Put u duhovni napredak (hrvatski prevod)

Zac Poonen

Braćo i sestre, hvala što ste došli. Siguran sam da su mnogi od vas poduzeli napor za ovaj put i potrošili novca da dođete i budete ovdje.

 

Bog nagrađuje one koji Ga ustrajno traže. To je univerzalna istina. U povijesti čovječanstva – saznat ćemo jednom kad budemo stajali pred Bogom – da niti jedan pojedinac, obrazovan ili neobrazovan, iz kojegagod naroda, koji je tražio Gospodina ustajno da Ga nije susreo. Niti jedan. Mene je to ohrabrivalo tijekom godina u ranim danima mojega kršćanstva kada sam mislio kako ne znam toliko o Bogu, a doista nisam ni znao, nisam prionuo čitanju Biblije do svoje 19. Godine. Poznavao sam neke istine iz Nedjeljne škole, ali vjerujem, ako ustrajno tražim Gospodina, naći ću Ga. Ako Ga tražim cijelim srcem, On je obećao da ću Ga naći.

 

Započnimo sada s tim obećanjem iz Jeremije 29:11. Uvijek je dobro započeti s obećanjima Božjim prije nego nastavimo s Njegovim zapovjedima. Ako posegnemo za zapovijedima možemo biti obeshrabreni, ako ne znaš da postoje obećanja koja podupiru te zapovijedi. Obećanja su poput temelja, zapovjedi su nadgradnja. Mnogi kršćani pokušavaju graditi kuću bez temelja, nikakvo čudo da se ona sruši. Nastojiš biti poslušan zapovijedima, a ne podupireš se obećanjima i što se događa? Poput kuće bez temelja – nikakvo čudo da se uruši. Pitaš se zašto to ne funkcionira; reći ću ti zašto! Jer gradiš svoj život vlastitom snagom, a ne na Božjim obećanjima.

 

Ovdje je predivno obećanje u Jeremiji 29:11. Želim da primite to osobno. Zapisano je u tvojoj Bibliji, za tebe. Kada Gospodin kaže za tebe, tada se to odnosi na tebe: Ja znam naume koje s vama (s tobom) namjeravam, objavljuje Bog. Uzmi to osobno. Planove za tvoju dobrobit – za dobrobit znači nešto dobro tvom životu – ne za nevolju, ne da ti stvori problem, nego da ti da budućnost, predivnu budućnost i nešto čemu ćeš se nadati. Nije li to dobro? Ali je potrebno da Me zazoveš, da dođeš u molitvi preda Me i Ja ću te čuti. Kada Me potražiš, zasigurno ćeš Me naći ako Me potražiš cijelim svojim srcem – to je jedini uvjet: traži Gospodina cijelim svojim srcem.

 

Primjer kojega vrlo često navodim je, ako hodaš noću po travnatom tlu i tu izgubiš kovanicu od 10 centi, koliko dugo ćeš je tražiti i potuditi se oko toga, čak i ako si u oskudici, koliko ćeš se truditi da nađeš kovanicu od 10 centi? Ne dugo! Reći ćeš sebi, pa, to je samo 10 centi i nastavit ćeš dalje svoj put. Možda ako te put navede sutradan pogledat ćeš je li tu mojih 10 centi, ali, ako izgubiš novčanicu od 10.000 dolara koje si uzeo iz banke, i svratio usput na neka mjesta prije nego si došao kući i zametneš novčanicu. Mislit ćeš, hej, pa gdje sam to zagubio? Koliko ćeš je dugo tražiti? To ipak nije 10 centi. Izostat ćeš s posla, možda dva do tri dana, ići ćeš od mjesta do mjesta kuda si hodao, i misliti: gdje sam ostavio taj novac?!

 

Sve samo ovisi o tome koliko vrijednuješ ono što tražiš. Možeš se igrati kao da tražiš Boga. Mnogi ljudi traže Gospodina kao što traže kovanicu od 10 centi. O, Gospodine, želim te znati, preplavi me – i ništa se ne dogodi nakon par minuta. Ti pomisliš, imam puno posla, moram dalje. Možda ćeš sutra reći, tražim Te Gospodine, zaista Te trebam kao što sam jučer rekao. Nekoliko minuta čekaš, ništa se ne dogodi i ti odeš dalje.

Bog nas testira tražimo li Ga svim srcem ili imaš puno drugih prioriteta u svom životu i cijeli popis važnijih stvari a Bog na to kaže: na tom popisu od sto važnih stvari ja sam stoti, taj me neće naći.

 

Biblija kaže da je Bog ljubomoran Bog. Postoji dobra i loša ljubomora; loša ljubomora ima zavisti u sebi u odnosu na ono što tko može nešto a ti ne možeš, što netko ima a ti nemaš, ali dobra ljubomora je kada Bog kaže, on je moj, ne želim da ga tko drugi ima. Kao s djetetom, ni ti ne želiš da tvoje dijete bude posvećeno nekom neznancu više nego tebi kao ocu ili majci. To je dobra ljubomora. Ili kao muž u odnosu na svoju ženu; ti si ljubomoran, ne želiš da tvoju ženu voli neki drugi muškarac. Ljubomoran si na ljubav svoje žene.

 

Uzmimo te dvije slike, tate i sina ili muža i žene, takav je odnos Božji spram nas. Bog, kao Otac želi ekskluzivnu ljubav svoga djeteta više nego itko drugi. Onaj kojega voliš mora doći nakon tvoje ljubavi prema Bogu. Ako tvoja ljubav prema nekome nadmaši tvoju ljubav prema Bogu, imat ćeš problem kojega si sam stvorio.

 

Na primjer ako tvoj sin se priklanja nekom strancu, a otac zna da mu taj ne želi ništa dobro; on zna da će ovaj iskoristiti sina za neku svoju vlastitu korist. Otac zna da će ovaj učinit nešto loše mome sinu. Kako će zaštiti dijete od tuđinca, od zlih ljudi? To je upravo način kako Bog nas želi zaštiti od sotone, zavodnika da nam zli ne ukalja i zarobi dušu. Upravo je to odnos kojega imaju muž i žena, i kojega Isus želi imati prema nama, ljubomoran na ljubav koju dajemo, On ne želi dijeliti tvoju ljubav s nekim drugim, a taj netko drugi je đavao ili svijet, nešto što će nam nauditi. Nema ničeg lošeg u muževoj želji da traži stopostotnu ljubav svoje žene. Ti ne bi volio da tvoja žena kaže: mogu li biti s nekim drugim muškarcem mjesec dana? Tvoj je odgovor: ne! Ok, mogu li jedan dan biti s drugim? Ti opet kažeš: ne! Pa kakav si ti muž, tu sam 365 dana i ne dopuštaš jedan dana svojoj ženi da bude s nekim drugim. To je ljubomora. Božanska ljubomora.

