Izlaziti na susret Isusu

Milenko Isakov
A sutradan mnogi iz naroda koji beše došao na praznik
čuvši da Isus ide u Jerusalim uzeše grane od finika i izađoše mu na susret…
(Jovan 12:12,13)
 

U 12.poglavlju Evanđelja po Jovanu čitamo kako je Isus šest dana pre pashe došao u Vitaniju kod svojih prijatelja: Lazara, Marije i Marte. Nedavno sam spomenuo da je pasha bila veliki praznik prilikom kojeg su se Jevreji sećali kako ih je Bog svojom čudesnom i uzvišenom rukom izveo iz egipatskog ropstva.

Bog je dao svom starozavetnom narodu praznike koje su trebali da obeležavaju i o tome čitamo u 23.poglavlju 3.Knjige Mojsijeve. U stihu 5 i 6 piše: “Četrnaestoga dana prvoga meseca uveče pasha je Gospodnja. A petnestoga dana istoga meseca, praznik je presnih hlebova Gospodu; sedam dana jedite hlebove presne.” Znači, praznik pashe i praznik presnih hlebova bili su spojeni i trajali su osam dana. Ti praznici su obeležavani u Jerusalimu gde se nalazio Solomunov hram. Jevreji iz svih krajeva su tada dolazili u Jerusalim, a Jovan čak spominje da su došli, na primer, i neki Grci na taj praznik (stih 20).

Ono što sigurno možemo zaključiti jeste da je u tim danima bio vrlo veliki broj ljudi u Jerusalimu. Sve su to bili religiozni ljudi među kojima je bilo mnogih koji su doputovali iz dalekih krajeva da bi prineli žrtve Bogu. U prethodnom poglavlju se spominje da su mnogi dolazili u Jerusalim dosta ranije da bi se pripremili za te praznike (stih 55). Oni su želeli da vide Isusa i pitali su se zašto još nije došao na praznik. Isus je bio centralna tema većine razgovora koje su ljudi imali u Jerusalimu. Mnogi su pričali i prepričavali veliko čudo koje je Isus ne tako davno učinio kada je podigao Lazara iz mrtvih.

Dakle, mnoštvo ljudi je došlo na praznik čija svrha je da se proslavi Božije ime, ali Onaj koji jeste Bog u telu i zbog koga postoji taj praznik nije tamo prisutan! Veliko mnoštvo tih ljudi u Jerusalimu su vrlo religiozni i jako su zainteresovani da revnosno izvrše svoje religiozne rituale, ali oni se tamo još uvek ne susreću sa Osobom koja zaslužuje to njihovo praznovanje! Isus nije u Jerusalimu, već u Vitaniji sa svojim učenicima i vrlo malim krugom ljudi.

Šta možemo naučiti iz ovog primera? Prvo, mnogi današnji veliki religiozni skupovi gde je prisutno veliko mnoštvo ljudi nije nikakav argument da je tamo i Božija prisutnost! Veliki broj ljudi na bogosluženju nije uslov za Isusovu prisutnost. Mi vidimo da je Isus izabrao malo društvo Njegovih iskrenih sledbenika koji su bili gladni i žedni Boga, a da je izostavio veliko mnoštvo ljudi koji su bili gladni mrtve religije i njenih rituala. Često se dešava da grandiozne “hrišćanske skupove” prate mnoge stvari koje oduševljavaju ljude, ali ne i Boga.

Dragi brate i sestro, ti možeš biti uzbuđen i oduševljen kada imaš priliku da prisustvuješ bogosluženju na kojem je prisutno mnogo ljudi, ali ako na tom bogosluženju nije prisutan Isus, ceo skup je potpuno promašen! Svrha okupljanja hrišćana na zajedničko bogosluženje nije da se proslavi ime starešine, propovednika, dobrih muzičara i pevača, ili da se sakupi novac da bi propovednik mogao da podigne standard svog života, nego da svi doživimo Hristovu prisutnost i da se Njegovo ime objavi i proslavi!

Da li znate da je Isus rekao da je dovoljan skup samo dvoje ili troje ljudi koji se sastanu u Njegovo ime da bi On lično bio tamo prisutan? (Matej 18:20). Dakle, nije u pitanju broj ljudi, nego stanje srca okupljenih ljudi. Bog daje svoju blagodat poniznima, a suproti se ponosnima. To znači da sila Božije prisutnosti neće biti izražena kroz ponosne, ohole i naduvene ljude, koliko god oni bili religiozni, nego kroz iskrene, jednostavne, ponizne ljude koji vole Isusa i služe mu iz ljubavi!

