onda kada je moje srce u pokoju. Čim se pojavi neki nemir u mome srcu, znam da sam izgubio Duha, zato što Biblija kaže u Rimljanima 8:6, poslednji deo stiha: Duhovno mudrovanje je život i mir.“ Postoji pokoj u našim srcima kada nas Sveti Duh ispuni. Nikada nećeš biti uznemiren! To je život pokoja koji Bog želi da imamo.

Pogledajte Jevrejima 4. Mnogi hrišćani nisu razumeli ovaj stih. Ne znam koliko vas je razumelo ovaj stih. Prvi stih: „Da se bojimo dakle, dok je još ostavljeno obećanje da se ulazi u Njegov pokoj, ne zakasni neko od nas.“ I onda stih 4: Jer negde reče za sedmi dan ovako: i počinu Bog u dan sedmi od svih dela svojih.” Gde je zapisano da se Bog odmorio sedmog dana od svih svojih dela? To je zapisano u 1.Mojs. 2.glavi. Prethodnog dana Bog je stvorio Adama. Vi znate da je Adam bio stvoren na kraju šestog dana. Na početku šestog dana Bog je stvorio životinje, a na kraju šestog dana čoveka i ženu. Dakle, čovečiji prvi dan je bio Božiji sedmi dan. Dakle, prvi dan za čoveka je bio dan odmora a ne radni dan. Da li ste znali to? Dakle, kada je Bog stvorio čoveka, rekao je: “Ne želim da radiš. Želim da budeš sa mnom.” Mi mislimo da čim budemo spašeni treba da idemo i služimo Gospodu! Ne, ovde ne čitamo tako. Bog se odmarao sedmi dan. On je radio šest dana, ali čovek nije trebao da radi. On je prvo trebao da uđe u Božji odmor i onda da ide i šest dana radi u vrtu.

U tome je razlika između zakona i blagodati. Zakon kaže: „Šest dana radi, a sedmi dan se odmaraj.“ To je vrlo jasno u 10 Božjih zapovesti: „Šest dana radi, a sedmi dan je subota i tada se odmaraj“, ali kada je Bog stvorio Adama, bilo je suprotno. Jedan dan se odmaraš, a onda ideš i šest dana radiš. To je pozicija u koju nas je Isus sada doveo. Mi nismo pod zakonom! Bog nas vraća u Njegov originalni plan za čoveka koji nije da prvo radiš pa se onda odmaraš, nego da se prvo odmaraš pa onda da radiš. A taj pokoj nije fizički odmor, to je duhovni pokoj. Stih 9: “Dakle je ostavljeno još počivanje narodu Božijemu.” Koje je to subotnje počivanje? Naši dragi prijatelji, Adventisti sedmog dana nisu to razumeli. Oni misle da ne smemo da radimo subotom. Ne, to nije značenje toga! Značenje je da moramo da imamo unutrašnji pokoj. Isus je rekao, Hodite k meni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram svoj na sebe i naći ćete pokoj svojim dušama.“

To je pokoj koji Duh Sveti želi da nam dâ i iz stanja tog unutrašnjeg odmora, mi možemo otići i raditi šest dana, šest godina ili šezdeset godina. Postoji mnogo posla koji se zahteva da bude urađen u Božijem vrtu, ali sav taj posao mora biti urađen iz stanja pokoja. Nije tačno da Marija nije ništa radila. Ona je prvo učila da sluša Božiju reč i da dođe u to stanje pokoja, dok je onaj koji ne sluša Božiju reč uvek uznemiren kao Marta, čak i kada služi.