 

Ima li što loše u tome da Svemogući Bog koji nas je stvorio kaže: želim te 365 dana u godini. Ne želim niti jedan dan u godini da budeš bez Mene, da te okupiraju drugi interesi koji bi te srušili. Moramo vjerovati da je Božje srce prema nama samo dobro. To je vrlo, vrlo važno.

 

Idući stih u Novom Zavjetu je u Hebrejima 11: 6. Kada dolaziš Bogu moraš vjerovati nešto. Vjeru moraš imati. Piše u Hebrejima 11: 6 bez vjere ne možeš ugoditi Bogu. Možeš učiniti milijun stvari, pomagati siromašnima, ići u crkvu, čitati Bibliju, moliti svaki dan. Ti misliš da je to vjera. Ne možeš time ugoditi Bogu. Možeš uvjeravati Boga činio sam mnogo dobrih stvari, pomagao siromašnima. Žao mi je! Vjera je temelj. Dopustite još jednom da upotrijebim ilustraciju muža i žene vezano za to. Što misliš da tvoja žena kuha svaki dan, sprema kuću, brine se za djecu a onda ti kaže: gle, ja se ne mogu pouzdati u tebe. Što bi rekao na to? Radije mi vjeruj a nemoj kuhati ni spremati kuću.

 

Povjerenje je tako važno. To uništava odnos ako muž i žena si međusobno ne mogu vjerovati. Ne oženiš nekoga samo da ti kuha i brine se za djecu. Povjerenje je važno u međusobnom odnosu ljudi a Bog kaže isto: moraš mi prije svega vjerovati, ako Mi vjeruješ,vjerovat ćeš onomu što kažem. Ako ti kažem da nešto nije dobro za tebe, moraš mi to vjerovati.

Kad mala beba vidi nož, uzme ga u ruku, jedonogodišnje dijete, a mama kaže: ne, to nije dobro za tebe. Dijete ne razumije, počne vrištati kada mu majka oduzme mu nož, ono ne razumije zašto je rekla ‘ne’.

I mi smo poput beba koje ne poznaju Boga, ne razumijemo zašto nam Bog ne odobrava da se potičemo u uživanju nedopuštenih seksualnih zadovoljstava i mislimo zašto Bog ne odobrava da uživam u malo pornografije? Poput jednogodišnje bebe, mama zašto se ne mogu igrati tim svjetlucavim nožem, a mama ga zgrabi i ukloni. Bog kaže to bi te uništilo. Misliš da dijete vjeruje? Ne! Ono misli da je mama zla jer mu brani igrati se nožem. Mi mislimo da je Bog strog i ne odobrava mala zadovoljstva koja želimo u životu. To je poput igranja s nožem i još gore od toga, igranja s bombom, gore nego s nožem. Moramo vjerovati da je nemoguće Bogu ugoditi bez vjere, jer kada dolazimo Bogu moramo vjerovati da Bog postoji. To je broj jedan.

 

Zanimljivo je da Biblija kaže, ne bi smio biti ateist, moraš vjerovati da Bog On Jeste; da postoji Bog kome ćeš odgovariti na ono što ti je tvoja savjest govorila. Ti si odgovoran Bogu. Čak i malo dijete čim dođe u doba kad malo razumije, progovori mu: laž je to što si rekao mami i to se vidi na tvome licu da govoriš laž. To je savjest. Ti imaš savjest, životinje nemaju savjest. Ta savjest koju smo od malih nogu potiskivali, pomalo ubijali i do vremena kad stasaš do 17 ili 18 godina možeš lagati gledajući nekoga ravno u lice, jer si temeljito umrtvio svoju savjest i ona ti prestaje govoriti.

 

Što se događa kada si nanovo rođen i Krist dođe u tvoje srce? Prvo što se dogodi je da uskrsne tvoja mrtva savjest i oživljava sve više i više. Ja vjerujem da je to jedno od obilježja našeg duhovnog rasta, da postajemo sve osjetljiviji na savjest. Savjest je poput mjerača. Kada smo neobraćeni, mjerna iglica se niti ne pokrene; kada se obratimo, iglica se pokrene i postupno postajemo sve osjetljiviji, pa kada staviš samo gram na to ona se pokrene.

 

Tako znaš rasteš li duhovno. Mnogi me ljudi upitaju kako da znam rastem li duhovno? Dopusti da te upitam: je li tvoja savjest osjetljivija na ružne misli, na gorčinu, na tvoje loše stavove u odnosu na druge ljude? To je dobro! Znači da duhovno rasteš. Ili si isti i dalje zadržavaš nepraštajuće misli, gorčinu prema drugima kao i prije deset godina – tada stagniraš. Ne rasteš. Bog postoji i naša nam savjest to svakodnevno govori.

 

Drugo, moramo vjerovati da Bog nagrađuje one koji ga ustrajno traže (Hebrejima 11:6). Ako Ga ustrajno, svim srcem tražiš, On će te nagraditi. Ovdje su neke temeljne istine o Bogu kojima moramo vjerovati ako se želimo pokrenuti u našem kršćanskom životu. Nemojmo nikada izgubiti te istine iz svog života. Ne postoji vrijeme života kada taj temelj može biti uklonjen, čak i ako gradiš katove iznad, temelj je ovdje, na dnu, temelj je važan. U našem odnosu s Bogom, temelj je važan.

 

Razlog zašto su mnogi brakovi nesretni leži u tome što je temelj između dvoje ljudi slab. Bog je slab u njihovim temeljima. Najbolji način za dobar brak je da muškarac i žena imaju dobar odnos spram Boga, da imaju Krista među njima, da im je Krist prvi u njihovu životu. To je ono što čini odnos dobrim. Moja žena i ja smo u braku 50 godina ali ja nikada nisam htio biti na prvom mjestu, a tako ni ona meni. Krist treba biti prvi. Ja trebam biti drugi, uvijek drugi. Zato je naš brak sretan. Zato nam je Bog dao milost s našom djecom da oni slijede Gospodina, jer mi nismo prvi jedno drugome. Krist je prvi. I uvijek među nama Isus Krist je prvi. To je kao da Krist živi u našem domu. Puno toga što želiš reći svojoj ženi, ako je Krist tu, On te sluša; puno toga što želiš reći svome mužu, ako je Krist tu, sluša te. Čezni da Isus Krist bude u tvom domu, uvijek.