Braćo i sestre, nemojmo zaboraviti da je svrha naših bogosluženja da se Božije ime objavi i proslavi i da se oseti Hristovo prisustvo među nama! Kako je to moguće? Kako je moguće doživeti prisustvo nekoga koji se ne vidi? Jovan to objašnjava. On kaže: “Boga niko nije video nikad; ako imamo ljubav među sobom, Bog u nama stoji i ljubav je njegova savršena u nama.” (1.Jov.4:12).

Najveći fenomen u svetu nisu naučna otkrića, veliki sportski ili poslovni uspesi. Šta sve to vredi, kada su svi ti ljudi robovi ponosa, oholosti, želje za sopstvenom slavom, zavisti, mržnje i ljubomore? Najveći fenomen jeste ljubav, sloga i jedinstvo među ljudima! Čovek u svojoj snazi može mnogo što šta da postigne, ali da voli sve svoje bližnje je nemoguće bez Boga. Možda misliš da imaš ljubav prema svojoj ženi i mužu, ali je ta ljubav bazirana na emocijama, puna je sebičnosti i koristoljublja. Jedino Bog može da nam da ljubav koja je nesebična i koja ne traži svoju korist. Kada takva ljubav vlada među ljudima, to je ubedljiv dokaz da Bog živi u nama, jer jedino od Njega potiče takva ljubav!

Ono što je posebno interesantno jeste da primetimo kako su neki ljudi koji su bili u Jerusalimu čuli da je Isus u Vitaniji i došli su tamo (stih 9). Njih nije zanimalo mnoštvo u Jerusalimu i sva ta mrtva religioznost. Oni su želeli Isusa! Ljudi koji dobiju glad za Isusom postaće siti svoje mrtve religioznosti. Shvatiće da im ne pomažu ništa svi ti obredi i pravila, kada u svom životu vide nedostatak ljubavi – Hristove prisutnosti.

Dalje čitamo, kako i piše u uvodnom stihu, da je Isus odlučio da ide u Jerusalim i ta vest se brzo proširila. Mnogi su se obradovali. Divna je stvar videti kako Isus ima ljubav prema religioznim ljudima. Malo pre smo videli grupu tih hrabrijih ljudi koji su smelo napustili taj veliki religiozni skup da bi došli kod Isusa u Vitaniju. Međutim, Isus je znao da postoje mnogi ljudi koji su i dalje u Jerusalimu i nemaju snagu i hrabrost da napuste svoju religioznost. Zato On lično dolazi kod njih! To je divno, zar ne?

Kakav je njihov odgovor? Oni su se spremili za Njegov doček. Uzeli su palmove grane i izašli mu u susret sa rečima: “Osana! Blagosloven koji ide u ime Gospodnje, Car Izrailjev.” Drvo palme je simbol radosti, trijumfa i pobede (kao što lako možemo zaključiti čitajući Otrkivenje 7:9). Oni su uzeli te grane i sa radošću obeležili Hristov pobedonosni ulazak u Jerusalim gde će uskoro svojom smrću i vaskrsenjem pobediti đavola, greh, svet i smrt, i tako postaviti čvrst temelj radosti i mira svima koji Ga veruju! Vikali su “Osana” što znači “spasi nas”. Oni su znali da je Isus jedini spasitelj i istinski Car!

Kako ćemo mi izlaziti Isusu na susret?

1. Verom, oduševljenjem Njime i slavljenjem Njegove pobede. “Gospode, Ti si car! Ti si Spasitelj! Ti si vredniji od svega! Blagosloveno je Tvoje ime! Ti si pobednik!”

2. Molitvom. “Spasi me od religioznog života u kome nema stvarnosti Tvog prisustva.”

Pomozi nam, nebeski Oče, da ne budemo u zamci beživotne religije, nego da stvarnost Tvog prisustva u nama proizvodi život i dela koja će biti svetlo drugim ljudima do Tebe. Hvala Ti za Tvoju pobedu i Tvoje gospodarstvo nad svakim telom i duhom. Ti si car koji je uzvišen nad svima! Amin.