Dakle, način da razumete da li služite u volji Božjoj ili izvan Božje volje jeste sledeći: da li imaš pokoj? Da li se žališ na nekoga? “Zašto Marija ovo ne radi?” “Zašto ova osoba ne pomaže?” “Zašto je ova osoba tako lenja?” Isus bi rekao da problem nije sa tom osobom. Problem je sa tobom. Čim si u srcu uznemiren zbog nekog drugog kao Marta, Isus bi rekao da je problem sa tobom. Ti možda radiš deset puta više za Gospoda nego neka druga osoba. Marta je radila deset puta više nego Marija, ali Gospod je ukorio Martu! Ti misliš da će ti Gospod dati nagradu zbog toga što tako puno radiš za Njega, ali On ti ne daje nagradu. On ti daje ukor zato što se usred sveg tvog rada žališ na nekog drugog. Žališ se na svoju ženu ili svog muža, nekog brata, nekog drugog. Isus je rekao da je beskorisno služiti Njemu ako imamo u srcu stav gunđanja. Da li znate to? Da li znate da toliko mnogo službe za Boga je pokvareno tim stavom gunđanja na druge. To je baš onako kako sam rekao juče. Tu je Marta koja pravi predivno, ukusno jelo za Gospoda, neku supu ili nešto, i onda stavi mrtvog guštera unutra. Šta je taj mrtvi gušter? Tužba u srcu protiv Marije.

Da li tako služiš Gospodu? O, ti si jako revnostan za Gospoda. Radiš toliko mnogo stvari u crkvi, ali tu je mrtav gušter u tvojoj supi. Imaš tužbu na nekoga. Imaš nemir u svom srcu zato što neko ne radi nešto kako ti misliš da bi trebao da radi. Neko ne propoveda onako kako ti misliš da treba da se propoveda! Ti si uznemiren zbog toga što se ne slažeš sa tom osobom. Čuj Božji glas! On te voli. Zato je pozvao Martu dva puta. Da li ste to primetili? On nije rekao “Marta” (Luka 10:41). Da li ste primetili? “Marta, Marta”. To je izražaj ljubavi: „Marta, Marta“. To je kao da je rekao: “O Marta, kada ćeš naučiti? Ja ne želim sav tvoj posao. Ti se brineš o tako mnogo stvari! Uči od Marije na koju se žališ.” Ponekad vam Gospod može reći: “Ta osoba na koju se žališ poznaje me bolje od tebe!” Da li imate tužbu na nekog brata? Možda on poznaje Boga bolje nego vi. Ponizite se! Čujte reč Gospodnju! On vas zove po imenu, koje god da je vaše ime, dva puta! „Marta, Marta!“ Stavi svoje ime tu. Možda Gospod to vama govori. „Brineš se i trudiš za mnogo stvari.“ Ne za vaše stvari nego za Božje stvari. Marta nije kuvala za sebe. Znate, ponekad kada se puno žrtvujemo za Gospodnje delo, potrošimo puno vremena, puno novca, puno energije, dajući sebe Gospodu, mi potajno tapšemo sebe po leđima govoreći: “Ja radim toliko mnogo za Gospoda”, a ne shvatate da Bog uopšte nije srećan sa vama. On kaže: “Ja ne želim sav taj posao. Marija je izabrala dobar deo. Jedna stvar je potrebna.”

Mi dolazimo u pokoj kada čujemo Božiji glas. Bog je stvorio Adama i rekao mu: “Pre svega želim da naučiš da se odmaraš. Provedi sa mnom prvih 24h.” I on je bio u Božijoj prisutnosti 24 časa i bio je u pokoju. I da li znate da tog dana đavo nije mogao da mu priđe? Đavo je došao sledećeg dana. Kada je bio u pokoju u Božjoj prisutnosti, đavo nije mogao ni da mu priđe. I da je Adam poneo Božiju prisutnost sa sobom i da je i dalje bio u Božijem pokoju u vrtu, on bi pobedio iskušenje. Mi padamo u toliko mnogo greha zato što ne nosimo sa sobom Božiju prisutnost tamo gde idemo. Nismo došli u pokoj! Mislimo da je najvažnija stvar rad, rad, rad, rad! Kako to znam? Zato što kada otvoriš svoja usta samo pričaš o tome šta radiš za Gospoda! Tvoja crkva radi ovo, radi ono, toliko se ljudi obratilo, puno ljudi se krstilo… Ali kakvo je stanje tih ljudi koji su spašeni? Da li su postali učenici? Da li su pobedili greh? Da li su postali učenici? Kakvo je stanje njihovog života u kući? Kako ti muževi i žene žive kući? Da li su oni u pokoju ili su kao Marte koje se tuže jedna na drugu? Kakva je korist onda brojati brojeve, dvadeset, trideset, sto ljudi su došli… beskorisno! Samo je jedno potrebno, čuti glas Gospodnji i biti u pokoju. Ostavljeno je to počivanje Božijem narodu. I kaže u Jevrejima 4:1 da moramo da se bojimo da propustimo da uđemo u taj pokoj! Postoji pokoj, a mi treba da se bojimo da se ne bi desilo da ne uđemo u taj pokoj!


