Pravednik će od vere živeti

Milenko Isakov

Gle, ko se ponosi, njegova duša nije prava u njemu;
a pravednik će od vere svoje živ biti

(Avakum 2:4)

Danas želimo detaljnije pogledati ove reči iz knjige proroka Avakuma. Drugi deo ovog stiha je na tri mesta citiran u novom zavetu i zato je važno da ga razumemo. Avakum ovde govori o dva potpuno suprotna pojma, a to su ponos i vera. Nažalost, primećujemo kako đavo uspeva da prevari mnoge ljude koji smatraju sebe vernicima iako su njihova srca puna ponosa.

Ovaj stih vrlo očigledno razdvaja veru od ponosa. Ponosit čovek je na putu koji vodi u propast, a pravednik je na putu vere u Hrista koji daje život. Avakum naziva pravednikom jedino čoveka koji živi od vere. Sa druge strane, on kaže da ponosan čovek poseduje nepravednu dušu, zato što je naduven i zato što njegove želje nisu ispravne.

Bog mrzi ponos u ljudskom srcu! “Mrzak je Gospodu ko je god ponosnog srca, i neće ostati bez kara ako će i druge uzeti u pomoć” (Priče 16:5). Bog se suprotstavlja onima koji su ponosni (Jakov 4:6). Ponosan čovek ne poseduje originalno pomazanje Svetog Duha. Ponosit čovek ne može biti istinski duhovno bogat. Iako može sebe prikazivati velikim vernikom glumeći poniznost, Bog ostaje njegov veliki protivnik.

Ponosni ljudi su veoma uticajni na ovom svetu i imaju razne izvore kojima se obraćaju kada im je potrebna pomoć. Međutim, Solomun kaže da oni neće proći bez kazne, ako će i imati mnoge ljude koji će želeti da im pomognu. Čovek svojim ponosom može steći mnogo prijatelja koji će biti spremni da mu pomognu kada bude u potrebi, ali sve je to uzaludno kada je sâm Bog taj koji mu se suprotstavlja.

Ponos potiče od đavola koji je nekada bio zaklanjač Božijeg lica u nebu. On je poželeo da se izjednači sa Bogom (Isaija 14:12-14) i zato je bio zbačen sa neba. Njegov primer nam jasno pokazuje da Bog kažnjava ponos! “Oholost dolazi pred pogibao i ponosit duh pred propast” (Priče 16:18). Kraj ponosa je propast!

Biblija čak govori o tome kako se ponos može posebno primetiti u očima ljudi. Solomun piše da Bog mrzi ponosite oči (Priče 6:16,17), a to znači da se sa očiju nekih ljudi može jasno pročitati ponos koji je duboko ukorenjen u njihovom srcu.

Spomenuo sam kako se Bog suprotstavlja ponosnima. To, međutim, ne znači da Bog mrzi ponosne ljude. Bog voli grešnike! On želi da se ljudi pokaju od svog ponosa i govori preko svog proroka: “Slušajte i čujte, nemojte se ponositi, jer Gospod govori. Dajte slavu Gospodu Bogu svojemu dok nije spustio mrak, dokle se nisu spotakle noge vaše po gorama mračnim, da čekate svetlost, a On je obrati u sen smrtni i pretvori u tamu” (Jeremija 13:15,16). To je današnja poruka svima koji su ponosni. Pokajte se od svog ponosa! Nemojte smatrati sebe mudrima. Zahvalite Bogu za sve sposobnosti i materijalne stvari koje vam je dao. Dajte slavu Bogu dok je još vreme Njegove milosti!

Osnovna razlika između ponosnog čoveka i čoveka vere jeste u tome što ponosan čovek vidi vrednost u sebi, a čovek vere u Bogu. Ponosan čovek se pouzdaje u sebe, a čovek vere u Boga. Ponosan čovek je pun samopouzdanja, a čovek vere je pun pouzdanja u Boga.

Avakum naziva pravednikom samo čoveka koji živi verom u Boga. Živeti verom znači uvek priznati da je Bog u pravu. Postoje mnoge situacije u životu kada ljudi posumnjaju da je Bog nepogrešiv. Na primer, oni smatraju da bi bolje rešili neki svetski problem da su na Božijem mestu, a to je vrlo ubedljiv dokaz njihovog ponosa. To pokazuje veliki nedostatak poniznosti i vere u Boga u njihovom životu.

Svi pravednici koji se spominju u Bibliji su bili ljudi vere. Oni su se čvrsto pouzdali u ono što je Bog rekao, iako je to bilo potpuno nepojmljivo i neobjašnjivo za njihov razum. Noje je verovao Bogu kada mu je rekao da će se desiti nešto što je za ljude bilo potpuno neverovatno, a to je da će pasti toliko velika kiša koja će potopiti celu zemaljsku kuglu. On se pobojao onoga što još nije video i to je iz korena promenilo sve njegove prioritete u životu. On je potpuno podredio svoj život Bogu zato što mu je jednostavno verovao.

Avram je takođe verovao da će se desiti nešto što je bilo potpuno neverovatno za ljudski razum. Bog mu je obećao veliko potomstvo iako ceo život nije dobio dete sa svojom ženom Sarom, a tada je bio već u dubokoj starosti. Pošto je verovao, Bog mu je to uračunao u pravednost (1.Mojs.15:6). Apostol Pavle objašnjava to u Rimljanima 4 i kaže: “Verova Avram Bogu i primi mu se u pravdu. A onome koji radi ne broji se plata po milosti, nego po dugu. A onome koji ne radi, a veruje onoga koji pravda bezbožnika, prima se vera njegova u pravdu” (3-5). Zatim Pavle govori na koji način se i svima nama vera može uračunati u pravednost. “Ali nije pisano za njega jednoga samo da mu se primi, nego i za nas, kojima će se primiti ako verujemo onoga koji vaskrse Isusa Hrista Gospoda našega iz mrtvih, koji se predade za grehe naše i ustade za opravdanje naše” (23-25)

Bez vere čovek ne može ugoditi Bogu! Najveća uvreda koju čovek nanosi Bogu jeste neverstvo. Sa druge strane, Bog proglašava čoveka pravednikom kada uzveruje da je Isus Hrist umro za njegove grehe i ustao radi njegovog opravdanja pred Bogom. U tom momentu Bog uračunava našu veru u pravednost i tada započinje naš život vere.

Istinski život vere ne podrazumeva samo intelektualno priznavanje tih činjenica, nego činjenje dobrih dela kroz koja se proslavlja Bog. Samo oni koji tvore pravdu dokazuju da su zaista nanovo rođeni – opravdani verom u Hrista (1.Jov.2:29).

Dakle, život pravednika je zasnovan na veri da ono što je Bog kazao jeste istina!

Hvala Ti nebeski Oče što si nas svojom blagodaću spasao kroz veru koja je takođe Tvoj dar nama. Hvala Ti što si nas na osnovu naše vere u Hrista opravdao i proglasio pravednicima. Pomozi nam da svakodnevno živimo u skladu sa Tvojom voljom, u čvrstom uverenju da sve što si rekao i zapovedio jeste najbolje za nas. Molimo u Hristovo ime, amin.