 

Dopustite da ukažem na još jedan stih iz evanđelja po Ivanu, u poglavlju 7. To je jedini put u Bibliji kada je Isus vikao, mislim još jednom na križu, ali u njegovim propovjedima, ovo je jedini put kada je vikao. Kasnije Ga vidimo na križu kada je vikao: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? To je trenutak kada je visio na križu noseći naše grijehe. Mi nikada nećemo razumijeti agoniju kroz koju je prolazio. Ali kada je propovijedao, Isus nije vikao. Govorio je normalno, Njegov je glas bio ljubazan i milostiv. Ali jednom je vikao. U Ivanu 7:37 je navedeno: Isus je vikao okupljenima govoreći: Ako je tko žedan, neka dođe i pije. Ako zaista vjeruješ u Me, obe riječi iz Pisma će biti ispunjene u tvome životu, iz tvoje će nutrine poteći rijeke žive vode da blagoslove mnoge; znate kako su rijeke blagoslov mnogima. Ovdje je govorio o Duhu Svetome kojega su primili oni koji vjeruju u Njega. Slušajte ovo! Sveti Duh još nije dan jer Isus još nije bio proslavljen. Znate li kada je Duh Sveti bio darovan ljudima da prebiva u čovjeku? Tek nakon što je Isus umro i uskrsnuo, 50 dana kasnije, na Dan pentekosta, 10 dana nakon što je Isus uznesen na Nebo, Duh Sveti je došao i ispunio prvih 120 osoba iznutra. Možda bi ti mogao reći, nije li Duh Sveti ispunjavao proroke iz Staroga zavjeta, Davida i proroke, na primjer? Da, ali je njihovo pomazanje bilo na njima, ne u njihovu srcu. Kao kad izliješ vodu na posudu i ona ne ulazi unutra jer je posuda zatvorena, nego se razlijeva po posudi.

 

