Grad čiji Tvorac je Bog

Milenko Isakov

„…jer čekaše grad koji ima temelje, kojemu je zidar i tvorac Bog“

 (Jevrejima 11:10)

U mnogim delovima sveta prisutan je masovan prelazak stanovništva iz sela u gradove. Ako se posebno posmatraju mlađe generacije, sve je popularnije živeti u gradu. Mladi ljudi smatraju da će u gradu imati kvalitetniji i ispunjeniji život. Oni se brinu za svoju egzistenciju i žele da obezbede sebi i svom potomstvu siguran zaklon i utočište. Tako se podižu kuće i zgrade, i gradovi, kao jezgra dinamičnog života, postaju sve gušće naseljeni.

Život u gradu na određeni način drži ljude na okupu. Mi se sećamo da je motiv zidanja Vavilonske kule bio da se spreči rasejavanje i da ljudi steknu sebi ime (1.Mojs.11:4). Verovatno smo primetili kako ljudi mnogo vrednuju svoj sređeni stambeni prostor, a naročito ako se nalazi na nekoj dobroj lokaciji u gradu. Neki to toliko vrednuju da ni pod kojim uslovima ne bi pristali da promene mesto svog stanovanja. 

Sa druge strane, Biblija nas izveštava o čoveku koga je Bog pozvao da se iseli iz svoje zemlje i iz doma svojeg oca i da krene prema sasvim nepoznatoj zemlji. Taj čovek se zvao Avram. Avram je bio oženjen kada se njegov otac Tara sa još svojim unukom Lotom preselio iz Ura Haldejskog u Haran. Tamo su se svi zajedno nastanili (1.Mojs.11:29). Avram je u Haranu stekao dovoljno blaga i imao je dovoljno sluga (1.Mojs.12:5). Ako se u obzir uzme još i činjenica da je imao 75 godina, možemo zaključiti da je Avram imao sasvim sređen život u Haranu. Međutim, on je ipak krenuo u nepoznatu zemlju na Božiji poziv (1.Mojs.12:1). Avram je imao Božije obećanje i krenuo je sa verom. Živeo je u šatorima. Njegov put je podrazumevao mnogo iskušenja, nevolja i probe. To nas uči da život vere uvek zahteva cenu!

U jednom momentu ih je zadesila glad, pa su morali da se sklone u Misir (1.Mojs.12:10). U Misiru su mu odveli ženu na Faraonov dvor na jedno vreme. Pomislite braćo (koja ste u braku) kroz čega je sve prolazio ovaj veran Božiji sluga iz prostog razloga što je poslušao Božiji poziv i verovao Bogu! 

Kada se vratio iz Misira, nastala je svađa između njegovih i Lotovih pastira. Ishod toga je bilo Avramovo odvajanje od Lota (1.Mojs.13:7-12). Zamislimo, (pored Sare) Lot je bio jedina osoba sa kojom je Avram krenuo iz Harana, pošto je poslušao Boga. Sada više nije imao ni Lota! Ipak, Bog se javljao Avramu i on je verovao Bogu. Poverovao je da će njegovo potomstvo biti brojno kao zvezde na nebu (1.Mojs.15:6). Pošto je verovao, Bog je obećao Hanansku zemlju njemu i njegovom potomstvu. Kada je imao 99 godina, Bog je učinio večan zavet sa Avramom – 24 godine nakon što je krenuo iz Harana.

Šta je davalo snagu Avramu? U čemu je bila tajna njegove duhovne snage i pouzdanja u Boga? Šta je bila pokretačka snaga njegove odlučnosti da napusti sređen život u Haranu, da krene nepoznatim putem u tuđu zemlju i da živi u kolibama? Pisac Jevrejima poslanice kaže da je Avram čekao grad koji ima temelje, čiji zidar i tvorac jeste sâm Bog! On je živeo tako zato što je čeznuo za nebeskim gradom! Bio je spreman da plati cenu udobnog života u Haranu i da živi po šatorima i kolibama kao gost i došljak. Razmišljao je i žudio za nebeskim gradom koji mu je Bog pripremio (Jevr.11:16).  

Dragi prijatelji, temelji svih zemaljskih gradova neće opstati, ma koliko izgledali snažni. Samo nebeski grad ima nepropadljive temelje! Imamo li tu zgradu od Boga? Imamo li kuću u tom gradu koja nije rukom čovečijom stvorena, već večno postoji na nebu? (2.Kor.5:1) Gospod Isus je rekao da postoje mnogi stanovi u kući Njegovog Oca. Jovan je zapisao te Hristove reči u svom Evanđelju. On je takođe video veličanstvo i krasotu tog grada! To je grad pun slave Božije. Njegova sletlost je poput dragog kamena. Taj grad ima visoke zidove čija građa je jaspis. Gradski zidovi imaju dvanaest temelja!

Nikada nisam čuo da je za neku zemaljsku građevinu potrebno više temelja, ali nebeska „tehnologija zidanja“ je očigledno drugačija. Aliluja! Zidovi su utvrđeni na dvanaest temelja. To je neuništivi grad. Tom gradu nije potrebna sunčeva ili mesečeva svetlost. Slava Božija je tamo svetlo! U tom gradu stanovnici ne znaju za suze, viku, bolest, plač ili smrt. U taj grad neće ući nijadna strašljiva ili neverna osoba. Ubice, preljubočinci, vračari, lažovi, idolopoklonici neće biti stanovnici tog grada. U taj grad neće ući ništa pogano, ništa što može da proizvede mržnju ili laž! U taj grad će ući samo oni koji su zapisani u Jagnjetovoj knjizi života! (Otkr.21)

Draga braćo i sestre, hoćemo li biti stanovnici tog tvrdog grada čiji su zidovi i opkop spasenje? „Otvorite vrata da uđe narod pravedni koji drži veru!“ Hoćemo li čuti te reči? (Isaija 26:1,2) Hoće li se otvoriti ta vrata i pred nama da bi ušli u taj grad koji ima temelje čiji zidar i tvorac je Bog?

 

Gospode, naše srce drhti pri pomisli da je toliko mnogo onih koji neće biti stanovnici tog grada! Sačuvaj nas od svakoga zla. Daj nam svetlo da bi živeli u svetosti! Hvala Ti što u tom gradu neće biti nijednog greha ni zla. Pomozi nam da možemo tvoriti pravdu da bismo ušli na ta vrata u grad. Hvala Ti Isuse što si nas obukao u haljinu Tvoje pravde! Amin.