Čuti Božiji glas

Znate, kada posmatrate prvo poglavlje u Bibliji, kako sam i rekao ovih dana, kada je đavo otpao, 1.Mojsijeva 1:2, „Zemlja beše bez obličja i pusta i beše tama nad bezdanom.” Dakle šta se desilo? Duh Božiji je počeo da se kreće. I stih 3: „Bog reče…“ I ta reč se ponavljala svaki dan, stih 6: “Potom reče Bog”, stih 9: “Potom reče Bog”, stih 11: “Opet reče Bog”, stih 14: “Potom reče Bog”, stih 20: “Potom reče Bog”, stih 24: “Potom reče Bog”, stih 29: „I još reče Bog…“ Koliko puta u toj jednoj glavi! Reč Božija, Reč Božija, Reč Božija. Prvo poglavlje u Bibliji nas uči nešto. Svaki dan je zapisano da je Bog govorio. Svaki dan. Prvi dan, drugi, treći, četvrti dan. I sedmog dana je počinuo. To nas uči da kada naš život izgleda kao što je opisano u stihu 2 (prazno, pusto i tamno), ako želiš da se promeniš i postaneš kao Isus, svaki dan bi trebao da kažeš: “Onda mi je Bog rekao ovo, onda mi je rekao ovo i sledeći dan Bog je rekao ovo i sledeći dan ono”, ja ću ući u pokoj. Ako ne čujem šta Bog govori neću ući u pokoj. Samo je jedno potrebno, svaki dan! To čitamo u 1. Mojsijevoj u 1. glavi. Duh Božji se dizao nad vodom. Kako možemo da znamo da se Duh Božiji kreće u našem životu? Čućemo Božiji glas svaki dan. Duh govori Božji glas. Duh Božiji se nastanio u nama da bi prenosio Božiji glas.


Molitva

Vidite, mnogi ljudi znaju da je molitva jedna od najvažnijih stvari u hrišćanskom životu i mi čitamo knjige o nekom čoveku koji se molio 2, 4 časa svaki dan. Koliko sati treba da provedeš svaki dan u molitvi? Šta Isus kaže? Dva sata ili četiri sata, šta mislite? Dvadeset i četiri sata! Pokazaću vam. Luka 18:1. Morate čitati pažljivo Bibliju. Luka 18:1. Isus je ispričao priču kako čovek treba uvek da se moli Bogu. On nikada nije rekao dva sata, nikada nije rekao deset minuta. Ako se moliš deset minuta to je dobro, ali nije dovoljno dobro. Treba da se moliš 24h. Ako se moliš 4h, to još uvek nije dovoljno dobro. Pitaš se kako možeš da se moliš 24h. Da li to znači da treba stalno da budeš na kolenima? Ne, Isus nije bio stalno na kolenima. Ti kažeš da imaš mnogo drugih stvari koje treba da radiš, ali dok radiš te stvari ti treba uvek da se moliš. Pitaš se kako možeš da radiš dve stvari u isto vreme? Kako možeš da dišeš 24 časa i da radiš mnoge druge stvari u isto vreme? Da li je to moguće raditi neke stvari u isto vreme? Da dišeš 24h i radiš i druge stvari? U suštini mi dišemo a da nismo ni svesni toga. Ali tim dahom mi živimo. Probajte da začepite svoj nos 5 minuta. Nemojte to da radite, ali samo kažem ako bi to uradili umrli bi. To je toliko važno i Isus je rekao da je i molitva takva. To nije kao biti svestan i govoriti: “Gospode ovo, ovo, ovo, ovo…” To je dobro. Postoji specijalno vreme za molitvu. Postoji posebno vreme kada radimo posebne vežbe disanja, pola sata dnevno ili koliko god vremena imaš. To je to posebno vreme za molitvu, ali u ostatku vremena moramo nastaviti da dišemo sve vreme.