Čovjekovo srce i duh su blokirani zbog grijeha. Grijeh je blokirao vrata našega srca, čak iako je Bog izlijevao Svoga Duha na Mojsija ili Iliju i Elizeja, predivne ljude, i Ivana Krstitelja, Sveti Duh nije mogao ući u njihova srca zbog grijeha. Sva krv žrtvenih bikova i jaraca nije mogla otvoriti ta vrata. Ali Sveti Duh je bio na njima i blagoslovio mnoge. Ivan Krstitelj je blagoslovio tisuće ljudi, Mojsije je blagoslovio ljude; on je udario stijenu i dva milijuna ljudi se domoglo vode, zato što je Duh Sveti sišao na njega i postao rijeke žive vode, ali nije bio u njemu, zbog grijeha. Grijeh je mogao biti uklonjen tek nakon što je Isus umro i uzeo kaznu za naše grijehe, što nije smrt, nego pakao. Vi dobro znate da ako ste zgriješili, Božja kazna je smrt; svi bi umrli; kazna je pakao i da Isus nije ispaštao pakao na križu, moja kazna ne bi bila plaćena. Fizička smrt je otprilike kao da trebaš platiti dug od milijardu dolara, a platiš samo cent za to. Hoću samo da pojasnim smrt. Kada umreš ti platiš jedan cent za tvoj dug od milijardu dolara. Tvoj dug od milijardu dolara grijeha jedino bi bio isplaćen tvojim odlaskom u pakao. Isus nije na križu isplatio jedan cent kao tvoj dug za grijeh; Isus je morao iskusiti pakao, kao cijeli puni dug od milijardu dolara. To je On iskusio na križu. Znate li kakav je pakao? To nije mjesto vatre i vrućine, to je mjesto posvemašnje odvojenosti od Boga, to je jedino mjesto u svemiru na kojemu nije Bog. Svugdje drugdje je Bog. Svugdje na svijetu je Bog prisutan. Čak i u nevjernikovu domu. Bog je tamo i promatra sve, ali u paklu nije Bog. To je ono što pakao čini paklom. Prisutnost Boga kao izvora svih blagoslova je posve povučena, i agonija koju ljudi ispaštaju za cijelu vječnost je neopisiva, zato ga Isus oslikava kao crve, vatru i agoniju. On koristi sliku, ali je teško objasniti što znači biti ostavljen od Boga, milost Božja nad zemljom je Njegova dobrota. Biblija kaže da Bog čini da sunce sja i dobrima i zlima; On čini da kiša pada nepravednima i pravednima, jer Bog je dobar Bog. Teroristi su dobrog zdravlja. Tko im je dao dobro zdravlje? Đavao ne! Ožene se i imaju djecu; tko ih je blagoslovio djecom? Djeca su dar od Boga. Teroristi imaju djecu. Bog je dobar Bog, On daje dobre darove svima. Ali najvažniji dar, dar spasenja je darovan samo onima Njega prime. Ono što pokušavam reći je da postoji blagoslov na najgorim ljudima na zemlji. Ateisti iskuse milost Božju u svom životu, ali jedino mjesto na kojemu je potpuni izostanak Boga je pakao. Zato je Isus vapio: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Ja uvijek propovijedam o ovome kudgod da idem jer mnogi ljudi to ne razumiju. Cijena koju je Isus platio – kad sam ja to razabrao po prvi puta – plakao sam i plakao i plakao. Rekao sam: Gospodine želim mrziti grijeh cijelim svojim srcem i tada sam počeo sam mrziti grijeh. Reći ću vam, prije nego sam bio nanovo rođen nisam mrzio grijeh sve dok u potpunosti nisam razumio cijenu koju je Isus platio za moje grijehe; onda ćemo Ga početi ljubiti više. Mnogi od nas olako tretiraju grijeh, reći ću vam zašto: jer ne razumijete u potpunosti cijenu koju je Isus platio za svaku riječ ljutnje koja izađe iz tvojih usta, za svaku tvoju prljavu misao koju si dopustiš da uđe u tvoje srce, ne da te kuša nego ti uživaš u njoj. Da, za svaku minutu pornografije koju upražnjavaš i za svaku sekundu Isus je umro u vječnim mukama na križu i bio je odvojen od Oca kako bi ti mogao biti očišćen, i ako ti ne primiš tu prednost križa i nastaviš griješiti … što misliš da Bog želi da učiniš ti ili ja? On je stvarno iskusio pakao ali je to dogotovljeno nakon tri dana u grobu, ne, ne, ne nego tri sata kasnije. Dokaz tomu je kada je Isus vapio: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio? Bilo je podne i tama je bila po svoj zemlji do tri sata popodne i potres; što se dogodilo? Svako stvorenje je prepoznalo da je Stvoritelj cijeloga svijeta došao u obličju čovjeka i ponio na sebi grijeh čovječanstva. Ja ne znam što je Isus prošao u ta tri sata i ne znam hoću li ikada razumijeti do dana kada Ga budem vidio licem u lice. Onda ću spoznati cijenu koju je za mene platio, ali ja to želim znati sada jer želim zamrziti grijeh cijelim srcem, želim mrziti najmanju lošu misao, ružnu riječ koja izađe iz mojih usta. Čak jedna gruba riječ, ako je uputim drugoj osobi, želim se pokajati i priznati da je Isus platio za mene i za tu grubu riječ dok je visio na križu. Kada je Isus vapio, Bože moj, Bože moj to je bilo samo jednom u cijeloj vječnosti, to je bio jedan, jedini put da je Isus oslovio Svoga Oca Bogom. Nikada Ga nije oslovljavao Bogom nego Ocem, kroz cijeli svoj zemaljski život uvijek je bilo: Oče, Oče i kroz cijelu vječnost; ali jedanput u Njegovu životu Isus je rekao Bože, jer u tom trenutku na križu Isus je stajao ne pred svojim Ocem nego je visio pred Sucem cijeloga svemira, osuđen kao griješnik iako nikada nije sagriješio, natovaren mojim grijesima, želim da to poosobite, ja to isto osobno prihvaćam, moji su grijesi bili na Njemu i On ih je dobrovoljno uzeo, iako sam Ga mrzio, i nisam Mu udovoljavao, nisam ni mario za Njega, bio sam u pobuni protiv Njega, On mi je oprostio toliko puta, iako sam Ga iskorištavao, ali On je rekao, u redu je, uzet ću tvoje grijehe i uzeo ih je. Stajao je pred Bogom, Sucem svemira, koji je rekao ako vidim grijeh, čak iako je moj Sin u pitanju, mora ići u pakao za svu vječnost. I ono što je Isus iskusio u ta tri sata bio je vječni pakao. Ti i ja ne možemo iskusiti pakao u tri sata ali Isus je bio beskrajno Bog, i zbog toga što je beskrajno Bog, mogao je iskusiti vječni pakao u nekoliko sati, u nekoliko trenutaka. Što je Isus iskusio u ta tri sata na križu bio je vječni pakao, kazna za milijarde i milijarde ljudskih bića koji će iskusiti vječni pakao jer su odbacili Isusa, da ih spasi, da spasi mene. Želim to primiti osobno za sebe, tako da ja ne moram biti odvojen od Boga ni na tren, i potkraj ta tri sata sve je bilo isplaćeno. Kako ja znam da imam tu potvrdu? Znate, netko isplati moj dug, milijardu dolara i ja zatražim račun, jer rekao si isplatio si sve – i evo računa, po isteku ta tri sata Isus je rekao Oče, ponovno Ga je oslovio s Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj. I ta riječ, Oče, osvijestila me je da imam račun. Moj dug je isplaćen, meni je oprošteno. Moje oproštenje je došlo u trenutku kad je moj dug isplaćen, moja priznanica je bila u mojim rukama. Isus je rekao Oče, to je ponovno bio odnos s Ocem. Zahvaljujem Bogu za tu rečenicu koja se samo jednom spominje u Evanđelju ali je tako važno znati da Isus više ne stoji pred Sucem cijeloga svemira. Cijena je isplaćena u ta tri sata i ponovno uspostavljen odnos Oca i Sina. To je blagoslovilo moje srce. Ja to nisam razumio kada sam prihvatio Krista ali jedna stvar koju me je Bog naučio kada sam bio ponovno rođen kao devetnaestogodišnjak, prije 60 godina. Prvo što mi je Gospodin utisnuo u srce je poticaj da razmišljam o križu Isusa Krista. Bio sam u mornarici i često sam bio sam u dubokom moru; nije bilo jednog jedinog vjernika na brodu između 200 ljudi koji su tamo bili. Ja sam bio jedini vjernik i oni su uvijek igrali na karte ili pili kada nisu bili na dužnosti. Ja sam bio u svojoj kabini, bio sam časnik i imao sam svoju kabinu i čitao sam Bibliju, a Gospodin mi je rekao razmatraj Križ, i to sam činio od početka i to sam shvatio polako ne odjednom, trebalo mi je godina da razumijem to što sam vam izložio u nekoliko minuta. To je promijenilo moj život i volio bih da promijeni i vaš. Ne postoji ništa što će u tebi proizvesti ljubav prema Isusu više nego spoznaja koliko te On voli. Apsolutno ništa. Ni jedna propovjed te neće dobiti da voliš Isusa kao otkrivenje u srcu o tome koliko te On voli. I dokaz te ljubavi je vidljiv na križu. Ja nisam upućen u svu tu teologiju, dolazim iz Pravoslavne crkve i nisam puno znao o tome; potom sam se pridružio Skupštini Braće a ni tamo nisam puno naučio, ali hvala Bogu da me je On doveo do Pisma. Sve je u Bibliji. To sam razumio u svom kršćanskom životu, sve je u Bibliji, vidio sam kroz Pismo, nisam nikada pročitao niti u jednoj knjizi niti na cd-u da je Isus bio kažnjen za moje grijehe a pročitao sam puno knjiga. Pročitao sam stotine internetskih učenja ali nigdje nisam pročitao da se govori o tome. Knjigu o tome nisam našao. Mislio sam, kako je to čudesno, najvažnija istina od svih, a nigdje ništa o tome. Rekao sam, Gospodine, ja ću to objavljivati kudgod idem i ako ljudima dodija slušati to isto po stotinu puta opet ću govoiti o tome jer to mora doprijeti dovoljno duboko u tvoje srce. Kako znam da je došlo dovoljno duboko? Kada prestaneš griješiti. Kada prestaneš griješiti, znači, shvatio si. Sve dok samo netko sluša, i razumije u svom umu a ne dopre duboko u tvoje srce … Znaš, puno istina koje čujemo idu samo u um a trebaju doprijeti duboko u srce, zahvatiti ga i donijeti promijenu u život. Ne dopusti da to ostane samo tako. Kada je samo u tvom umu, to je poput izvrsne hrane koju zadržavaš samo u ustima. Što ćeš s njom? Nakon nekom vremena ćeš je ispljunuti. To je upravo ono što se događa. Čuješ nešto na sastanku i misliš da si shvatio. Upitaj nekoga idući tjedan, što si slušao, uh, brate zaboravio sam. Doprlo je samo do tvojih usta ali hrana koju primaš mora doću u tvoje tijelo da je Bog pretvori u hranu za tvoju krv, tijelo, kosti. Razmišljaj o Božjoj Riječi. Ne piše da ako samo čitaš bit ćeš blagoslovljen, ne! Razmišljaj o Božjoj Riječi i bit ćeš blagoslovljen. Psalam 1. Vrlo važan psalam, zato je prvi, Kako ti se sviđa obećanje, Štogod učiniš, dobrim urodi? Sviđa li ti se? Štogod činiš, dobrim urodi. O, kako volim to. Misliš li Gospodine da, štogod napravim, donijet će mi boljitak? Da! Evo, tu je.

