Disciplina po pitanju našeg vremena (1)

Milenko Isakov
Tada im reče Isus: vreme moje još nije došlo,
a vreme je vaše svagda gotovo.”
(Jovan 7:6)

Ovo je peta poruka u kojoj nastavljamo da razmatramo pitanje disciplinovanog hrišćanskog života. U prošlim porukama razgledali smo disciplinovan život u vezi sa korišćenjem našeg novca, a zatim i u vezi našeg tela. Videli smo da su to vrlo važne sfere našeg života u kojima Bog želi da budemo disciplinovani. Danas ćemo pogledati šta podrazumeva disciplinovan život u vezi sa našim vremenom.

Vrlo je važno da se podsetimo činjenice da je Duh Sveti koji prebiva u nama duh discipline (2.Tim.1:7). Dakle, ne radi se o tome da ćemo u svojoj vlastitoj snazi doći do disciplinovanog života, ali ni o tome da će nas Bog jednostavno iznenaditi darivanjem takvog života, bez da to tražimo od Njega i da smo poslušni Svetom Duhu. Upravo to i jeste ono što čini razliku u životima vernika. Jedni traže Gospoda i poslušni su Duhu Svetom i imaju duhovni rast. Drugi ne traže, neposlušni su i nemaju rast. Dakle, moramo se disciplinovati u koriščenju našeg novca, moramo se disciplinovati po pitanju naših telesnih želja i moramo se disciplinovati u korišćenju našeg vremena.

Najveći primer za svaku oblast jeste naš Spasitelj. Nastaviću sa citiranjem brata Zac-a. “Kada posmatramo Isusa mi vidimo da je On bio disciplinovan u oblasti novca. On je bio vrlo disciplinovan po pitanju svog tela. Mogao je da bude bez hrane. Mogao je da spava bilo gde. Imao je samokontrolu. Takođe vidimo da je bio disciplinovan u oblasti vremena.

Dozvolite mi da pokažem primer, najpre u Jovanu 2 na početku Njegove službe, kada mu je prišla Njegova majka Marija i rekla: “Nemaju vina” (stih 3). Isus je rekao: “Moj čas još nije došao.” (stih 4), Međutim, malo kasnije On je učinio to čudo. Zašto je onda rekao da Njegov čas još nije nastao? Mi to ne razumemo zato što naša poslušnost Bogu nije toliko apsolutna kao što je bila Isusova. Ta svadba je bila uveče i ako je Isusova majka došla u 20h sa rečima: “Nestalo je vina” i Isus je rekao: “Moj čas još nije nastao”, ono što je želeo da kaže jeste: “Nemam poticaj Svetog Duha da učinim nešto u vezi ovog problema.” U 20:10h On je učinio čudo. Njegov čas je došao! Mi to ne razumemo zato što nešto što smo trebali da uradimo u 20:10h mi smo već uradili pre dve nedelje ili ćemo odložiti za sledeći mesec, jer naša poslušnost Bogu nije toliko stroga i tačna! To je osnovna razlika između nas i Isusa.

Isus je u svemu živeo po Očevom vremenu. On nije napustio nebo u periodu od 4000 godina iako je svet umirao u potrebi za Spasiteljem. Zašto? Zato što Ga Otac nije poslao. Kada je došao na zemlju, iako je svet oko Njega umirao u grehu, On je pravio stolice i klupe u svojoj stolarskoj radionici. Njegov čas još nije bio nastao. On nije otišao u punovremenu službu kada je imao 12 godina iako je poznavao Bibliju bolje od svih u Izraelu. Bio je više posvećen Ocu od svih u Izraelu. Bio je jedina bezgrešna osoba. Bio je jedini koji je bio u tako savršenom dodiru sa Ocem! Zašto onda nije otišao u punovremenu službu kada je imao 12 godina? Neki ljudi misle: “Ja znam Bibliju, živeo sam dobar život, u dodiru sam sa Bogom i mogu da idem u punovremenu službu.” Ne, ne možeš! Isus je čekao sve dok Otac nije rekao: “Idi!” Kako je koristio svoje vreme to tog momenta? Rekao je Josifu i Mariji u hramu: “Zar ne znate da meni valja biti u onome što se tiče moga Oca?” Dok su se ostali dvanaestogodišnjaci glupirali i igrali i svašta radili, Isus je bio u Očevom poslu. Ne kažem da se Isus nikada nije igrao. Verujem celim svojim srcem da se Isus igrao kada je bio mali dečak. U suprotnom On ne bi bio kao mi. Međutim, Njegov život nije bio pun igranja, kao što jeste život mnoge dece.