Molite se uvek! To je Isus rekao. Šta Duh Sveti kaže? Isusove reči su u Evanđeljima, a reči Duha Svetoga su u poslanicama. Ovo su reči druge osobe Trojstva, a ono su reči treće osobe Trojstva. Iz tog razloga smatram da su poslanice isto toliko važne kao i Evanđelja. Šta Duh Sveti kaže u 1.Sol.5:18? Šta Duh Sveti kaže, koliko treba da se molimo? 24h. Dakle imamo dva svedoka. Biblija kaže da na rečima dvojice svedoka ostaje svaka stvar. Isus je rekao: “Molite se uvek”. Sveti Duh kaže: “Molite se uvek.” Sada mi dozvolite da objasnim šta podrazumevam pod molitvom.

Ja sam vrlo zahvalan da nikada nisam išao u biblijsku školu tako da sam mogao da dobijem moje ideje od Biblije a ne od nekog čoveka koji uči. Reći ću vam zašto je to važno. Zato što su biblijske škole pune ljudi koji su jako pametni i visoko obrazovani, a oni obično ništa ne znaju o Bibliji. Oni ne znaju ništa o Bogu, a reći ću vam zašto. Isus je rekao u Mateju 11:25 – „Hvalim te Oče neba i zemlje što si sakrio ovo od premudrih i razumnih, a kazao si prostima.” Bog otkriva svoju istinu bebama, ne pametnim ljudima koji su završili velike škole i imaju diplome. Šta to znači biti beba? Znate kakve su male bebe. One kažu: “Tata nauči me, ja ne znam to.” I ako tata nauči malo dete da je 2+2 5 oni će to verovati. Deca su jako prosta. Ali mi imamo nebesnog Oca koji nas nikada neće varati. Ja tako prilazim Bibliji. U svetskim stvarima sam inteligentan, ali to ostavljam za stvari ovoga sveta. Kada prilazim Bibliji, svaki put kažem: “Gospode ja ovo ne mogu da razumem. Želim da budem kao beba. Molim te, nauči me.” Tako sam naučio jako mnogo stvari u Bibliji. I ti možeš tako učiti. Problem je što dolaziš svojom inteligencijom pred Bibliju. Tako ćeš biti prevaren zato što je đavo pametniji od tebe. Ali dođi kao beba i reci: “Tata u nebu, objasni mi. Kaži mi šta ovo znači”, i On će ti otkriti, zato što On sakriva te stvari od premudrih i razumnih. Budite oprezni, ako pokušate da dođete Bibliji sa vašom inteligencijom i pameću, mogu da vam potpišem da ćete biti prevareni. Isus je rekao: “Budite kao mala beba koja je ponizna”. Beba ne misli: “O, ja znam toliko mnogo stvari”. Pitajte dečaka od dve godine: “Šta ti znaš?” On će reći: “Ja ne znam ništa”. Dođite tako Bibliji i recite: “Gospode ja ne razumem stvari iz Biblije. Vrlo sam pametan u telesnim stvarima, ali duhovne stvari ne znam.” Primećujem da mnogi hrišćani misle da znaju jako mnogo i zato nemaju pobedu nad grehom u svom životu, nemaju pobedu u njihovom porodičnom životu, nema pokoja u njihovim srcima, nema mira u njihovoj kući – zato što pokoj dolazi kod onih koji su ponizni kao bebe. Vidite ovde u stihu 29: „Uzmite jaram moj na sebe i naučite se od mene.“ Šta da naučimo? Ne kako da budemo pametni i inteligentni! Ja verujem da je Isus bio najpametnija i najinteligentnija osoba koja je hodala ovom zemljom. On je mogao da vodi biznis bolje od svakog biznismena. On je mogao da reši problem nekog programa na kompjuteru bolje od bilo kog programera u svetu, ali On nije živeo sa tom pameću. On je rekao: Naučite se od mene jer sam ja ponizan u svom srcu.“ I kada si ponizan u srcu, šta kaže ostatak tog stiha? „Naći ćete pokoj svojim dušama.“