Čitamo od prvog stiha, Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje usred griješnika, (na putu kud oni idu) i ne sjeda u zbor podrugljivaca, (koji ismijavaju Boga ili druge), nego provodi svoje vrijeme uživajući u Zakonu Božjem…i što on čini nakon što čita? On razmišlja o tome danju i noću. Ne možeš čitati Bibliju danju i noću, to je nemoguće. Možda je čitao Bibliju 15 minuta, da, to je dovoljno, ako razmišljaš o tome iduća 23 sata i 45 minuta. Petnaest minuta čitanja Biblije je dostatno ako razmišljaš nakon toga o tome. Provedi neko vrijeme razmišljajući o tome neposredno nakon što pročitaš Riječ i kadgod ti dođe neki stih u pamet, zamoli: ‘Gospodine, pomozi mi da to upamtim’. Neki ljudi čitaju Bibliju ujutro i jedan stih izdvoje, zapišu ga na komadić papira i drže u džepu. Tijekom dana ga vade i čitaju i razmišljaju o tome. To može promijeniti tvoj život, ako razmišljaš, ako samo čitaš to neće imati nekog učinka. Sve što radiš dobrim urodi. Komu? Onima koji razmišljaju o Božjoj Riječi. Bog ih je odabrao, uči ih kako da Mu vjeruju, što bi trebali činili i što ne bi i bit će kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica, koje uvijek donosi plod, njegovo lišće ne opada, ne presušuje, štogod radi dobrim urodi. Evo, to je obećanje: Štogod radi, dobrim urodi.

Da sam ja kršćanin, poslovni čovjek, da je to moj posao od Boga dan, molio bih: Gospodine, što god da činim neka urodi dobrim. Ne moram biti milijuner ili milijarder, puno milijardera imaju mnogih problema ali, ako štogod učinim, neka dobrim urodi, u smislu da mi donese boljitak u životu, u mom poslu, u mojoj obitelji.

Ja bih radije htio imati dijete koje ima strah Gospodnji nego milijardu dolara, kažem vam. Tako Bog vrijednuje našu djecu. Bi li ti bio sretan da ti Gospodin dadne milijardu dolara a tvoje dijete da zastrani? Ne shvaćaš koja je vrijednost milijarde dolara u vječnosti; to je smeće u vječnosti, ali ako odgojiš djecu u strahu Gospodnjem, to će biti blagoslovi tebi i tvojoj djeci dok si na zemlji. Što misliš kad kažeš, štogod radim da to dobrim urodi? Trebamo razumijeti što stvarno znači duhovni napredak. Ja vjerujem da sam pozvan biti propovjednik a propovijedam gotovo više od 55 godina. Rekao sam: ‘Gospodine, ako ja propovijedam Božju Riječ ne marim gdje je to, u kojoj zemlji i ne marim jesam li umoran ili iscrpljen ili svjež, ne obraćam pozornost na to, neka moja riječ dobrim urodi u duhovnim smislu mislim, neka blagoslovi ljude, ne želim propovijedati iti jednu propovijed a da to ne blagoslovi ljude, izravno ili preko interneta. Štogod učini dobrim urodi – ja to želim vjerovati jer, koliko ja znam ne hodam prema savjetu opakih. Ne! Puno ljudi mi dijeli savjete, ja ih ne slušam. Kažu mi da prestupim zakon, da varam, da lažem, na to ja kažem, žao mi je, ja to ne želim. Sjećam se kad su me religiozni ljudi odveli na sud u Indiju, jer nisu bili baš sretni što sam prokazivao njihovo krivo učenje i moj mi je odvjetnik jednom predložio da ne dođem na sud: ‘tvoja je žena liječnik, samo donesi potvrdu da si imao temperaturu ili nešto slično i nemoj doći’. Odgovorio sam: ‘žao mi je, neću lagati, doći ću na sud makar bilo nelagodno’. On je bio iznenađen. Kasnije mi je jedna osoba u njegovu uredu rekla: ‘znate g. Poonen, Vi ste prvi pravi kršćanin kojega je naš ured susreo do sada’. Ja nisam htio lagati niti za tako malu stvar. Neću hodati prema savjetu opakih i neću stati na stazu onih koji počinjaju grijeh, ili sjediti među ljudima koji izvrgavaju ruglu Boga ili ljude. Poznajem puno ljudi koji se šale na račun drugih; čekaj malo! Vidi kako je kad se drugi našale na tvoj račun. Biblija kaže tretiraj druge kao što želiš da tebe drugi tretiraju. Katkad praviš šale na račun svoje žene u javnosti na ružan način, jel´ bi ti volio da tebe netko tako povrijedi? Onda nemoj ni ti to činiti. Ne govorim sada o zdravim šalama, nego o izvrgavanju nekoga šalama na tako ružan način koji postoji čak i među kršćanima, navika da se šale račun drugih tako da ih povrijede. Ako se već želiš našaliti na nečiji račun, šali se na svoj, kaži glupe stvari koje si napravio pa neka se malo nasmiju na tvoj račun. Tako ja ponekad radim; radio sam glupe stvari u svom životu. Ali nemoj sjediti u vijeću podrugljivaca, nemoj to nikad raditi. Vi mladi ljudi nemojte se pridružiti onima koji prave šale na račun tvoga učitelja ili nekog drugoga. Bog neće to blagosloviti, oni su ljudska bića stvoreni na Božju sliku, nemoj praviti šale na račun beskućnika, nemoj se šaliti na račun nekoga tko je oštećen fizički, tko ima neki fizički nedostatak, ili govornu manu. Djeca u školama katkad prave šale na račin nekoga, tko ne govori kako valja ili se čudno ponaša ili hoda. Ne! Pokušavam vas dovesti do mjesta gdje štogod radite, dobrim urodi – to je mjesto gdje vas želim dovesti. Započnite s tim da ne zbijate šale ni na čiji račun, ne sjedajte u zbor podrugljivaca, umjesto da to sve radite uživajte u zakonu Gospodnjem. Ne samo da čitate, pomislite samo kako uživate u sladoledu, mnogi uživaju u sladoledu. Uživajte! Ne kao kad ponudiš djetetu neko povrće a ono se mršti, mama, moram li ovo jesti? Ne tako. Nego uživajte, uživajte, volite Gospodina, uživajte u zakonu Gospodnjem. Jeste li došli do te točke?

