Isus – Spasitelj grešnika

Milenko Isakov

Jer ja nisam došao da dozovem pravednike,

nego grešnike na pokajanje”

(Matej 9:13)

U prošloj poruci je bilo reči o pokajanju, kao jednoj od suštinskih stvari Hristove nauke. Sećam se kako sam pre nekoliko godina svedočio dvojici mladića. Kada sam im rekao o njihovoj potrebi za pokajanjem, rugali su se. Možda će i mnogi takozvani hrišćani smatrati da poruka pokajanja nije prevashodna stvar, ali Božija Reč jasno govori u uvodnom stihu da je Gospod Isus došao da dozove ljude upravo na pokajanje.

Pre nego što je Isus izgovorio ove reči, Matej izveštava da je Isus jeo sa svojim učenicima u jednoj kući. Kod njih su došli mnogi carinici i grešnici i svi su jeli zajedno (Matej 9:10). Ceo taj događaj je bio alarm za tadašnje pobožne Fariseje. Čini se da je po njihovom razumevanju pobožnosti Isusov postupak predstavljao pravi skandal. Kako jedan svet čovek može biti u društvu tako prljavih grešnika? Fariseji nisu odobravali da Isus jede i pije sa carinicima i grešnicima. Carinici su bili posebno omraženi ljudi u Izrailju zato što su u ime rimske imperije uzimali novac Jevrejima. Oni su spadali u kategoriju teških grešnika. Međutim, Gospod Isus je sa svojim učenicima proveo vreme baš i sa njima.

Ovaj događaj nam daje fantastičan uvid u genijalnost Hristove pobožnosti, svetosti i ljubavi. Istinska pobožnost nikada neće prezreti ljude oko sebe, ma u kakvom stanju se oni nalazili. Gospod Isus je bio savršeno svet, pa ipak njegova svetost nije bila ni najmanje nepristupačna za najveće grešnike! Njegova svetost nije bila ni najmanje ukaljana zbog druženja sa grešnicima. On je došao upravo radi njih. Isus je bio prijatelj grešnika! Video je bedu njihovog stanja i došao je da im ponudi lek. Došao je da ih pozove na pokajanje.

Dragi prijatelju, ako još nisi došao Bogu kroz Hrista, a misliš za sebe da si pravednik, nalaziš se u jako opasnom stanju! Cilj tvog najvećeg neprijatelja (Sotone) jeste upravo da smatraš sebe pravednikom. Đavo zna istinu koju je Isus izrekao i on te ustvari ubeđuje kako si dobar čovek pošto nikoga nisi ubio i pošto si puno bolji od mnogih ljudi oko sebe. Na taj način želi da te spreči da dođeš Hristu kao grešnik i primiš večni život i spasenje od večne propasti!

Isus nije došao za pravednike. Ko su ustvari ti pravednici kada Božija Reč kaže da nema nijednog pravednog? (Rim.3:10) Pa to su ljudi koji su ustvari umislisli da su pravedni! Te ljude je Sotona prevario da misle kako će svojom “pravednošću” zadovoljiti Boga.

Možda si odrastao u kući gde je postojalo određeno poznanje o Bogu, te si od detinjstva vodio jedan pošten i moralan život, ali znaj da te to ne čini pravednikom. Još uvek živiš za sebe i još uvek si “gazda” svog života. Uživaš u svojim omiljenim gresima i ne želiš autoritet nad sobom! Ne dozvoljavaš da Bog preuzme i povede tvoj život. Ne želiš sve da Mu predaš. Ne želiš da se odrekneš svog greha. Upravo to jeste dokaz tvoje sebičnosti, ponosa i samovolje. To je sve dokaz tvoje grešnosti. Kada to shvatiš i kada ti se zgadi tvoja grešnost, tada ćeš znati da je Isus došao upravo radi tebe. U suprotnom nećeš moći da vidiš svoju potrebu za Spasiteljem.

Isus je rekao: “Ne trebaju zdravi lekara, nego bolesni.” Zdrav čovek ne ide kod lekara. Samo bolesnom čoveku je potrebna lekarska pomoć. Ovom ilustracijom Isus je predstavio sebe lekarom, grešnika bolesnikom, a pravednika zdravim čovekom. Dakle, ako smatraš sebe pravednikom, nikada nećeš videti svoju potrebu za Isusom, kao što zdrav čovek neće videti svoju potrebu za lekarom. Sa druge strane, ako vidiš zlo svoje bolesti greha i svoju nesposobnost da je se rešiš, brzo ćeš ići Isusu da ti prepiše lek za tu bolest.

Gospod Isus je došao sa neba da pozove grešnike u svoje večno carstvo. Prva stanica na tom putovanju jeste pokajanje. Isus je došao da pozove grešnike na pokajanje. Pokajanje ustvari predstavlja promenu našeg stava po pitanju greha. Pokajanje podrazumeva žalost zbog učinjenih greha u prošlosti, želju da ostavimo greh, svesnost da ne zaslužujemo Božiju naklonost, i želju da služimo Bogu iz ljubavi u svetosti i čistoti. Pokajanje samo jednog čoveka donosi veliku radost svim stanovnicima neba! (Luka 15:10)

Prava slika pokajanja se vidi u priči o izgubljenom sinu (Luka 15:11-32). Mlađi sin je protraćio očevo nasledstvo živeći besputno. Sve je upropastio, ali želeo je da se vrati ocu. Priznao da je sagrešio i da nije dostojan da ga otac prihvati. Želeo je da se vrati u očev dom kao sluga.

To je slika istinskog pokajanja koje uključuje priznanje svoje grešnosti, duboku svesnost svoje nedostojnosti Božije milosti i želju za služenjem Bogu.

Dragi prijatelju, nema veze kako i koliko si grešio u prošlosti. Vrati se Bogu kao taj izgubljeni sin. Gospod Isus je došao da svojim savršeno svetim životom udovolji Božijoj pravednosti i da svojom smrću na krstu otkupi sve naše grehe, vaskrsne treći dan i uznese se na nebo kao naš Spasitelj i Zastupnik pred Bogom.

Sada je upućen poziv svim grešnicima da poveruju u Hrista i prihvate njegov poziv na pokajanje! „Pokajte se i verujte Evanđelje!“

Hvala Ti Gospode Isuse što si Ti Spasitelj svih ljudi, a posebno onih koji su Tebi verni. Neka još mnogi prihvate Tvoj poziv na pokajanje i prime večni život. Pomozi onima koji smatraju sebe pravednicima i daj im presvedočenje u vezi njihove grešnosti i potrebe za Tobom! Amin.