Božija blizina

Milenko Isakov

…da traže Gospoda, ne bi li ga barem opipali i našli,

premda nije daleko ni od jednoga nas”

(Dela 17:27)

Kada je apostol Pavle propovedao u Atini, on je rekao tadašnjim Grcima da je Bog stvorio svet i sve što je u njemu i da je On gospodar neba i zemlje. Ovo je danas za mnoge besmislena rečenica zato što posmatraju mnoge ljudske gospodare koji se čine nedodirljivim u svojim namerama i vlasti. Ljudska populacija se jako udaljila od Boga. U jednoj duhovnoj pesmi se postavlja sledeće pitanje: “Zar su Ga (Hrista) ljudi zaboravili? Da li još iko za Tebe, Bože, zna?”

Međutim, Bog nije ostavio ljude bez svedočanstva o sebi. On svima čini dobro. Bog daje kišu sa neba i rodne godine, obilje hrane i radost u srcu (Dela 14:17). Biblija uči da je Bog taj koji svima daje život i disanje. Nijedan čovek nije sâm sebi podario život. Bog daje život i on je stvorio narode da se nasele širom zemlje odredivši svakom živom biću broj dana na zemlji i mesto prebivanja (Dela 17:26). Iako je Bog svakom čoveku dao slobodnu volju, a čovečiji izbor je bio da živi nezavisno od Boga, trenutna haotična situacija na zemlji nije izmakla Božijoj kontroli. Bog nije iznenađen sadašnjim stanjem! Njegova milost održava grešan svet zato što On ima detaljan plan za život svakog čoveka.

Isus je obećao da će ponovo doći na zemlju i Reč nam kaže da On ne kasni sa svojim obećanjem kao što neki misle, nego nas trpi i čeka, jer ne želi pogibao bezbožnicima, nego da se svi pokaju za svoje grehe i dobiju novi život (2.Pet.3:10). Bog želi da se svi spasu od večne propasti.

Iz uvodnog stiha razumemo da je svrha života na zemlji da tražimo Boga. I ne samo da Ga tražimo, nego da Ga i pronađemo! Đavo je prevario većinu ljudi koji trče u potrazi za raznim idealima i prolaznim materijalnim stvarima. Kada konačno dosegnu ono što su tražili, ljudi shvate da im to ne daje trajno zadovoljstvo i tada se njihova potraga usmeri na nešto drugo. To se dešava zato što je Bog stvorio čoveka sa toliko ogromnim kapacitetom da ništa osim sâmog beskonačnog Boga ne može da ga istinski zadovolji i usreći. Sotona je naveo ljude da detaljno istražuju sve drugo osim Boga, ali istraživanje svih mogućih stvari ima svoj kraj i zasićenje. Sa druge strane, niko se ne može zasititi istražujući Svemogućeg Boga.

Apostol Pavle nam ustvari otkriva divnu istinu da taj Višnji Bog koji je izvor prave sreće, mira i zadovoljstva nije daleko. Bog nije nedosežan i neuhvatljiv! On se maksimalno približio svakom čoveku. Dragi prijatelju, ma koliki bunt da imaš protiv živog Boga, On ti je veoma blizu.

Kada na ovaj način govorim o Božijoj blizini, onda mislim na Božiju uopštenu blizinu. Božija uopštena blizina je dostupna svakom čoveku na zemlji i ona je garancija da grešan čovek može tražiti i pronaći Boga. Ako ne bi postojala Božija uopštena blizina, čovek bi samo uzaludno tražio nešto, a nikada ne bi mogao da pronađe Boga, jer bi u tom slučaju On bio potpuno nedohvatljiv.

Dokaz Božije uopštene blizine jesu Njegovo postojanje i sila koja se jasno vidi na svakom kraju zemlje. Nebesa objavljuju Božiju slavu, a nebeski svod delo Božijih ruku. Iz dana u dana Bog šapuće tu vest i iz noći u noć Bog donosi taj glas u ljudske savesti. To nisu šapati i glasovi koji se ne mogu razumeti, nego širom celog sveta prodire njihov povik i njihova reč ide do kraja zemlje (Psalam 19:1-4).

Takođe, dokaz Božije uopštene blizine jeste Njegova sveprisutnost. U tom smislu, niko ne može da pobegne od Božije blizine. “Kuda bih otišao od duha Tvojega, i od lica Tvojega kuda bih utekao?” (Psalam 139:7). “Da se zakopaju u najdonji kraj zemlje, odande će ih uzeti ruka moja; i da izađu na nebo, odande ću ih skinuti” (Amos 9:2).

Dakle, ako se voljno i uporno odmećeš od Boga i bežiš od Njega, dozvoli mi da te razočaram da je nemoguće pobeći od Njegove uopštene blizine, zato što je Bog sveprisutan. To treba da nas nauči da se bojimo da činimo ono što je protivno Njegovoj volji i da poželimo da pronađemo Boga kao našeg ljubljenog Oca koji želi da upoznamo Njegovu Očinsku blizinu.

Božija Očinska blizina je rezervisana samo za Božiju decu – za one koji su bili presvedočeni u svoju grešnost, koji su se pokajali za svoje grehe i uzverovali u Isusa Hrista kao svog Gospoda i Spasitelja. Kao što zemaljski otac potpuno drugačije postupa sa svojom u odnosu na komšijinu decu, tako i Bog na poseban način tretira svoju decu. Njegova Očinska blizina je dostupna samo Njegovoj deci.

“Gospod je blizu onih koji su skrušena srca i pomaže onima koji su smerna duha” (Psalam 34:18). Bog počiva svojom prisutnošću u ljudima poniznog duha (Is.66:1,2). Bog poklanja svoje Carstvo onima koji su siromašni duhom (Matej 5:3). Njegova Očinska blizina i pomoć je kod onih koji imaju strah Gospodnji u svojem srcu (Psalam 85:9). Njegova Očinska blizina je kod svih onih koji Ga prizivaju u istini (Psalam 145:18). Slava Bogu što svi mi neznabošci koji smo nekada bili daleko, sada smo u Isusu Hristu i kroz Njegovu krv došli u Božiju Očinsku blizinu!

Dragi brate i sestro, ako si opran u Hristovoj krvi, Bog sada živi u tvom srcu Svetim Duhom i zato više ne treba da misliš o tome ko će ti svesti Hrista sa neba, ili sići u bezdan da Ga izvede iz mrtvih. Hristos nije daleko, jer je Njegova Reč blizu, u tvojim ustima i u tvom srcu! (Rim.10:8) Vaskrsli Hristov život je tvom srcu i zato si sposoban da se suočiš sa svakim iskušenjem u životu Njegovom silom!

Dakle, najupečatljivi dokaz Božije Očinske blizine jeste Sveti Duh koji stanuje u srcima Božije dece, a Bog daje svog Duha onima koji Mu se pokoravaju.

 

Nebeski Oče, pomozi nam da ne bi smo bili vernici koji Ti se samo približavaju svojim rečima. Učini da naša srca uvek budu blizu tebe. Hvala Ti za Svetog Duha koji živi u našim srcima i koji stalno svedoči o Tvojoj Očinskoj blizini! U ime Hristovo, amin.