Jedinstvo duha

Milenko Isakov

Starajući se držati jedinstvo duha u svezi mira”

(Efescima 4:3)

Poslanica Efescima sadrži šest poglavlja. U prva tri poglavlja Pavle objašnjava to čudesno spasenje koje je Bog omogućio ljudima kroz Isusa Hrista, a u druga tri poglavlja on govori o tome kako treba da izgleda život onih koji su primili izbavljenje Hristovom krvlju i oproštenje svojih greha. Iznova i iznova primećujemo da biblijska doktrina nije predviđena za samo suvoparno sticanje znanja, nego za praktičnu primenu Hristove nauke u životu. Božija volja jeste da svaka doktrina Njegove Reči ima uticaj na naš svakodnevni život. Kada je reč o jedinstvu duha među vernicima, Božija volja nije da nama to bude poznato samo u domenu hrišćanske doktrine, nego i u praktičnom hrišćanskom životu.

Nedavno sam imao priliku da vidim kako troje male dece ispod deset godina udruženim snagama vuku auto prikolicu koja je teška preko pola tone. Ta deca su imala zajednički cilj i bila su jedinstvena u želji da ostvare taj cilj. Njihov primer me je podsetio na silu jedinstva među ljudima. Grupa ujedinjenih ljudi može učiniti mnogo više nego svaki član grupe individualno. Ljudi će ostvariti bolje rezultate ako jedinstveno slede istu viziju. Međutim, često je motiv za ujedinjavanje ljudi u svetu neki njihov lični interes. Na primer, mnogi ljudi su zaposleni u nekim firmama, ne toliko zbog toga što žele da budu ujedinjeni sa ostalim ljudima iz firme, koliko zbog toga što im je potrebna mesečna zarada. Postoji i mnoštvo drugih takvih primera koje sada nećemo navoditi.

Sve u svemu, Bog je stvorio čoveka prema svom obličju (1.Mojs.1:27) i stoga je potpuno razumljivo da je Njegova želja da i ljudi budu u jedinstvu. “Troje je što svedoči na nebu: Otac, Reč i Sveti Duh; i ovo je troje jedno.” Sloga i ujedinjenje između Oca, Sina i Svetog Duha od same večnosti jeste vrhunac i kruna lepote jedinstva. Između njih se ni u jednom momentu nije pojavila ni najmanja čestica nejedinstva ili nesloge. Iako su Otac, Sin i Sveti Duh različite osobe, oni su skroz jedinstveni. Bog Otac nije došao na zemlju da umre za grehe ljudi, a ipak je u potpunosti u jedinstvu sa Njegovim Sinom, Isusom Hristom. Duh Sveti nije seo sa desne strane Bogu, a ipak je u savršenom jedinstvu sa Hristom. Isus Hrist nije danas na svetu, ali ipak je u savršenom jedinstvu sa Svetim Duhom koga je Bog Otac poslao.

Sa druge strane, život čoveka Isusa Hrista je toliko moćno bio ujedinjen sa Bogom Ocem da je Isus mogao da kaže: “Koji vide mene, vide Oca.” (Jovan 14:9). To naravno ne znači da su ljudi videli Boga Oca (jer Boga niko nije video nikad – Jovan 1:18), nego da je Isus svojim životom potpuno adekvatno objavio ljudima prirodu karaktera Boga Oca. Dakle, Isus je u zemaljskom životu bio u apsolutnom jedinstvu sa Bogom i to je otvoreno priznao rečima: “Ja i Otac jedno smo” (Jovan 10:30). Isus time nije želeo da kaže da su On i Otac jedna osoba, nego da su oni u apsolutnom skladu i jedinstvu!

Takođe, Sveti Duh danas deluje na svetu u punoj saradnji sa Ocem i Sinom. Bog Otac ga je poslao da uči, upućuje na istinu i podseća vernike na Hristove Reči (Jovan 14:26 i 16:13). Sveti Duh je u potpunom jedinstvu sa Hristom! Imajući u vidu tako savršeno jedinstvo trojedinog Boga i činjenicu da nas je stvorio prema svom obličju, dolazimo do zaključka da Bog želi da ljudi međusobnim jedinstvom objave Njegovu slavu!

Bog je bio taj koji je omogućio prvo sjedinjenje dva ljudska bića. On je spojio Adama i Evu. Bog je ustanovio brak, kao ujedinjenje muške i ženske osobe i On želi da pomogne svakom mužu i ženi da budu jedinstveni. Ipak, ono što danas vidimo u svetu, čak i u “hrišćanskom svetu” jeste mnoštvo nejedinstvenih brakova.

Misterija jedinstva jeste upravo u tome da Bog to uspostavlja među različitim ljudima. Muška i žeska osoba su potpuno različite, a Bog želi jedinstvo u braku. Iz ljudske perspektive gledano, opasnost za neslogu i nejedinstvo je upravo tamo gde postoji različitost. Ljudi imaju različite ukuse, navike i temperament, različite su nacionalnosti, kulture i rase, imaju različite nivoe inteligencije, obrazovanja i interesovanja, pa ipak Bog je omogućio da u Isusu Hristu oni svi budu jedinstveni – da budu jedno u Hristu (Gal.3:28).

Svi smo došli Bogu kao grešnici. Zasluga svakoga od nas je bio Božiji gnjev i večna muka, ali Bog nas je zbog svoje milosti prihvatio u Isusu Hristu za svoju decu i izlio je Duhom Svetim svoju ljubav u naša srca. Mi smo postali udovi na Hristovom telu koje je Njegova crkva (Kol.1:24). Iz tog razloga, mi želimo biti u jedinstvu sa svom braćom i sestrama koje je Bog prihvatio za svoju decu. Moguće je da su oni potpuno različiti od nas, ali su ipak udovi na Hristovom telu, kao što je na primer bubreg potpuno drugačiji od ruke, ali su oboje udi na istom telu i skladno funkcionišu.

Đavo je napravo pravu pometnju unoseći seme razdora i nejedinstva među hrišćane. Đavo želi nejedinstvene brakove, porodice i crkve, i mnogo uspeva u tome. Đavo unosi duh sektaštva među vernike da bi se oni međusobno odbacivali i neprihvatali. To nikako ne potiče od Božijeg Duha, jer vidimo iz uvodnog stiha da nas Bog poziva da se staramo da držimo i čuvamo to jedinstvo koje imamo sa svim udovima Hristovog tela.

Svako Božije dete, kao ud duhovnog tela, povezano je sa glavom koja je Hristos. Čak i kada su neki udovi na telu bolesni, ostali udovi ne žele da ga eliminišu, nego mu pomažu da se oporavi. To je potpuno normalno za jedan živi organizam.

Hristova crkva je Njegov duhovni organizam i svaki ud na Njegovom telu je dragocen i potreban. Starajmo se da čuvamo taj sklad i jedinstvo sa svakim udom Hristovog tela! Volimo braću i sestre. Gradimo mir. Starajmo se da čuvamo jedinstvo Duha u svezi mira!

 

Hvala Ti Gospode što si nas, bez ikakve naše zasluge, prihvatio za udove svog tela. Hvala Ti za sve ostale udove na Tvom telu koji su povezani sa glavom Hristom i sa kojima uživamo zajednicu duha. Pomozi nam da se staramo da čuvamo jedinstvo duha sa svim udovima Tvog tela. Ispuni nas ljubavlju prema svoj braći i sestrama! U Hristovo ime, Amin.