Liječnici predlažu da radije jedete povrće jer je zdravije nego čokolada ili sladoled. Kada dođeš u zrelije godine shvaćaš, hej, ovo mi čini dobro i okreneš se više ka tim jelima i postupno, vjerovali ili ne, dođete do toga da počnete uživati u povrću, kada shvatite njegovu vrijednost. Dakle, uživajte u zakonu Gospodnjem. Kad otpočneš čitati Bibliju, ne uživaš, to ti je obveza. Oh, moram to pročitati, kao kad se pripremaš za neki ispit; koliko dugo moram to vježbati? Petnaest minuta, ok, daj da to završim za 15 min, i objaviš, završio sam. Na taj način puno ljudi čita Bibliju, ne uživaju u Gospodinu i sve što rade, ne uspije im, kažem vam! Ali ako uživaš u zakonu Gospodnjem, kao kad jedeš povrće i znaš da ti čini dobro. Neki su lijekovi gorki ali doprinose tvom ozdravljenju. Kad moraš na operaciju, ne uživaš u tome, nitko ne uživa, ali odeš jer će te spasiti od raka ili nečeg drugog. U redu, slava Bogu za rezultat te operacije i ja je prihvaćam. Gospodine, znam da će mi naposljetku donijeti dobro. U početku sam i ja mislio da je Biblija malo dosadna ali sam kasnije ustanovio da je zanimljiva. Iskreno vam govorim, to je moje svjedočanstvo, ne pokušavam ovdje nešto prodati. Čitao sam Bibliju 60 godina i prvih sedam godina sam čitao tako temeljito da sam znao gotovo sve napamet; kažem vam gotovo sve moje znanje iz glave, teološko i teorijsko je iz tih sedam prvih godina; to je kao da pohraniš nešto u svom hard disku u glavi i tu ostane. Naravno, kako godine prolaze, pojave se neki loši sektori u tom hard disku, moždane ćelije malo stare, pohabaju se, ali usprkos tom lošijem sektoru, najveći dio ipak ostane i ako ti odlučiš što želiš da ostane u glavi, a ja sam odlučio da Pismo ostane. Druge stvari, kao neka vaša imena, oprostite mi ja zaboravim jer nemam dovoljno mjesta tu u glavi za sva imena ljudi koje susretnem, ali većinu pohranim. Moj hard disk u glavi je pun stihova iz Pisma, pa kada me upitate za ime … katkad moram deset puta upitati iste ljude kako se zovu, ali što da radim? Kako starim neke stvari odu iz sektora iz glave, jer sam odlučio sačuvati Pismo u tom hard disku i vjerujte mi to ostaje cijeli život.

 

Kada je Isusu bilo 30 godina đavao mu je rekao da pretvori kamen u kruh. Što ima loše u tome? Razmislite logički: ne kradete ničiji kruh, nije to pohlepa ako nakon posta od 40 dana poželiš kruh. Nema u tome ništa loše, koristiš svoju vlastitu moć, kao što bi svoj novac uzeo da si kupiš kruh. To nije nečiji kruh. Isus je imao moć, kudgod se okreneš sve je apsolutno u Njegovoj vlasti. Dopušteno je Isusu da pretvori kamen u kruh, ali ima jedna karakteristika Isusova, usprkos tome što se nešto čini ispravnim: ‘Ja trebam dopuštenje svoga Oca’. Predivno! Kakva poslušnost! Kažem ti, kada bi odgojio svoju djecu na takav način da budu takva, imao bi predivnu djecu. ‘Tata, čak iako mi se ovo čini ispravnim želiš li da učinim tako’? Želim svima vama da imate takvu djecu. Takav je bio Isus. On je naš primjer. ‘Oče, ovo mi se čini isparvnim i imam moć učiniti to i gladan sam, nisam jeo 40 dana, ne kradem ničiji kruh, i ne tražim sladoled, nego kruh’ – nema glasa od Oca. U redu, neću ništa poduzeti. Sotono, čovjek ne živi samo o kruhu nego o svakoj riječi koja dolazi od Boga. Kako je Isusu došla ta Riječ u um? Zato što je on to upamtio sa sedam godina, kada je bio među rabinima u sinagogi. Tada nisu imali pisane verzije Biblije, nisu imali luksuz da imaju papirnatu Bibliju doma kao što mi imamo, mi imamo po nekoliko verzija Biblije. Isus nije imao ni jednu verziju, on je odlazio rabinima i govorio: ‘Rabbi, molim te, bi li okrenuo iduće poglavlje Ponovljenog zakona i čitao mi’. Rabin je uživao! Sedmogodišnjak dolazi da mu čitam. Nije bilo takvih u Nazaretu. Gdje smo sad sine – u Ponovljenom zakonu, i čita mu iz onoga što mi nazivamo osmo poglavlje i on čita: ne živi čovjek samo o kruhu nego o svakoj riječi koja izlazi iz Božjih usta. Sedmogodišnjak je to čuo i upamtio. Dvadesettri godine kasnije kada je bio kušan, toga se sjetio. To je način kako nas Bog štiti u kušnjama, to je način na koji napredujemo dobrim urodom, kada razmišljamo o Božjoj Riječi. On je razmišljao o tome taj dan, otišao je doma i razmišljao o tim riječima i pohranio ih u pamet svoju da budu pohranjene zauvijek. Tako braćo i sestre Bog želi da mi postupamo, Isus je poslan da nam bude primjer. Ovdje kaže da postoji rod u našem životu (Psalam 1:3) bit će kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica…

 