Da li znate zašto nemate pokoj u svojim dušama? Da li znate zašto se nervirate u vezi toga što je vaš muž ovakav ili vaša žena onakva? Vaš komšija onakav. Brinete se šta će se desiti sledeće nedelje. Zabrinuti ste za vaše zdravlje. Zabrinuti ste za toliko mnogo stvari. Postoji jedan razlog, vi niste naučili poniznost od Isusa! Vi dolazite Bibliji sa svojom pameću da bi ste naučili Bibliju. Učite poniznost od Isusa! Kada naučite poniznost od Isusa, Isus kaže da ćete naći pokoj svojim dušama! To mi je Gospod rekao pre pedeset godina i mogu da posvedočim pred Bogom da je moj život u pokoju. Možda mi to ne verujete, ali ja mogu to reći pred Bogom. Imam nula ljubomore prema bilo kome u svetu. Ako je nečija služba deset puta bolja nego moja, ja ću reći: “Slava Bogu! Odlično!”

Ako neko služi Gospodu i čini divno delo za Njega, da li znate kako ja na to gledam? U fudbalu…Vi igrate fudbal ovde. Koliko golova daje golman? Nula! Napadači su ti koji daju golove u fudbalu, a golman ne ide da daje golove. U listi strelaca ime golmana se ni ne spominje, ili oni koji su u odbrani. Samo napadači su ti koji daju golove. I zašto se onda golman tako raduje kada napadač da gol? Zato što je u njegovom timu! Dakle, kada neko drugi uradi delo za Isusa ja takođe mogu da tapšem zato što je u mom timu! Da li i vi to možete da uradite ili sami želite da dajete gol? To je ta sebičnost koju nalazimo u mnogim hrišćanima. Zašto ne bi mogao biti srećan ako neko da gol za Isusa? Ja sam srećan. Pavle kaže da neki ljudi propovedaju Isusa iz zavisti. Nema veze, oni propovedaju Isusa, slava Bogu!

Sećam se kad sam jednom bio u Nemačkoj pre nekog vremena, tamo sam sreo jednog brata indijskog porekla koji je živeo u Evropi. Pitao sam ga: “Kako si saznao za ovu službu? Kako si saznao za ove sastanke?” On je rekao: “Ima ovde jedan pastor iz Indije koji živi ovde. Dobio sam tvoju knjigu od njega.” Rekao mi je: “On ide u Indiju i kupi puno knjiga, donese ovde i prodaje ih 20 puta skuplje da bi zarađivao.” Kada sam to čuo, tako sam se razgnjevio! Taj čovek govori da je Božiji sluga a prodaje knjige da bi zarađivao. I Duh Gospodnji mi je odmah rekao: “Budi u pokoju!” I ja sam se smirio. Rekao mi je: “Da taj čovek nije prodavao te knjige ne bi sreo ovog brata.” O, ja sam rekao: “Slava Bogu! Neka prodaje knjige sto puta skuplje. Neka zaradi koliko god hoće, ali ja sam mogao da se sretnem sa jednom dušom sa kojom inače ne bih mogao da se sretnem.” Nema veze ako drugi ljudi služe Bogu za novac ili služe Bogu zbog svoje časti. Budite u pokoju! Divna je stvar biti u pokoju, ali treba da čujemo Božiji glas.

Kada se Isus suočavao sa Sotonom u Mateju 4, prva reč koju je rekao bila je ova: “Čovek neće živeti o samome hlebu nego o svakoj reči koja izlazi iz Božijih usta.“ Kako ću živeti? Tako što ću jesti hranu? Da, hrana je dobra. Isus nas je učio da se molimo: Hleb naš potrebni daj nam danas”, ali važnije od toga, čak ako je i postio pre toga 40 dana… Mi smo gladni čak i ako ne postimo 40 dana. Da li možete zamisliti koliko je On bio gladan? Jako, jako gladan za hranom. Ako postite samo 7 dana strašno ćete imati potrebu za hranom. On je postio 40 dana i jako Mu je trebala hrana, i u tom trenutku On kaže: “Hrana mi sada nije važnija. Ono što moj Otac govori, čak i sada, važnije je od te hrane.” Zamislite reći tako nešto posle posta od 40 dana. Kada celo moje telo vapi za hranom, Isus kaže: “Ne, slušanje Božijeg glasa je važnije“. Isus je znao da je samo jedno potrebno. Zato je Isusov život bio život savršenog pokoja. I ja sam čeznuo da imam to u svom životu. Nikakvu ljubomoru, nikakvo takmičenje sa bilo kime, nikakav nemir zbog toga što neko nešto ne radi. Neko je na primer obećao da će doći da uradi nešto u crkvi i nije došao. Slava Gospodu, ja ću biti u pokoju! Ono što je on trebao da uradi ja ću uraditi. Uvek biti u pokoju! To može doći jedino ako slušamo.