Verujem da postoji potreba za opuštanjem i odmorom. Svima nama je to potrebno. Treba da idemo na izlete, treba da se opuštamo. Ne znam kako se vi opuštate. Različiti ljudi se opuštaju na različite načine, a dokaz da Bog želi da to činimo vidi se iz činjenice da smo stvoreni sa potrebom za spavanjem. On nas je stvorio da posedujemo želju da spavamo. Da li znate da anđeli ne treba da spavaju? Oni se nikada ne umaraju. Oni mogu biti budni hiljadu godina i još uvek su sveži! Mi ne možemo da izdržimo tri dana bez spavanja i da ostanemo sveži. Bog nas je mogao stvoriti poput anđela da nam nije potrebno spavanje i mi bi mogli reći: “O, uradili bi mnogo više za Boga kada bi radili 24h bez spavanja.” Ne mora da znači! Isus je spavao. Zahvaljujem Bogu za te stihove u kojima kaže da je Isus spavao u čamcu.

Isus nije bio protiv korišćenja udobnosti tamo gde je dostupna. Postoji potreba za opuštanjem i odmorom i vi treba da pronađete način na koji se opuštate u razumu i telu. Neki ljudi se opuštaju tako što jednostavno odu da spavaju i to je u redu. Dakle, nemojte misliti kada kažem da treba da se disciplinujemo u korišćenju vremena da to znači da ne smemo da spavamo i da moramo minimalno da provodimo vreme u stvarima koje smatramo da su beskorisne (da ako jedemo, moramo sve da pojedemo za tri minuta i ustanemo i idemo dalje)… Ne! Mislim da je Isus nekada provodio mnogo vremena uz jelo pričajući sa svojim učenicima u toku jela. To nije bilo uzaludno trošenje vremena. Dakle, kada govorim o disciplinovanju u korišćenju vremena, nemojte postati askete. Asketizam nije hrišćanstvo. Mi nismo sledbenici Jovana Krstitelja. Mi smo sledbenici Isusa Hrista koji je mogao da spava i da se opusti.

Dakle, Isus je sve činio u pravo vreme! Vidite u Jovanu 7. Njegova braća koja Ga nisu verovala došla su i rekla: “Idi odavde. Idi u Judeju gde više ljudi mogu da vide tvoja čuda. Ako si tako velik, pokaži se svetu.” (stih 3). I Isus je rekao (stih 6): Moje vreme još nije došlo, a vreme vaše je svagda gotovo.” Drugim rečima: Vi možete ići kad god poželite, vama to ne igra nikakvu ulogu, ali ja ne mogu ići kada poželim. Vi idite. Moje vreme se još nije navršilo. Kada dođe vreme, ja ću verovatno ići, ali ne sada.” I tada čitamo da je ostao u Galileji. Možda samo pet minuta kasnije (stih 10) nakon što su braća otišla on je takođe otišao. Zašto je to učinio? Zar je slagao? Ne! Treba to da razumete.

Pretpostavimo da policajski inspektor osluškuje svoj toki-voki i kolega koji je sa njim kaže: “Ja idem u policajsku stanicu. Hajde i ti”, a on mu odgovori: “Ja ne idem. Ti idi.” Dva minuta kasnije on dobije poziv preko toki-vokija da dođe u stanicu i ode. Kolega mu zatim kaže: “Hej, pre dva minuta sam ti rekao da dođeš i nisi došao.” “Nisam dobio nalog iz stanice. Dva minuta nakon što si otišao dobio sam nalog.”

Tako je Isus živeo. Kada su mu braća rekla da ide u Judeju, On je odgovorio: “Ne, ja ne idem, vi možete ići kad god želite zato što ne slušate Boga. Vi jednostavno napravite svoje planove i idete gde god želite i radite šta god želite”, i On kaže da ih zbog toga svet ne mrzi (stih 7), ali, svet mene mrzi.” Ako budete živeli prema Božijem vremenu svet će vas mrziti, ali ako budete živeli kao svet, neće vas mrziti. Svet radi ono što oseća i želi i mnogi vernici čine šta god žele kad god osećaju da to treba da rade, ali Isus je bio potpuno drugačiji. On je uvek bio u dodiru sa “stanicom”. “Oče, da li želiš da idem?” Ako nema odgovora to je značilo da treba da čeka. Da li ste to znali? Kada se molite za nešto i ne dobijete odgovor, to znači da treba da čekate. Ako naučite tu jednostavnu lekciju sačuvaćete se od mnogih problema u životu. Čekajte!

U redu, Njegova braća su otišla, a nakon pet minuta Duh je rekao: “Idi” i On nije pitao: “Zašto mi to nisi rekao pre pet minuta. Mogao sam ići sa mojom braćom. Oni će me sada pogrešno razumeti. Ako sada odem oni će misliti da sam ih slagao.” On nije uopšte bio uznemiren šta su ljudi mislili o Njemu. Živeo je po poticajima Svetog Duha.

Život Isusa Hrista je svetlo za naš put! Sledeći put ćemo videti još nešto o ovoj istoj temi.

Oče naš, mi smo toliko daleko od savršenog primera života Isusa Hrista. Želimo da se približavamo Tebi svaki dan i da učimo da se disciplinujemo u korišćenju vremena koje nam daješ. Pomozi nam, molimo se u ime Isusa Hrista. Amin.