Katkad vidimo drvo koje je zasađeno na mjestu gdje nema vode i koje nitko ne zalijeva ali još uvijek je zeleno jer ispod zemlje njegovo korjenje ide duboko i traži vodu. Čudesno pametno nastavlja tražiti vodu, napaja se i crpi vodu i drvo raste i donosi plod, korjen koji je skriven uzima vodu daje zelenilo drvetu i ono donosi plod. Tako mora biti u našem životu, mora biti skriveno korjenje koje se ispruža do Boga, nitko ga ne vidi, ono je pod zemljom: Bože želim crpiti iz Tebe a vidljivi rezultat toga su muškarci i žene. Što znači, da je uvijek svjež, znate li što to znači? Poslušajte me, to znači nikad loše raspoložen. Ja sam imao često loših raspoloženja u ranim danima kršćanstva i rekao sam: Gospodine Isuse, ako ja budem živio ovako, ako budem imao crpilište koje je skrovito od ljudi, nikada neću biti loše raspoložen i ako sto stvari idu kako ne valja u mom domu ili ostanem bez posla i novca ili sam ozbiljno bolestan ili je netko doma ozbiljno bolestan to me neće oneraspoložiti jer moja je nutrina povezana s Bogom koji održava svemir koji sve može. Moj Nebeski Otac kojemu ništa nije nemoguće, može dopustiti da prolazim kroz patnju ili kušnje. Vidimo u Knjizi Joba da je Gospodin dopustio da Job prođe velike kušnje ali ga nije zaboravio, nagradio ga je dvostruko naposljetku; sve što je Job izgubio Bog mu je udvostručio. Tako je dobar Bog. Ja kažem, Bože, kojemu vjerujem ne želim biti u lošem raspoloženju. Naučio sam kroz godine da ako nisam povezan s Bogom, jako je lako biti oneraspoložen. Ako prekineš dovod struje, svijetlo nestane u trenu. Ti kažeš, hej, ovo je gorjelo šest sati, pa što se sad dogodilo? Veza je pukla! Šest sati iskustva je beskorisno ako nisi neprekidno na napajanju, može svijetlo gorjeti pedeset sati a kad prekineš napajanje, ode svijetlo. Ako hodam s Gospodinom 50 godina, ako izgubim povezanost s Njim, već sutra ću biti loše raspoložen, ali znam da neću jer sam odlučio kao korjen toga drveta crpiti iz rijeke a rijeka ne presušuje. Gospodin nikada neće presušiti. On uvijek napaja i uvijek mogu biti svjež. Želim vas upitati braćo i sestre, želite li takav život? Stvarno gorite za to? Tražite li Ga kao što se traži 10 centi ili Ga tražite kao što se traži milijun dolara. Koliko Gospodin vrijedi za tebe: 10 centi ili milijun dolara? Kako Ga tražiš? Gospodine ja želim takav život pod svaku cijenu. Ja sam Ga želio, rekao sam Gospodine Isuse, Ti si hodao zemljom i nikada nisi bio loše raspoložen, čak ni sekundu. I ja tako želim, bez obzira što se događa, Bog je i dalje na Prijestolju i On se sjeća svojih, nevolja me tare i teret pritišće, On nikad ne zaboravlja svojih. To je naša vjera. Možemo pjevati o tome. Moja je omiljena pjesma već godinama Bog je na Prijestolju, On nikada ne zaboravlja svojih, Njegova su obećanja istinita, Njegova je Riječ istinita, Njegova su obećanja istinita, On te nikada neće zaboraviti. Na taj smo način uvijek svježi. Tragično je kada, poznajem mnoge kršćane koji kažu, otkad smo na ovome svijetu loše smo volje, za ljude u svijetu je to u redu jer oni nemaju nikavo napajanje iz rijeke, njihovo drveće može sasušiti, ali zašto bih ja bio kao to presušeno drvo ako imam to podzemno napajanje iz rijeke. To je značenje ovoga Psalma. On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica, lišće mu nikad ne vene (stih 3). Uvelo lišće je loše raspoloženje, ne smije biti niti jedan uveo list na mom drvetu. To je moguće. I ono donosi plod u svoje vrijeme, to znači da moj život donosi plod.

 

Ja propovijedam, ne znam ni sam koliko puta u samo jednoj godini, sve vrijeme govorim uglavnom slično. Kažem Gospodine, iako govorim jedno te isto, daj da to bude svježe, ne kažem da uvijek imam neko novi izum, nema stvarno ničeg novog; govorim iz Biblije, ali to što govorim mora biti svježe; čak je i mana imala isti okus svaki dan ali je bila svježa. Isti okus mane i mi imamo zadnjih 30 godina ali svjež okus. Rekao sam, Gospodine, ne tražim kako bih govorio nešto novo, nema u meni te žudnje da moram nešto novo reći ljudima da ih zabavim, želim blagosloviti ljude, ne da ih zabavim nego da im bude na izgradnju. Ja ponavljam iste stvari stotinu puta ali one moraju biti svježe, s Neba, nešto što služi /donosi život. Svako jutro doručkuješ i jutrošnji je doručak isti kao i skoro većinu života što doručkuješ, ali ne kažeš, isti stari doručak već trideset godina. Ipak, on je svjež i to je jedino važno. Rekao sam Gospodine, želim takav plod u svojoj službi, štogod govorim mora biti svježe, mora imati izvor u Tebi. I onda mi dođe riječ: sve što radi, dobrim rađa. Ovdje je ozbiljna riječ koja kaže: nisu takvi opaki. U kategoriji sam opakih ako sam loše raspoložen. Bog ne želi da moj život bude promašaj. Vjerujem cijelim svojim srcem da Bog ne želi da moj život bude promašaj jer ja sam sin Božji. Sada govorim svima vama koji tu sjedite, ne marim kakav ste nered napravili od svog života, kakavgod da je bio nered, želim vam reći dobru vijest: Bog ga potpuno može preokrenuti, ako žeđaš za Njim i dođeš mu, kaži Gospodine, usudit ću se vjerovati da ćeš učiniti čudo za mene. Lazar je umro i bio mrtav. Koliko dana? Sjećate li se, svi vi Biblijski studenti? Četiri dana je bio u grobu. Isus je rekao, mogu ga uskrsnuti. Čudesno! Ta poruka nas ohrabruje. Ti možeš biti godinama mrtav duhovno, napraviti nered od svoga života i okrenuti se i reći Gospodine, ja Tebi vjerujem, tražim Te ustrajno, Ti budi broj jedan u mom životu od sada, usred svega što sada radim, tražim Te.