On nije rekao da je najvažnija stvar da čovek govori Bogu, nego slušati reči koje izlaze iz Božijih usta. Kada se molimo mnoge reči izlaze iz naših usta prema Bogu, ali jedna od stvari koju me je Bog učio u vezi molitve jeste da je molitva kao pričanje preko telefona. Šta je prva stvar koju radiš kada pričaš sa nekim na telefonu? Biraš broj i ne počneš odmah da pričaš, čekaš. Šta čekaš? Čekaš da osoba sa druge strane podigne slušalicu. Ponekad Bog ne podigne slušalicu. Psalam 66:18 – „Da sam video u srcu svom bezakonje, Gospod me ne bi čuo.“ Kada se moliš Bog te neće čuti zato što postoji neki greh koji nisi ispovedio, neki pogrešan stav koji si imao prema nekome. Kao što sam juče rekao, nisi možda nekome oprostio, Bog neće da te čuje. Ili da vidimo reč za muževe.


Poruka muževima

Da li znate da Bog ne čuje molitve nekih ljudi? 1.Petrova 3:7 – „Muževi, trebate živeti sa svojim ženama po razumu.“ Šta znači živeti sa svojim ženama po razumu? Najmanje dve stvari. Pod jedan, uvek morate shvatati da je žena slabija posuda. Ona nije toliko jaka kao što ste vi. Ne samo fizički, nego emocionalno. Ona je vrlo slaba, kao tanak list papira. Ako si imalo grub s njim, pocepaćeš ga. Čovek je kao karton, a žene su kao tanak papir. Ako si čovek moraš da se sećaš toga. One su vrlo slabe. Ne razumeš to? Onda ne živiš sa svojom ženom po razumu.

Druga stvar, tvoja žena je sunaslednica sa tobom, što znači da treba da dozvoliš da sedi na istom tronu gde si ti. Želim da kažem sada nešto svim muževima ovde. Da li želiš da budeš kralj u svojoj kući? Da! Zar ne bi voleo da budeš kralj u svojoj kući? Reći ću ti koji je najbolji način da budeš kralj u svojoj kući. Tretiraj svoju ženu kao kraljicu! Želiš da budeš kralj? Tretiraj svoju ženu kao kraljicu! Ako je ona rob, onda si i ti rob. Mnogi muževi tretiraju svoje žene kao robove. Iz tog razloga sâmi oni nisu kraljevi. Od danas tretirajte svoju ženu kao kraljicu i postaćete kraljevi, zato što je muž kraljice kralj. To je tako jednostavno, čak i deca to mogu da razumeju. Ako to ne radite, šta kaže 1.Petrova 3:7? Vaše molitve će biti zaustavljene. Vi birate broj neba, i Bog kaže: “On tretira svoju ženu kao roba. Neću da čujem njegovu molitvu.”


Molitva je kao telefonski poziv

Da li znate zašto Bog ne čuje mnoge molitve? Ako Bog ne čuje molitvu, neće ni odgovoriti na nju. Molitva je kao telefonski poziv. Pre svega moram biti siguran da me Bog čuje, da nema greha u mom srcu, da sam očišćen u Isusovoj krvi. I onda, druga stvar koje se moram sećati. Dozvolite mi da vam postavim pitanje. Pretpostavimo da vi kao mlađi brat ili sestra pričate sa jako pobožnim čovekom koji je tri puta stariji od vas. Vrlo pobožan čovek, tri puta stariji od vas i vi razgovarate sa njim preko telefona. Ko bi govorio više, vi ili taj brat? Ko bi trebao da govori više? Kažite mi. Sigurno da onaj stariji brat. Mislim, ako ja razgovaram sa nekim ko je mnogo pobožniji od mene, ja bih pričao manje a više slušao. U redu! Sada pretpostavimo da vi govorite sa svemoćnim Bogom. Da li više treba da govorite ili slušate? Šta mislite? Vi znate. Treba više da slušate. Kako se molimo? “Naš Oče, ovo, ovo, ovo, ovo, Amin!” Nisi Ga uopšte slušao! To je kao kada bi pričali sa nekim jako pobožnim čovekom i rekli: “Brate, ovo, ovo, ovo, ovo. Doviđenja”, i spustite slušalicu. Tako se mnogo hrišćana moli. Ne treba se tako moliti. Ja se ne molim tako. Ja deset puta duže slušam nego što govorim. Kada se probudim ujutro ne počnem da govorim Bogu. Počnem da Ga slušam.

Tako je Isus živeo! Isaija 50:4, poslednji deo tog stiha: „Svako jutro me budi, budi mi uši, da ga slušam kao učenik.“ Isus je znao da jedna stvar koja je potrebna svaki dan jeste da slušamo! “Oče, šta želiš da radim?” Znate, mi ponekad mislimo da treba jako puno da govorimo u molitvi i da treba da dajemo jako mnogo informacija Bogu kao da On nema pojma o tome. “Gospode, znaš, tamo u Japanu je bio cunami.” On to već zna. On je to znao pre nego što su novine objavile. Šta ćeš ti da kažeš Bogu što On već ne zna? Da li pokušavaš da imaš saosećanje prema nekome prema kome to Bog nema pre tebe? Reći ću vam šta sam ja naučio o molitvi. Treba da govorim jako malo zato što govorim sa svemogućim Bogom. Ja slušam reč Božiju koja kaže u knjizi Propovednika 5:2, poslednji deo tog stiha: „Bog je na nebu a ti si na zemlji, zato neka bude malo tvojih reči.“ Ja sam poslušan ovome. Bog je na nebu i On sve zna. On ima više saosećanja za ljude nego ja. Vi kažete: “Pa kako je onda Isus proveo celu noć u molitvi?” On nije pričao sve vreme. On je slušao!

Koliko vremena ti provodiš slušajući? Šta smo čitali u Isaiji? „Svako jutro mi budi uši da slušam.“ On me ne budi da govorim. Da li znate zašto govorimo toliko mnogo? Zato što mislimo da smo toliko važni. “Ja sam jako važna osoba i svi treba da me slušaju i Bog treba da me sluša.” Brate, ponizi se.


Biti brz čuti, a spor govoriti

Daću vam jedan stih iz Novog Zaveta takođe. Jakov 1:19 – „Morate znati ovo, moja draga braćo, neka bude svaki čovek brz čuti a spor govoriti.“ To je ono što je Marija naučila. Brza da čuje. Marta je bila brza da govori. Budite spori u vašem govoru i kada ste spori u vašem govoru, kaže u ovom stihu, bićete takođe spori da se srdite. Da li znate zašto se toliko mnogo gnjevite? Zato što pričate puno. Ne slušate mnogo. Želite da pobedite vaš gnjev? Evo preporuke: koristite više vaše uši! Dozvolite mi da vam postavim pitanje. Zašto nam je Bog dao dva uha, a samo jedna usta? Zar to nije interesantno? Dva uha, a samo jedna usta. Da li ste naučili lekciju? Budite brzi da slušate, a spori da govorite, čak i kad dolazite pred Gospoda. “Gospode, želim da Te čujem. Šta imaš da mi kažeš?” Jedno je potrebno! I kada to čujete bićete u pokoju i biće zapisano u vašem životu kao što je zapisano u 1.Mojsijevoj u 1. glavi: Potom reče Bog. I još reče Bog. I opet reče Bog”. I da li znate šta se desilo u 1.Mojs.1? Svaki put kad je Bog nešto rekao, nešto se desilo. Ja želim da tako bude u mom životu. Bog je nešto rekao i nešto se desilo u meni. Sledeći dan Bog je nešto rekao i nešto se desilo. Kada ja nešto kažem, ništa se ne dešava. Neka Bog govori svaki dan, svaki dan, svaki dan. I konačno, poslednjeg dana Adam je postao sličan Bogu. Sa mnom će isto tako biti. Na kraju ću biti konačno kao Isus, ali treba da čuješ Božiji glas svaki dan!

Nebeski Oče, pomozi nam da naučimo ovu vrlo jednostavnu ali važnu lekciju, molimo se u Isusovo Ime, Amin.