Idemo u Ivana 7 ponovno, dok završavamo, čitamo stih 37. Isus je zavikao, stajao je tamo posred njih i vikao: Ako je tko, nema veze jesi li u neredu ili posve posrnuo ili nisi nadaren ili do sada nisi imao interesa za Bibliju, bilo tko, tko sjedi tu, ako je žedan, ne mislim na vrstu žeđi koja kaže: ok, čašu vode mogu popiti, ne mislim na tu žeđ. Pretpostavimo da čaša vode košta milijun dolara, i netko ti ponudi čašu vode, ti kažeš, oh, pa nisam baš tako žedan, hvala! Ali ako si danima bauljao pustinjom i umirao od žeđi, i netko ti ponudi čašu vode ti ćeš cijelim bićem reći, daj mi to, jer umirem. Ako si na taj način žedan, reći ćeš: Gospodine, ovo je najvažnija stvar u mom životu, i spreman sam platiti svaku cijenu za život Kristov u meni. Kada dođeš na takvo mjesto tolike žeđi, dođi k Meni. Znate kada je Isus poučavao i govorio o čovjeku kojemu kuca na vrata i kuca, i kuca i nitko ne otvara, ja ne odlazim, nastavit ću kucati, ili kada je udovica dolazila sucu i nastavila ga moliti, Isus neprekidno naglašava i potiče: traži, traži, traži samo da provjeri koliko smo ozbiljni s Njim. Mnogi od vas traže ali ne dovoljno dugo i zato ne dobiju. Vidio sam jedan crtani film. Pokušajte razumijeti ovo: 120 ljudi, uključujući i apostole je čekalo 10 dana u gornjoj sobi u Jeruzalemu. Čekali su na Svetog Duha. Isus im nije rekao da će to potrajati deset dana, vrlo zanimljivo, čekajte dok ne primite Duha Svetoga. Moglo je to biti i deset godina, tko zna! I oni su čekali, ljudi su sjedili i čekali. U tom crtanom filmu jedan je rekao, ne želim čekati, odoh doma. I, otišao je. Sutradan je čuo hej, oni su ispunjeni Duhom Svetim, a on je to propustio, samo za jedan dan. Otišao je dan ranije. Pitam se nije li se to nekome od vas dogodilo? Da ste molili do određene točke i rekli, da, čekao sam devet dana, to je dovoljno, odoh kući. Da si počekao još jedan dan, iskusio bi najveće čudo u svom životu. Vjerujem da se to dogodilo mnogima. Kada sam uvjeren da mi Bog nešto želi dati, nastavit ću moliti sve dok to ne dobijem. Za puno stvari, ne znam. Trebam li oženiti tu djevojku ili ne, ne znam; trebam li dobiti neki posao ili ne, ja to ne znam; puno takvih stvari mi ne znamo; trebam li prodati kuću ili iznajmiti tu kuću, ne znam; preseliti se na neko drugo mjesto, ne znam; pokušavam dobiti drugi posao i ne znam hoću li ga dobiti, ali jedno možeš znati: u Rimljanima 6:16 kaže grijeh neće vladati nad tobom, jer si pod milošću. Gospodine, u to sam siguran, ako sam pod milošću, grijeh neće vladati nada mnom. To nije neka nesigurna stvar poput pitanja trebam i oženiti ovu osobu ili dobiti ovaj posao. Apsolutno je ova riječ sigurna, i znam ako je tražim da ću je dobiti. Obećanja iz Pisma, potraži me cijelim svojim bićem, i naći ćeš me. Jesi li pronašao Boga kao svog Oca, Isusa kao svog prijatelja? Ako Ga nisi tražio, to je obećanje : žeđaj za Njim na taj način, i što će se dogoditi? Duh Sveti koji je običavao u Starom zavjetu boraviti na ljudima, na Dan Pentekosta taj se zatvoreni dio srca otvorio. Znate zašto se otvorio? Jer je sada Krv Isusova očistila svaki grijeh. Stoga tvoje srce nije više blokirano grijehom, veo se na Hramu razderao, sada Duh Sveti može ući unutar i ispuniti nas iznutra i preplaviti i blagosloviti milijune, to je značenje ovoga. Iz Njegove će nutrine sada rijeke poteći. U starim danima, sve do Pentekosta, Duh Sveti je bio izvana, ali je sada unutra, nutrina treba najprije biti očišćena. Znate kada je Samson bio pomazan, ali je bio pun preljuba u njemu je stanovao grijeh; Mojsije je bio neposlušan, udarivši stijenu u drugom navratu kada je Gospodin rekao da govori stijeni, ali je voda ipak potekla i izlila se tako da je dva milijuna ljudi u pustinji moglo piti, ali je Bog kaznio Mojsija: ’Mojsije, samo zato što sam te blagoslovio, nemoj misliti da je bilo ispravno to što si napravio. Učinio si ozbiljnu stvar kad me nisi poslušao’. Neki ljudi misle, oh, Bog blagoslivlja moju službu, mora da je zadovoljan sa mnom. Bog blagoslivlja moju djecu, mora da je sa mnom sretan. Krivo! Bog blagoslivlja moj posao, mora da je zadovoljan sa mnom. Ne! Bog je blagoslovio Mojsija iako je imao grijeh u sebi, Bog je blagoslovio Samsona, iako je imao grijeh u sebi, nije bio zadovoljan njime. Bog je dao Mojsiju najstrožu kaznu koju je Mojsije mogao dobiti. Znate li koja je najgora kazna koji je Mojsije mogao dobiti za neposluh u samo jednom. On je bio poslušan Bogu u puno stvari, ali u jednoj kada mu je rekao da govori stijenu a ne da je udari u ljutnji, Bog mu je rekao, moram te kazniti. Da mu je dao rak, to bi bila lagana kazna. Rekao mu je, nećeš ući u Obećanu zemlju, to je najgora kazna koju je mogao dobiti jer 40 godina je Mojsije čekao na to. Čovječe! Bog je strog. Što više primiš od Boga, On je to strožiji prema tebi. Da je Mojsije bio neki mladac, Bog ga ne bi tako strogo kaznio, ali mu je puno bilo dano i toliko više se očekivalo od njega. Što želim reći? Ima u nama puno grijeha, ali na Dan Pentekosta, izliće Duha Svetoga je to promijenilo: On je došao u nutrinu i najprije očistio moju nutrinu, i onda je iz mene poteklo. Potekle su rijeke, rijeke ne znače par kapljica nego blagoslov za tisuće i to se može tebi dogoditi ako žeđaš i vjeruješ. Samo su dva uvjeta: žeđ (stih 37) i vjera (stih 38). Iz tvoje će nutrine poteći rijeke žive vode, i kada je Isus proslavljen to se dogodilo na taj način, to je značenje stiha 39.

Moji dragi, braćo i sestre, tajna duhovnog života je da smo ispunjeni Duhom Svetim Božjim svaki dan. Trebam tražiti ispunjenje Duhom Svetim svaki dan svoga života. Najprije trebamo živjeti u svetosti a ne smrknuti, ne želim biti tjeskoban niti trenutak u mom 24 satnom danu; ne želim izgubiti strpljenje niti jedan od 365 dana u godini, ne želim požudu u svojim mislima, mogu biti kušan, ali ne želim da se rodi žudnja u meni, to je jedini način da budem ispunjen Duhom Svetim, svaki dan. Za mene je to najvažnija stvar. Ako propustim doručak, ručak ili večeru to je nebitno, najvažnije je da sam ispunjen Duhom Svetim. Kada žeđaš na takav način, za Duhom Božjim Svetim, tvoj će kršćanski život biti podignut na još višu razinu, nešto što još nikada nisi iskusio. Tako je bilo i sa mnom, tako može biti i s vama.

Pomolimo se! Nebeski Oče, molim da sve ove koji ozbiljno vape Tebi, žele Te pod svaku cijenu i znam da ćeš to učiniti jer Ti nisi selektivan, Ti ćeš to učiniti za svakoga ovdje. Hvala ti Oče za ostatak dana. Molim u Isusovo Ime. Amen.